Žena koja je pobjegla iz siromaštva — i stvorila vlastiti pakao

Na prijelazu stoljeća, kad je Amerika privlačila tisuće Europljana obećanjem bogatstva i novog života, rijetko tko je mogao zamisliti da će jedna tiha norveška imigrantica postati sinonim za najmonstruoznije serijske zločine. Belle Gunness, rođena kao Brynhild Paulsdatter Størset, stigla je u Chicago kao mlada žena čvrstog karaktera, krupne građe i ambicija daleko većih od onoga što je prosječna doseljenica mogla sanjati.

Kako su godine prolazile, Belle je izgradila reputaciju vrijedne domaćice, majke i žene koja se neumorno bori za bolji život. Ali iza maske upornosti skrivala se mračna želja: potreba za kontrolom, novcem i moći. Njezina su ubojstva bila hladnokrvna, proračunata i financijski motivirana, ali način na koji je manipulirala svojim žrtvama — i nestala bez traga — učinili su je jednom od najopasnijih figura američkog kriminalnog folklora.

Ovo nije priča o slaboj ženi koja je popucala pod pritiskom života.
Ovo je priča o monstrumu koji je godinama uspijevao ubijati neopaženo, koristeći najjednostavniju ljudsku potrebu — potrebu za ljubavlju i sigurnošću.

Rani život i put u Ameriku: početak hladne kalkulacije

Belle je rođena 1859. u siromašnoj norveškoj obitelji. Radila je kao sluškinja, čistačica i povremena nadničarka, ali odlučnost joj je bila jača od ograničenja sredine. U ranim dvadesetima preselila se u SAD, promijenila ime i započela novi život — prvi od mnogih identiteta koji će graditi i rušiti po potrebi.

U Chicagu se udala za Madsa Sorensona. Par je otvorio trgovinu, ali im posao nije išao. Požar je misteriozno spalio lokal — no Belle je imala osiguranje. Ubrzo nakon toga zapalila se i njihova kuća — a Belle je opet bila pokrivena policom. Zatim je Mads umro pod čudnim okolnostima: liječnik je naveo “probleme sa srcem”, iako je obitelj tvrdila da je bio potpuno zdrav.

I opet — osiguranje.

Rosni početak Belleine kriminalne karijere pokazivao je uzorak koji će se ponavljati do kraja:
ljudi oko nje umirali su, a Belle je postajala sve bogatija.

Farma u La Porteu: savršena pozornica za zločin

Nakon smrti supruga, Belle se preselila u ruralni La Porte u Indiani. Kupi malu farmu i ubrzo postane lokalna atrakcija: snažna žena, udovica s djecom, radi vrijedno od jutra do mraka, a uz to — kako su govorili susjedi — “uvijek ima plan kako poboljšati život”.

Puno kasnije će se shvatiti da su ti “planovi” uključivali ubijanje gotovo svih muškaraca koji bi prešli njezin prag.

Belle počinje objavljivati oglase u skandinavskim novinama u Americi:

“Udovica traži poštenog, radišnog muškarca za brak i zajednički život na farmi. Ponesite samo nešto novca da započnemo novi život.”

Bio je to mamac kojem nisu mogli odoljeti usamljenici, radnici i imigranti željni stabilnosti.

Stižu pismima, a zatim vlakovima.
Donose ušteđevine.
Ulaze u Belleinu kuću — i nikada ju više ne napuštaju.

Metoda manipulacije: kako je Belle birala i uklanjala žrtve

Belle je imala specifičan tip muškarca u kojeg bi “uložila” svoje vrijeme:

• usamljen
• bez puno obitelji u SAD-u
• s ušteđevinom ili vrijednim predmetima
• spreman brzo pristati na brak

Kad bi žrtva stigla, Belle je bila ljubazna i toplog izraza, nudeći obilnu večeru i gostoprimstvo. Ali njezina je strategija bila ledeno proračunata.

