Zijevanje je jedan od najuniverzalnijih i najzaraznijih refleksa koje svi ljudi (a i mnoge životinje) doživljavaju svakodnevno. Jednom kad netko u prostoriji zijevne, velika je vjerojatnost da će i drugi uskoro učiniti isto — čak i samo čitanje o zijevanju može vas natjerati da zijevnete. Iako se ova pojava čini banalnom, iza nje se krije niz složenih teorija, znanstvenih hipoteza i fascinantnih bioloških mehanizama koji još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni.

Što se događa u tijelu kada zijevamo?

Zijevanje obično uključuje duboko udisanje, istezanje mišića lica i vrata, široko otvaranje usta i često istezanje ruku i leđa. Tijekom tog procesa dolazi do kratkotrajnog povećanja srčanog ritma i protoka krvi, a mozak prima veću količinu kisika. No je li to razlog zašto zijevamo?

Prva teorija: Kisik i ugljični dioksid

Jedna od najstarijih teorija tvrdi da zijevamo kako bismo nadoknadili manjak kisika u krvi. Kad smo umorni, disanje postaje plitko, a zijevanje bi, po toj ideji, trebalo povećati unos kisika i izbaciti višak ugljičnog dioksida.

Ali problem je — znanstvena istraživanja nisu uspjela potvrditi ovu hipotezu. Pokusi u kojima su ljudi udisali zrak bogat kisikom pokazali su da zijevanje nije smanjeno. Dakle, kisik možda ima ulogu, ali nije glavni krivac.

Teorija termoregulacije: Hlađenje mozga

Jedna od trenutno najpopularnijih teorija dolazi iz područja neuroznanosti i kaže da zijevamo kako bismo ohladili mozak.

Naime, kao što ventilator hladi pregrijano računalo, tako i zijevanje omogućuje dotok hladnog zraka u tijelo, smanjujući temperaturu mozga koji bolje funkcionira kada je rashlađen. Istraživanja su pokazala da ljudi češće zijevaju u toplijem okruženju i kada su mentalno iscrpljeni – stanja koja podižu tjelesnu temperaturu.

Zanimljivo je i to da je zijevanje rjeđe kod ljudi koji na čelu drže hladne obloge. Taj podatak ide u prilog ovoj teoriji.

Zijevanje kao društveni refleks

Zijevanje nije samo biološki refleks — ono ima i društvenu komponentu. Zijevanje je zarazno. Kad netko u vašoj blizini zijevne, šanse su velike da ćete i vi zijevnuti ubrzo nakon toga. To se događa i kada gledamo videozapis, sliku zijevanja ili čak samo čitamo riječ zijevanje. (Upravo sad ste zijevnuli, zar ne?)

Istraživanja su pokazala da su emocionalno empatičniji ljudi skloniji zaraženom zijevanju, kao i oni s bliskim društvenim vezama — obitelj, prijatelji, partneri. Djeca, primjerice, ne počinju “zarazno zijevati” sve do treće ili četvrte godine života, kada se razvije osjećaj empatije.

Zijevanje kod životinja

Nismo jedini koji zijevamo. Zijevaju i mnoge vrste životinja: psi, mačke, ptice, majmuni… Čak su primijećena ponašanja “zaraznog zijevanja” kod čimpanza i vukova.

Primjerice, kad jedan vuk u čoporu zijevne, i ostali često slijede. Znanstvenici vjeruju da bi to moglo imati ulogu u usuglašavanju ponašanja čopora, kao neka vrsta sinkronizacije – signal da je vrijeme za mirovanje, buđenje ili akciju.

Zijevanje, umor i dosada

Zijevanje je često povezano s dosadom, monotonijom i pospanošću. Kad mozak prestane primati nove stimulacije, aktivnost mu opada – pa mu možda treba “reset”. Zijevanje bi tada moglo imati funkciju kratkotrajnog buđenja i pripreme organizma za promjenu stanja.

Drugim riječima, zijevanje možda nije znak da tonemo u san – već da se tijelo pokušava održati budnim.

Zijevanje kroz povijest i kulturu

U nekim se kulturama zijevanje tumačilo kao pokušaj duše da napusti tijelo – stoga su ljudi često prekrivali usta dok zijevaju, kako zle sile ne bi ušle. U srednjovjekovnim zapisima nalazimo i tvrdnje da zijevanje otkriva slabost duha ili manjak samokontrole.

Danas znamo da se radi o refleksu koji se ne može lako zaustaviti voljom — i koji svi dijelimo, bez obzira na dob, kulturu ili mjesto.

Zašto znanstvenici i dalje ne znaju točan odgovor?

Unatoč brojnim teorijama, ne postoji jedan, konačan odgovor na pitanje zašto zijevamo. Najvjerojatnije se radi o kombinaciji više čimbenika:

• fiziološke potrebe (hlađenje mozga)
• emocionalni i društveni konteksti (empatija i povezanost)
• biološke funkcije (regulacija budnosti)

Zijevanje je toliko ukorijenjeno u naš svakodnevni život da ga često i ne primjećujemo — a opet ostaje jedan od najsloženijih refleksa koje imamo.

Zijevanje je istovremeno jednostavno i zagonetno, svakodnevno i duboko. Ono nas povezuje s drugima, regulira naš organizam i — unatoč stotinama godina znanstvenog proučavanja — i dalje skriva svoje najdublje tajne.

Sljedeći put kad zijevnete (a možda upravo jeste), sjetite se da taj jednostavan čin možda ima mnogo veći značaj nego što ste ikad mislili.