U travnju 2008. godine svijet je ostao šokiran pričom iz malog austrijskog grada Amstettena. Vijest je obišla naslovnice svih svjetskih medija: jedna žena oslobođena je nakon što je provela 24 godine zatvorena u podrumu vlastitog oca. Elisabeth Fritzl bila je majka sedmero djece, a otac joj je bio i otmičar i zlostavljač. Iza tih betonskih zidova odvijala se priča kakvu bi mnogi smjestili u horor film – no ovo nije bila fikcija. Ovo je bila stvarnost.

Djetinjstvo i obitelj Fritzl

Elisabeth je rođena 6. travnja 1966. u Amstettenu, u obitelji Josefa i Rosemarie Fritzl. Naizgled obična obitelj, izvana bez velikih trzavica. Josef je bio električar i inženjer, strog i autoritativan, dok je majka Rosemarie bila tiha i pokorna.

Elisabeth je rasla kao povučena djevojčica, a već u ranoj adolescenciji otac je počeo pokazivati nezdravu opsesiju njome. Prvi oblici zlostavljanja dogodili su se kada je imala samo 11 godina. Nitko izvan obitelji nije ništa primijetio – Josef je bio „ugledni susjed“, čovjek koji gradi kuće i rado pomaže. No iza zatvorenih vrata skrivala se mračna istina.

Podrum: Tvrđava užasa

Josef Fritzl već je 1970-ih počeo planirati svoje zločine. U podrumu obiteljske kuće u Amstettenu gradio je labirint prostorija, navodno kao „sklonište od mogućeg nuklearnog rata“. Zidovi su bili debeli, vrata čelična, prostor hermetički zatvoren. Nitko nije mogao ući – osim njega.

Dana 28. kolovoza 1984., kada je Elisabeth imala 18 godina, otac ju je namamio u podrum. Rekao joj je da mu pomogne postaviti vrata. Kada je ušla, omamio ju je eterom i zaključao iza masivnih čeličnih vrata. Od tog trenutka počinje 24-godišnji pakao.

24 godine zatočeništva

Podrum je imao nekoliko prostorija: malu kuhinju, toalet, prostor za spavanje. Zvuči kao skromni stan – no uvjeti su bili mračni, bez prozora, vlaga je nagrizala zidove, a zrak se izmjenjivao samo kroz ventilaciju koju je kontrolirao Josef.

Elisabeth je bila potpuno odsječena od svijeta. Nije smjela izaći, nije smjela komunicirati s nikim osim s ocem. On je dolazio gotovo svakodnevno – donosio hranu, ali i zlostavljao je fizički i seksualno.

Godine su prolazile, a Josef je slagao vlastitu obitelj i susjede. Svojoj ženi Rosemarie govorio je da je Elisabeth „pobjegla u sektu“ i da ne želi kontakt. Ponekad je donosio lažna pisma, navodno napisana od Elisabeth, kako bi održao priču.

Djeca rođena u podrumu

Iz tih silovanja rodilo se sedmero djece.

• Troje djece (Lisa, Monika i Alexander) Josef je iznio iz podruma i ostavio ispred kuće, uz objašnjenje da ih je Elisabeth „poslala jer ne može brinuti o njima“. Rosemarie ih je odgajala kao vlastite unuke.
• Četvero djece (Kersten, Stefan, Felix i još jedno koje je umrlo nekoliko dana nakon rođenja) ostalo je zatočeno s majkom.

Djeca koja su odrasla u podrumu nikada nisu vidjela sunčevu svjetlost, nisu znala što je vanjski svijet. Nisu išla u školu, nisu imala prijatelje. Njihova stvarnost bila je beton, tama i tišina.

Otkriće užasa – 2008. godina

Sudbina je htjela da slučaj ispliva na površinu tek nakon više od dva desetljeća. U travnju 2008. Kersten, najstarija kći iz podruma, teško se razboljela. Imala je 19 godina i pala u komu. Josef nije mogao više skrivati – Elisabeth ga je preklinjala da odvede djevojku u bolnicu.

Josef se složio, ali liječnici su odmah posumnjali. Djevojka nije imala medicinsku povijest, izgledala je pothranjeno i zapušteno. Kada su zatražili da majka dođe, Josef je u panici pustio Elisabeth iz podruma, ali pod uvjetom da izmisli priču.

Elisabeth, svjesna da je trenutak oslobođenja napokon tu, skupila je hrabrost. U bolnici je policiji ispričala cijelu istinu. Nakon 24 godine, pakao je završio.

Suđenje i osuda Josefa Fritzla

Josef Fritzl uhićen je u travnju 2008. godine. Suđenje je počelo u ožujku 2009. i trajalo je četiri dana. Dokazi su bili neoborivi – DNK testovi potvrdili su očinstvo.

Optužen je za silovanje, ropstvo, incest, prisilno zatočeništvo i ubojstvo iz nehaja (zbog smrti jednog od novorođenčadi).

Presuda je bila jasna: doživotna kazna zatvora u ustanovi za duševno bolesne počinitelje ubojstava. Josef Fritzl promijenio je prezime u Josef Mayrhoff, pokušavajući izbjeći sramotu, no cijeli svijet je znao njegovo pravo lice.

Psihološki profil čudovišta

Psiholozi su Josefa opisali kao narcisoidnog manipulatora s duboko ukorijenjenim kompleksima moći i kontrole. Smatrao je Elisabeth svojim „vlasništvom“. Zatvaranjem je ostvario fantaziju potpunog nadzora.

Njegova hladnokrvnost bila je zastrašujuća – istovremeno je mogao živjeti „normalan“ život s obitelji i susjedima, dok je iza vrata podruma stvarao privatni svijet horora.

Život nakon zatočeništva

Elisabeth i njezina djeca smješteni su u psihološki rehabilitacijski centar. Život u slobodi bio je šok i za nju i za djecu koja nikada nisu vidjela sunce.

Austrija je stala uz njih – država im je osigurala novu kuću s tajnom lokacijom, medicinsku i psihološku pomoć. Elisabeth je danas daleko od očiju javnosti. U rijetkim izjavama bliskih izvora spominje se da pokušava stvoriti „normalan život“ za svoju djecu, iako će traume ostati za cijeli život.

Reakcija svijeta

Slučaj Elisabeth Fritzl potresao je cijelu Europu i svijet. Postavio je brojna pitanja:

• Kako je moguće da nitko nije posumnjao 24 godine?
• Kako je obitelj u istoj kući živjela bez ikakve slutnje?
• Koliko se još sličnih slučajeva skriva iza zatvorenih vrata?

Mediji su je nazvali „djevojka iz podruma“ i „Amstettenska zatvorenica“. Priča je inspirirala knjige, dokumentarce i filmove, ali Elisabeth i njezina djeca nastoje živjeti što dalje od medijske buke.

Priča Elisabeth Fritzl podsjetnik je na to da najjeziviji horori ne moraju dolaziti iz filmova – oni se mogu skrivati iza zidova običnih kuća, u tihim ulicama, gdje nitko ništa ne sluti.

Za Elisabeth i njezinu djecu 2008. godina bila je kraj zatočeništva, ali i početak dugog puta iscjeljenja. A za svijet – upozorenje da nikada ne smijemo okretati glavu od znakova patnje i zlostavljanja.