Od Dahmera i braće Menendez do Eda Geina – nova sezona „Monster“ donosi prvo žensko lice tame: Lizzie Borden, ženu optuženu da je 1892. ubila svoje roditelje sjekirom.
Kada je 2022. godine Ryan Murphy objavio Monster: The Jeffrey Dahmer Story, publika je očekivala još jednu mračnu krimi-dramu o serijskom ubojici. No, dobila je nešto drugo — projekt koji je redefinirao pojam stvarni zločin „true crime“ televizije. Danas, tri sezone kasnije, Monster više nije samo serija o zločinima; to je ogledalo društva koje ih promatra s jednako strahopoštovanja koliko i fascinacije.
Nakon Jeffreya Dahmera, braće Menendez i Eda Geina, Netflix je potvrdio da nova sezona stiže s likom Lizzie Borden, žene čije je ime postalo sinonim za američku misteriju 19. stoljeća.
Ovo je pregled svih sezona – stvarnih priča, njihovih televizijskih prikaza i granice između činjenice i fikcije.
Sezona 1 – Monster: The Jeffrey Dahmer Story (2022)
Stvarni lik: Jeffrey Dahmer (1960. – 1994.)
Jeffrey Dahmer, poznat kao „Milwaukee Cannibal“, između 1978. i 1991. ubio je 17 mladića, većinom Afroamerikanaca i Latinoamerikanaca. Zločini su uključivali seksualno zlostavljanje, sakaćenje i kanibalizam. Dahmer je bio miran, povučen susjed — upravo ta običnost činila ga je zastrašujućim.
Uhićen je 1991. kad je jedna od njegovih žrtava pobjegla i dovela policiju u njegov stan, gdje su pronađene fotografije tijela, kosti i ljudski ostaci u hladnjaku.
Prikaz u seriji
Evan Peters u ulozi Dahmera donio je hladan, sablasno proračunat portret ubojice. Ryan Murphy i Ian Brennan nisu ga prikazali samo kao monstruma, već i kao produkt društvenog sustava koji nije mario za nestale žrtve marginaliziranih zajednica.
Serija prikazuje i policijsku nekompetenciju – scene u kojima policajci vraćaju preživjelu žrtvu natrag u Dahmerov stan postale su simbol institucionalnog sljepila.
Razlike između stvarnosti i serije
Neke scene dramatizirane su radi emocionalnog učinka. Dahmerova interakcija s obitelji, posebno s ocem Lionelom, prikazana je toplije nego što je bila u stvarnosti. Također, serija sugerira određenu introspektivnu krivnju Dahmera koju povijesni zapisi ne potvrđuju.
Unatoč tome, serija je precizno dočarala hladnoću i mehaniku njegovih zločina, a pohvale je dobila upravo zato što se usudila prikazati žrtve s dostojanstvom.
Zaključak sezone
Dahmer je šokirao, ali i otvorio prostor raspravi: gdje završava fascinacija, a počinje empatija? Time je postavio ton cijeloj antologiji.
Sezona 2 – Monsters: The Lyle and Erik Menendez Story (2024.)
Stvarni likovi: Lyle (1968.) i Erik Menendez (1970.)
Dana 20. kolovoza 1989. godine, sinovi bogate kalifornijske obitelji – Lyle i Erik Menendez – ubili su svoje roditelje Josea i Kitty pucajući im u glavu iz sačmarice. Zločin su najprije prijavili kao provalu, no ubrzo su raskošni troškovi i kontradiktorne izjave otkrili istinu.
Na suđenju su tvrdili da su roditelji godinama zlostavljali njih i da je ubojstvo bilo čin očaja, a ne pohlepe. Javnost se podijelila: jesu li bili hladnokrvni ubojice ili žrtve obiteljskog nasilja?
Prikaz u seriji
Murphy se u drugoj sezoni fokusirao na „američki san“ koji se raspada iza zatvorenih vrata Beverly Hillsa.
Serija prikazuje obitelj Menendez kao mikrosvemir bogatstva, kontrole i represije. Braća su prikazana kao psihološki slomljeni mladići čiji postupci proizlaze iz traume, dok Jose B. Menendez (u tumačenju Javier Bardema) postaje simbol autoritarne figure bez empatije.
Razlike između stvarnosti i serije
Serija sugerira jasniji motiv zlostavljanja nego što je to dokazano na sudu. U stvarnosti, dokazi o seksualnom zlostavljanju ostali su neuvjerljivi i temeljili su se uglavnom na njihovim svjedočanstvima.
Također, u seriji su suđenja prikazana kao medijski cirkus – što je bilo točno – ali su neki likovi sporednih odvjetnika i novinara spajani u jedinstvene figure radi narativne jasnoće.
Zaključak sezone
Druga sezona pokazala je da Monster nije serijal o čudovištima, već o okolnostima koje ih stvaraju. Nasilje u obitelji Menendez nije samo fizičko – ono je generacijsko, društveno i kulturološko.
Sezona 3 – Monster: The Ed Gein Story (2025.)
Stvarni lik: Ed Gein (1906. – 1984.)