Najčešći scenarij bio je jednostavan:

Belle je svoje žrtve dočekivala toplim obrokom ili čašom pića — često začinjenim otrovom.
Ako bi muškarac pokazao i najmanju sumnju, prelazila je na izravnu silu: sjekiru, utege, teške alatke iz dvorišta.
Kad bi sve utihnulo, tijelo bi odvukla u podrum, mjesto gdje je hladnokrvno secirala leševe, skidala dragocjenosti i pripremala ih za nestanak.
Zatim bi jamu u dvorištu ispunila vapnom i zemljom, a ostatke odjeće i predmeta spalila u kotlu, brišući svaki trag njihovog postojanja.

Kad bi se obitelj zabrinula, Belle bi im poslala kratko, umirujuće pismo:
“Našao sam posao u drugom gradu. Dobro sam. Ne brinite se.”
Riječi koje su zvučale kao glas nestalog čovjeka, a zapravo ih je pisala osoba koja ga je ubila.

Žrtve: muškarci koji su nestali u tišini

Procjenjuje se da je Belle ubila između 14 i više od 40 muškaraca.
Mnogi nikad nisu identificirani jer su bili imigranti bez dokumentacije.

Poznate žrtve uključuju:

• Ole Budsburg, farmer iz Wisconsina
• Andrew Helgelein, čiji je brat kasnije otkrio istinu
• John Moe, radnik iz Minnesote
• Mnogi anonimni doseljenici, čiji su ostaci pronađeni samo djelomično

Kad je policija kasnije kopala njezino dvorište, tijela su bila zakopavana slojevito, kao da je Belle vodila urednu, mračnu arhivu smrti. Svaka nova jama nosila je isti potpis — preciznost, brutalnost i potpuni nedostatak empatije.

Partner u zločinu ili nova žrtva? Priča o Rayu Lamphereu

Ray Lamphere bio je Bellein radnik, povremeni ljubavnik i čovjek koji je znao previše. Belle ga je nazivala “nezrelim” i “ljubomornim”, ali čini se da se zapravo bojala njegove pričljivosti. Kad je počeo prijetiti da će otkriti što se događa na farmi, Belle se okrenula svojoj omiljenoj taktici — iskorištavanju sustava.

Prijavila ga je policiji kao opasnog, nestabilnog čovjeka, implicirajući da joj je prijetio smrću.

Nije bilo potrebno mnogo vremena da ga pretvori u savršenog krivca za ono što će se uskoro dogoditi.

Požar 1908.: noć kad je Belle nestala

Dana 21. travnja 1908. farma Belle Gunness obavijena je vatrom koja je gutala sve pred sobom. Susjedi su prvi primijetili plamen, a kad su vatrogasci stigli, kuća je već bila napola urušena. U pepelu su pronađena tijela njezine djece — prizor koji je potresao cijeli La Porte. No najbizarniji nalaz bio je trup žene bez glave, za koji se odmah pretpostavilo da pripada Belle.

Ipak, gotovo ništa na tom tijelu nije odgovaralo stvarnoj Belle Gunness.
Visina, težina, proporcije — sve je bilo pogrešno. Uz to, dan ranije povukla je znatnu količinu novca iz banke, a nekoliko svjedoka vidjelo je nepoznatu ženu kako ulazi u kuću uoči požara.

Kako se dim razilazio, pojavila su se pitanja:
Je li Belle doista stradala u plamenu ili je požar bio savršena kulisa za njezin nestanak?

Ray Lamphere, radnik koji je povremeno živio s njom, ubrzo je optužen za podmetanje požara. No prije smrti tvrdio je da Belle nije mrtva — već da je podobno izabrala žrtvu čije je tijelo ostavila umjesto sebe i pobjegla u mrak s novcem koji je dan ranije pripremila.

Te noći, Belle Gunness je možda samo spalila sve tragove — osim onih zakopanih ispod zemlje njezine farme.

Dvorište smrti: grobovi ispod vrtne zemlje

Nakon požara, policija je krenula pretraživati imanje, uvjerena da će pronaći tek tragove pepela. No lopate su vrlo brzo udarile u nešto što nije trebalo biti pod zemljom.

