Usred beskrajnih stepa sjevernog Kazahstana, skriveno od pogleda svijeta, nalazi se selo Kalachi – mjesto koje je svijet prozvao “Gradom koji spava”. Naizgled obična zajednica pretvorila se u poprište jezive pojave koja je zbunjivala znanstvenike i plašila stanovnike: ljudi bi iznenada padali u dubok san, ponekad i na nekoliko dana, bez mogućnosti buđenja. Neki su spavali usred razgovora, drugi za volanom, a kad bi se probudili, čekale su ih halucinacije, gubitak pamćenja i neobjašnjiva slabost. Što se to dogodilo u ovom zabačenom selu – i je li istina uopće ikada u potpunosti otkrivena?
Grad koji spava – Kalachi i misterij “bolesti spavanja”
Negdje usred beskrajnih stepa sjevernog Kazahstana, daleko od očiju turista i užurbanih gradova, nalazi se malo, zabačeno naselje koje je svijet prozvao “Gradom koji spava”. Njegovo pravo ime je Kalachi, i na prvi pogled ne razlikuje se mnogo od drugih ruralnih mjesta u toj regiji – nekoliko stotina stanovnika, skromne kuće, škrti vrtovi, prašnjave ulice i pogled na beskrajno prostranstvo trave koja se njiše na vjetru.
No, Kalachi skriva tajnu koja ga je pretvorila u predmet znanstvenih istraga, novinskih članaka i jezivih priča na internetu. Između 2012. i 2015. godine, selo je pogodila neobjašnjiva “bolest spavanja” koja je stanovnike bacala u dubok san, ponekad i na nekoliko dana – bez ikakvog upozorenja. Ljudi su jednostavno padali tamo gdje se zateknu: za stolom, na ulici, za volanom… i spavali. A kada bi se probudili, čekao ih je niz jezivih simptoma: gubitak pamćenja, halucinacije, glavobolje, dezorijentiranost.
Što je to moglo izazvati ovako bizarnu i opasnu pojavu? I zašto se sve događalo baš ovdje?
Prvi slučajevi – početak noćne more
Prvi zabilježeni slučajevi pojavili su se krajem 2012. godine. U početku je riječ bila o nekoliko starijih mještana koji su iznenada pali u san. Obitelji su ih pokušavale probuditi, tresle ih, polijevale vodom, no bez uspjeha. Nakon nekoliko sati – ponekad čak i dana – probudili bi se bez sjećanja na događaj.
Mještani su se ponadali da je riječ o izoliranim zdravstvenim problemima. Ali onda su počeli padati u san mladi, zdravi ljudi i djeca. I to ne samo kod kuće – nego i na ulici, na biciklima, u trgovini.
Jedan od najjezivijih slučajeva zbio se kada je učiteljica u lokalnoj školi, pred razredom, iznenada klonula na stol, a nedugo zatim i dvoje učenika. Panika se proširila selom – činilo se da nitko nije siguran.
Simptomi – nešto između sna i ludila
Stanovnici koji su doživjeli epizodu “bolesti spavanja” opisivali su slične simptome:
- nenadani gubitak svijesti bez ikakvog upozorenja,
- produženi san koji traje od nekoliko sati do nekoliko dana,
- halucinacije tijekom buđenja ili sna,
- vrtoglavica, slabost, gubitak koordinacije,
- kratkotrajni gubitak pamćenja – pacijenti se nisu sjećali ni što su radili ni kada su zaspali.
Jedna mještanka, 60-godišnja Ljudmila, prisjećala se:
“Sanjala sam kako hodam kroz šumu, a netko me doziva izdaleka. Kada sam se probudila, bila sam u bolnici. Rekli su mi da sam spavala dva dana.”
Kod neke djece su halucinacije bile toliko snažne da su, kad bi se probudila, plakala i vrištala, uvjerena da ih netko proganja.
Jezivi valovi – bolest dolazi i odlazi
Zagonetna pojava nije bila stalna – javljala se u valovima. Nekoliko mjeseci bi selo bilo mirno, a onda bi odjednom deseci ljudi istovremeno počeli zaspivati. U jednom od najgorih valova, gotovo četvrtina sela – od 600 stanovnika – bila je pogođena.