Ed Gein iz Plainfielda u Wisconsinu bio je tihi farmer, no iza njegovih vrata nalazio se užas koji je promijenio američku pop-kulturu.
Godine 1957. policija je u njegovoj kući pronašla dijelove ljudskih tijela, maske od kože, lubanje korištene kao posude i odjeću izrađenu od ljudske kože.
Iako je priznao samo dva ubojstva, Gein je oskvrnuo desetke grobova — opsjednut idejom da “oživi” svoju mrtvu majku.
Prikaz u seriji
Charlie Hunnam daje Geinu zapanjujuće slojevit portret: nije riječ o tipičnom monstrumu, nego o čovjeku zarobljenom između psihoze i patoločne odanosti majci.
Laurie Metcalf u ulozi Auguste Gein briljira – njezina dominacija, religiozni fanatizam i emocionalna manipulacija čine temelj Edove kasnije ludosti. Serija istražuje njegovu izolaciju, ruralnu bijedu i društvo koje ne primjećuje usamljenost dok ne preraste u horor.
Razlike između stvarnosti i serije
Murphy pojačava emocionalnu dimenziju odnosa između Eda i Auguste – u stvarnosti, povjesničari sumnjaju da je njihov odnos bio toliko intenzivan.
Neke scene koje prikazuju rituale i motive preuzete su iz pop-kulturnih interpretacija (Psycho, Texas Chainsaw Massacre), a ne iz dokumentiranih događaja.
Unatoč tome, serija je pohvaljena jer je u Geinu pronašla tragičnu dimenziju, a ne samo grotesku.
Zaključak sezone
Treća sezona je introspektivna, gotovo filozofska: pita se je li čudovište rođeno ili stvoreno. I pokazuje da najveći horor često živi u tišini – iza zatvorenih vrata.
Najavljena sezona – Lizzie Borden (2026.)
Stvarna osoba: Lizzie Borden (1860. – 1927.)
Nova sezona donosi prvu ženu u središtu antologije.
Lizzie Borden iz Fall Rivera u Massachusettsu postala je 1892. središte nacionalne fascinacije kada su njezin otac Andrew i maćeha Abby pronađeni brutalno ubijeni sjekirom. Lizzie je bila glavna osumnjičena, no nakon suđenja — oslobođena.
Nikada više nije govorila o zločinu, a pjesmica „Lizzie Borden took an axe and gave her mother forty whacks…“ učinila ju je legendom.
Uloga i glumačka postava
U novoj sezoni Lizzie tumači Ella Beatty, kći glumice Annette Bening, dok Charlie Hunnam glumi njezina oca. Ulogu maćehe preuzima Rebecca Hall, a sestru Emmu glumi Billie Lourd.
Snimanje je već počelo, a ton serije najavljen je kao „psihološka gotika“ — mješavina povijesne drame i moralne enigme.
Tko je bila Lizzie Borden?
Lizzie je bila kći imućnog, ali škrta trgovca. Nakon smrti majke, odnos s maćehom bio je hladan, a unutar kuće su vladale napetosti. Tog ljetnog jutra 1892., Andrew i Abby ubijeni su u svom domu sjekirom — u brutalnom, gotovo ritualnom činu.
Iako je Lizzie imala motiv, priliku i sumnjivo ponašanje, porota ju je oslobodila, dijelom zbog tadašnjeg društvenog stava da „žena takve uglađenosti“ nije mogla počiniti takav čin.
Ostatak života provela je izolirano, s bogatstvom naslijeđenim od oca, ali bez poštovanja zajednice.
Što očekivati u seriji
Ryan Murphy i Ian Brennan najavili su da nova sezona neće biti klasični kriminalistički prikaz, već analiza mitologije.
Lizzie Borden bit će prikazana kao simbol patrijarhalnog društva koje kažnjava ženu i kad je kriva – i kad nije.
U traileru, koji je procurio s filmskog seta, prikazan je detalj sjene žene s sjekirom ispred zamračenog prozora – uz slogan: “Svako čudovište ima priču. A ponekad, ona nosi haljinu.”
Razlike između stvarnosti i interpretacije
Povijesno gledano, Lizzie nije nikada priznala zločin, a dokazi su bili slabi: krvavi dokazi su nestali, oružje nikad nije nedvojbeno identificirano.
Serija će, međutim, istražiti i mogućnost da Lizzie nije bila sama – postoje teorije da je sestra Emma znala više nego što je priznala.
Murphy najavljuje “žensku perspektivu” i introspektivni pristup — što znači da će fokus biti na motivima, ne samo na zločinu.
Sve tri dosadašnje sezone pokazale su da Monster nije dokumentarac, nego reinterpretacija: način da se razumije opsesija društva zlom.
Dahmer je bio ogledalo sustava, Menendezi su bili slika obiteljskog pakla, a Gein – mit o Americi koja stvara vlastite demone.
Lizzie Borden sada dolazi kao novo lice tog mita – prva žena, prva optužena koja možda nikada nije bila kriva, ali je zauvijek ostala simbolom “ženskog čudovišta”.