Najprije se pojavilo jedno tijelo.
Zatim drugo.
Nakon toga — dijelovi trećeg, pa još jednog.
A onda se zemlja otvorila i pokazala svoju pravu narav: desetke kostiju, komade odjeće, privjeske, dječje predmete i ostatke bez imena.

Ispod Belleine farme nalazio se pravi podzemni mozaik smrti.

Među najstrašnijim otkrićima bili su:

• više trupla natrpanih u istu jamu, kao da su odbačeni predmeti
• dječje igračke pokraj odraslih kostura
• tijelo Andrewa Helgeleina, žrtve čiji je nestanak potaknuo brata da se obrati policiji
• toliko izmiješanih kostiju da mnoge žrtve nikada nisu mogle biti identificirane

Kako su dani prolazili, detektivi su shvatili razmjere onoga što gledaju. Belle Gunness nije bila samo ubojica. Bila je sustav, hladno organiziran mehanizam koji je godinama gutao ljude i proždirao njihove tragove — sve dok požar nije otkrio groblje zakopano pod nogama.

Jeziva psihologija Belle Gunness: hladnoća bez presedana

Belle je bila odstupanje od gotovo svakog poznatog profila serijskog ubojice:

• žena, i to masovna ubojica
• koristila je emocionalne i ekonomske slabosti žrtava
• bila je proračunata i motivirana novcem, ali pritom brutalna
• imala je organizirani modus operandi, tipičniji za muškarce serijske ubojice
• manipulirala je, lagala i stvarala lažnu sliku brižne majke

Njezin najveći talent bila je sposobnost da ostavi dojam potpuno racionalne, normalne osobe. Upravo zato je njezina priča toliko zastrašujuća — Belle Gunness je bila predator koji nije trebao mrak da bi ubijao. Njoj je dovoljan bio stol, osmijeh i soba za goste.

Je li Belle preživjela? Misterij koji traje više od stoljeća

Nakon požara, službeni zaključak bio je jednostavan: Belle je mrtva. No gotovo ništa na njezinu imanju nije bilo jednostavno, pa tako ni taj zaključak. Tijelo pronađeno u ruševinama bilo je bez glave, a proporcije su odstupale od njezine stvarne visine i težine. To je otvorilo vrata sumnjama — i lavini mogućih tragova.

U tjednima nakon tragedije počele su pristizati dojave iz cijele zemlje. Ljudi su tvrdili da su vidjeli ženu koja nevjerojatno nalikuje Belle: u Chicago je navodno ušla u jednu gostionicu, u San Franciscu je viđena kako izlazi iz hotela, a u norveškim zajednicama šaptalo se da živi pod novim prezimenom. Čak je i iz Mississippija stiglo svjedočanstvo o “šutljivoj, imućnoj ženi” koja se pojavila niotkuda.

Istražitelji su bili podijeljeni. Jedni su tvrdili da je Belle unaprijed pripremila bijeg, drugi vjerovali da bi žena opsjednuta kontrolom teško mogla živjeti bez svog mračnog rituala i da je možda nastavila ubijati pod lažnim imenom.

Zbog nedostatka DNK tehnologije, nikada nije bilo moguće potvrditi pripada li pronađeno tijelo doista Belle Gunness.
Ako je preživjela, pobjegla je iz La Pôrtea bez ikakve kazne — i to je možda najjeziviji dio njezine priče.

---

Danas, više od 100 godina kasnije, ime Belle Gunness izaziva istu jezu. Bila je simbol nečega što se rijetko pojavljuje u kriminalnim arhivama: žene koja je ubijala metodom hladne, uredne i financijski motivirane brutalnosti. Nije bila impulzivna, nije bila kaotična — bila je sustavna.

Njezina farma u La Porteu postala je mjesto tišine i sjena, podsjetnik da ponekad najveće zvijeri ne hodaju u mraku, nego u kuhinjama, u vrtovima, u kućama koje mirišu na ručak.

Belle Gunness ostaje enigma: ubojica koja je možda umrla u požaru — a možda je samo promijenila adresu.