U povijesti američkih paranormalnih fenomena malo je slučajeva izazvalo toliku mješavinu straha, medijske pozornosti i sumnje kao ono što je proživjela obitelj Smurl. Njihova kuća u gradiću West Pittston, Pennsylvania, između 1974. i 1989. godine postala je poprište događaja koji su ušli u povijest demonologije.
Ovaj slučaj nije samo uplašio susjede i zainteresirao medije, već je kasnije poslužio kao inspiracija filmu „Prizivanja 4: Posljednji obredi“, posljednjem nastavku jedne od najpoznatijih horor franšiza današnjice.

Početak užasa u mirnom predgrađu

Jack i Janet Smurl doselili su se u kuću na 330 Chase Street 1973. godine, nadajući se mirnom obiteljskom životu. No, mir se ubrzo pretvorio u niz neobjašnjivih događaja.
Prvi znakovi činili su se gotovo bezazlenima: aparati bi se kvarili, televizor bi se palio i gasio, mirisi truleži širili su se sobama. Ali uskoro je sve poprimilo zastrašujuće dimenzije.

Prema svjedočanstvima obitelji:

• zidovi su se tresli od udaraca bez izvora,
• komadi namještaja pomicani su sami od sebe,
• zastrašujući krikovi odzvanjali su praznim hodnicima,
• obitelj i njihov pas bili su fizički napadani nevidljivom silom.

Najstrašnije su bile tvrdnje da je Jack Smurl više puta bio seksualno napadnut od demona, a Janet je osjećala da ju nešto davi dok spava. Djevojčice su također svjedočile kako ih nevidljiva sila gura kroz prostor, a susjedi su čuli glasove i udarce koji su dopirali iz kuće.

Ulazak poznatih demonologa: Ed i Lorraine Warren

Kada su stvari postale nepodnošljive, Smurlovi su se 1986. obratili Edu i Lorraine Warren, poznatim istraživačima paranormalnog. Par je već bio stekao slavu slučajevima iz Amityvillea i Enfielda, pa je njihov dolazak u West Pittston izazvao veliko zanimanje javnosti.

Warrenovi su tvrdili da su otkrili prisutnost četiri entiteta u kući: tri ljudska duha i jednog demona koji je njima vladao. Lorraine, poznata po svojim vizijama, opisala je kuću kao obavijenu zlom, dok je Ed naveo da su zabilježili audio snimke jezivih glasova i zvukova.

Za obitelj, Warrenovi su predstavljali spas – ljudi koji ih nisu ismijavali nego su njihove priče shvaćali ozbiljno. Međutim, kako to obično biva, skeptici su imali sasvim drugačije mišljenje.

Skeptici i sumnje: halucinacije ili prijevara?

Dok su mediji punili stranice naslovima o “kući iz pakla”, dio stručnjaka pokušavao je razotkriti priču.
Profesor Paul Kurtz, osnivač Committee for the Scientific Investigation of Claims of the Paranormal, istaknuo je da nedostaju provjerljivi dokazi. Po njemu, cijela stvar bila je kombinacija psihološkog stresa i halucinacija.

Dodatno, isticalo se da je Jack Smurl imao zdravstvenih problema – operaciju mozga zbog kojih su neki vjerovali da bi njegove percepcije mogle biti posljedica oštećenja. Skeptici su također naglašavali da nijedna nezavisna istraga nije potvrdila dokaze koje su Warrenovi navodno prikupili.

Kulturni odjek: knjige, TV film i priče koje ne blijede

Unatoč skepticima, priča o Smurlovima ubrzo je postala kulturna senzacija. Godine 1986. objavljena je knjiga The Haunted, koju su napisali Robert Curran zajedno s Edom i Lorraine Warren te samom obitelji Smurl. Knjiga je ubrzo postala bestseler i dodatno podgrijala mit o kući užasa.

Godine 1991. snimljen je i istoimeni TV film The Haunted, koji je u jezivom tonu prikazivao događaje. Gledatelji su bili podijeljeni – neki su smatrali da film prenosi autentičnu priču o obitelji u paklu, dok su drugi sve doživjeli kao senzacionalističku fikciju.

Zanimljivo je da su nakon odlaska Smurlovih 1988. godine novi stanari tvrdili da u kući ne doživljavaju ništa neobično. To je dodatno podijelilo javnost: je li demon otišao s obitelji ili ga nikada nije ni bilo?

Inspiracija za film Prizivanja 4: Posljednji obredi

Više od tri desetljeća kasnije, priča o Smurl progonu ponovno je oživjela na velikom platnu. Horor franšiza The Conjuring već je bila poznata po adaptiranju slučajeva iz arhive Warrenovih – od Amityvillea do Enfielda. Četvrti nastavak, „Prizivanja 4: Posljednji obredi“, posegnuo je upravo za slučajem obitelji Smurl kao glavnom inspiracijom.

Kako je priča prenesena na film?

Film, kao i prethodni nastavci, ne slijedi priču doslovno, već je oblikuje prema filmskoj dramaturgiji:

• naglašava mračni ton kuće i borbu između dobra i zla,
• daje više prostora religijskim obredima, egzorcizmu i ulozi Warrenovih,
• dodaje scene intenzivnog horora koje nadilaze izvorne priče.

Dok skeptici naglašavaju da je priča Smurlovih možda bila rezultat stresa, bolesti ili senzacionalizma, film koristi upravo te nejasnoće kako bi izgradio napetost i strah. Publika u kinima ne traži dokaze – traži osjećaj jeze, a priča o obitelji koja se godinama borila s nevidljivim zlom to svakako pruža.

Što nam govori slučaj Smurl?

Bez obzira na to vjerujemo li u paranormalno ili ne, slučaj Smurl ostavlja nekoliko važnih pitanja:

• Zašto ljudi i dalje vjeruju u duhove i demone?
• Koliko mediji i filmovi pojačavaju ili oblikuju naša vjerovanja?
• Gdje je granica između stvarnih iskustava i psiholoških projekcija?

Za obitelj Smurl, iskustvo je bilo itekako stvarno. Proveli su godine u kući koju su smatrali prokletom, pod stalnim pritiskom i strahom. Za javnost, priča je postala mješavina horora, folklora i kulturne zabave. A za filmsku industriju – beskrajna inspiracija.

Danas kuća u kojoj su Smurlovi živjeli izgleda mirno. Novi stanari ne prijavljuju paranormalne aktivnosti, a ulica u West Pittstonu diše običnim, svakodnevnim ritmom. No priča o progonu i dalje kruži, zahvaljujući knjigama, dokumentarcima i sada filmu „Prizivanja 4: Posljednji obredi“.

Bilo da je riječ o stvarnom susretu s demonima ili o proizvodu ljudske psihe i kolektivne mašte, jedno je sigurno: slučaj Smurl postao je simbol našeg vječnog straha od nepoznatog.

A kada sjednemo u kino i svjetla se ugase, ta priča ponovno oživi – ovog puta na platnu, gdje granice između istine i fikcije nestaju, a mi ostajemo prepušteni samo jednome: strahu.