Pojava je postala toliko ozbiljna da su vlasti počele evakuirati obitelji, osobito one s djecom. Neki su se odselili zauvijek, ali mnogi su ostali – bez novca, bez drugog doma i s nadom da će misterij biti riješen.
Teorije – od otrova do radijacije
Prirodno, pojavile su se razne teorije. Neke su bile racionalne, druge na rubu znanstvene fantastike.
- Trovanje ugljičnim monoksidom – Stručnjaci su posumnjali na trovanje plinovima. U blizini sela nalazio se napušteni rudnik urana iz sovjetskog doba, u selu Krasnogorsk, svega par kilometara dalje. Rudnik je bio zatvoren još 1990-ih, ali ostao je ogroman podzemni labirint ispunjen vodom, tunelima i opasnim materijalima. Pretpostavka je bila da iz rudnika isparava ugljični monoksid koji vjetar nosi prema selu.
- Radijacija iz rudnika – Druga teorija bila je da radijacija iz urana polako truje stanovnike, uzrokujući oštećenja mozga i poremećaje spavanja. No mjerenja su pokazala da je razina radijacije u selu unutar normalnih granica.
- Masovna histerija – Neki su znanstvenici nagađali da se radi o psihološkom fenomenu, kombinaciji stresa, izolacije i sugestije. No teško je bilo objasniti fizičke simptome poput gubitka svijesti i trajnih neuroloških oštećenja.
- Nešto nadnaravno – Mještani su, suočeni s nedostatkom jasnog odgovora, počeli šaptati o prokletstvu rudnika, duhovima umrlih rudara i “nečemu” što izlazi iz zemlje.
Istraga – borba s nevidljivim neprijateljem
Vlasti Kazahstana posvetile su ozbiljna sredstva istraživanju fenomena. Timovi znanstvenika, toksikologa i epidemiologa dolazili su u Kalachi, mjerili zrak, uzimali uzorke tla, vode i krvi. Čak su postavljeni detektori plinova u kućama.
Tek 2015. godine stiglo je službeno objašnjenje: prema izvješću vlade, uzrok “bolesti spavanja” bilo je trovanje ugljičnim monoksidom i ugljičnim dioksidom iz napuštenog rudnika urana. Isparavanja su povremeno dosezala opasne koncentracije, a manjak kisika u zraku dovodio je do simptoma sličnih narkolepsiji.
No mnogi mještani nisu bili uvjereni. Neki su tvrdili da su valovi bolesti dolazili i kada vjetar nije puhao iz smjera rudnika, drugi su spominjali čudne zvukove iz zemlje prije nego što bi se ljudi počeli razbolijevati.
Život nakon buđenja
Čak i nakon što bi se probudili, pogođeni su danima osjećali slabost i mentalnu maglu. Neki su prijavili trajne probleme s pamćenjem i koncentracijom. Djeca su se bojala zaspati, roditelji su spavali uz njih da ih prate.
Do danas, većina obitelji napustila je Kalachi. Prema posljednjim podacima, selo je ostalo gotovo prazno – tek nekoliko desetaka stanovnika koji odbijaju otići. Kažu da je to njihov dom i da, ako i moraju umrijeti, žele to učiniti ondje gdje su rođeni.
Mit ili stvarnost?
Premda postoji službeno objašnjenje, priča o Kalachiju ostala je obavijena misterijom. Skeptici tvrde da su vlasti ponudile “prihvatljivo” objašnjenje kako bi smirile javnost, dok pravi uzrok možda nikada nećemo saznati.
Na internetu i danas kruže snimke ljudi kako iznenada padaju u san, fotografije praznih ulica i napuštenih kuća, te izjave bivših stanovnika koji govore da ponekad sanjaju “nešto” što ih poziva natrag.
Kalachi je danas mjesto tišine. Kuće su napola urušene, škola prazna, a polja zarasla u korov. Kad vjetar zapuše kroz prazne prozore, zvuk podsjeća na tiho disanje uspavanog diva.
Ostalo je pitanje koje nitko nije do kraja razriješio:
Je li Kalachi doista bio žrtva otrovnog plina – ili se ispod njegovih temelja krije nešto što prkosi znanosti?
Možda je najbolje da ostane prazno. Jer, kako kažu preostali mještani – “ovdje san može biti dublji nego što mislite”.
