Aileen Carol Wuornos rođena je 29. veljače 1956. godine u Rochesteru, Michigan. Bila je dijete tame — otac joj je bio pedofil i mentalno bolestan, a majka ju je napustila prije nego što je napunila godinu dana. Odgojili su je baka i djed, ali njezin dom nikada nije bio utočište. Alkohol, nasilje i poniženje obilježili su njezine prve godine.

Već s 11 godina Aileen je počela bježati od kuće, a s 13 je bila silovana i ostala trudna. Dijete je dano na posvajanje, a Aileen je izbačena iz doma. Od tada je živjela na ulicama, preživljavajući prostitucijom, krađom i povremenim prijevarama. Nije znala za ljubav, samo za preživljavanje.

“Svijet me nikada nije htio,” rekla je kasnije na suđenju. “Pa sam mu samo vratila istom mjerom.”

Put u Floridu i početak krvavog niza

Krajem 1980-ih Aileen je stigla na Floridu, sanjajući novi početak. Ondje upoznaje Tyriju Moore, konobaricu s kojom započinje vezu. To je bio prvi put da je netko u njezinu životu pokazao iskreno zanimanje, ali i taj odnos bio je zasjenjen siromaštvom, bijegom i strahom.

Kako bi prehranila obje, Aileen se nastavila baviti prostitucijom uz autoceste. No, njezin život uskoro će krenuti putem bez povratka.

Između 1989. i 1990. godine, Aileen je ubila sedam muškaraca. Uvijek na isti način: pištoljem kalibra .22, tijekom “poslovnog susreta” u autu ili šumi. Tijela su pronalažena uz ceste — mrtva, ogoljena, s tragovima borbe. Policija isprva nije povezivala zločine. Ali Floridu je uskoro zahvatila panika: tko ubija vozače, prodavače, putnike… i zašto?

Žrtve

1. Richard Mallory (1989.) – njezina prva žrtva. Elektroničar i bivši osuđenik za silovanje. Aileen je tvrdila da ju je pokušao silovati i mučiti, pa ga je ubila u samoobrani. Tijelo je pronađeno u šumi, s više hitaca u prsa.
2. David Spears (1990.) – građevinski radnik. Tijelo je pronađeno golo uz cestu, pogođeno šest puta.
3. Charles Carskaddon (1990.) – mesar, ubijen s devet metaka u torzo.
4. Troy Burress (1990.) – prodavač hrane, nestao na poslovnom putu. Tijelo pronađeno u raspadanju.
5. Charles Humphreys (1990.) – bivši policajac i glavni urednik banke. Ubijen s više hitaca, tijelo pronađeno odjeveno, što je bilo neuobičajeno za Aileen.
6. Peter Siems (1990.) – volonter u crkvi. Njegovo tijelo nikada nije pronađeno, ali je pronađen njegov auto kojim su Aileen i Tyria bježale.
7. Walter Antonio (1990.) – rezervni policajac, ubijen s četiri metka u leđa i glavu.

Aileen je tvrdila da su je svi muškarci pokušali silovati ili ozlijediti. Policija i tužitelji nisu vjerovali u to. Njezin obrazac bio je previše ponavljan, a izjave kontradiktorne. No pitanje koje i danas dijeli javnost jest: je li bila hladnokrvni ubojica – ili žrtva koja se osvetila?

Uhićenje: lice izdaje

Policija je na kraju pronašla trag. Nakon što su Aileen i Tyria pobjegle s automobilom jedne od žrtava, ostavile su tragove otisaka prstiju. Dana 9. siječnja 1991. godine, Aileen je uhićena u Daytona Beachu — u baru pod imenom “Last Resort”.

Tyria Moore, koju je Aileen iskreno voljela, pristala je surađivati s policijom u zamjenu za imunitet. Telefonski ju je nagovorila da prizna. “Ti znaš da volim tebe, Ty,” rekla joj je Aileen kroz suze. “Učinila sam to zbog nas.”

Kad su je konačno ispitivali, priznala je sve. “Da, ubila sam ih. Ali svaki od njih je to zaslužio.”

Suđenje: žena koja se usudila mrziti

Suđenje Aileen Wuornos bilo je senzacija. Naslovi su je nazivali “ženskim Ted Bundyjem”, “ubojicom s autoceste”, “čudovištem u haljini”.
No iza hladne vanjštine skrivala se slomljena žena koja je izgubila dodir s realnošću.

Tužitelji su tvrdili da je ubijala iz koristoljublja – krala automobile, novac, kreditne kartice. Obrana je pokušala dokazati da su ubojstva bila čin samoobrane, ali javnost i porota nisu bili milostivi. Florida je tražila osvetu.

Godine 1992. osuđena je na smrt. Tijekom suđenja često je gubila kontrolu, vrijeđala suca i vrištala na novinare:
“Vi ste svi životinje! Ja sam samo pokušala preživjeti!”

S vremenom je njezino mentalno stanje postajalo sve nestabilnije. Dijagnosticirana joj je granična osobnost i antisocijalni poremećaj. Ipak, sama je tražila da se izvrši kazna. “Dosta mi je. Samo me ubijte,” govorila je.

Posljednji dani i smaknuće

Dana 9. listopada 2002. godine, nakon 12 godina na smrtnoj kazni, Aileen Wuornos pogubljena je letalnom injekcijom u zatvoru u Floridi.
Posljednje riječi bile su tipično njezine, neobične i zbunjujuće:

“Volim sve. Otići ću s Rockom, vratit ću se na Dan zahvalnosti, poput filma ‘Nezavisni dan’ — s Isusom na svemirskom brodu.”

Odbila je posljednji obrok, tražeći samo kavu. Njezino tijelo kremirano je, a pepeo poslan prijateljici Dawn Botkins u Michigan.

Kultura i medijski odjek

Aileen Wuornos postala je simbol — ne samo zločina, nego i rasprave o društvu koje gura ljude do ruba. Bila je inspiracija za brojne dokumentarce, knjige i filmove, od kojih je najpoznatiji “Monster” (2003.) u kojem ju je utjelovila Charlize Theron. Glumica je za tu ulogu osvojila Oscara, ali i svjetsku pažnju.

Theron je kasnije rekla:

“Nisam željela da publika osjeća simpatiju, nego da shvati koliko je svijet znao biti okrutan prema njoj.”

Film je prikazao Aileen kao slojevitu osobu – ne monstruma, nego čovjeka koji nikada nije imao priliku postati drugačiji. Od tada do danas, Aileen Wuornos ostaje figura između dvije krajnosti: zločinka i žrtva.

Psihološki profil: žena koja je pucala prije nego što bi ponovno bila povrijeđena

Stručnjaci su se godinama pokušavali složiti tko je zapravo bila Aileen.
Za neke – klasičan primjer serijskog ubojice: impulsivna, manipulativna, s osjećajem moći nad žrtvama.
Za druge – žena koja je u muškarcima vidjela prijetnju i ubijala prije nego što bi ponovno bila silovana ili pretučena.

Njezin život bio je niz trauma koje su eksplodirale u nasilje.
Psiholozi su primijetili da su njezina ubojstva “reaktivna”, a ne planirana — čin obrane koji je prerastao u naviku.

Nakon prvog ubojstva, osjećaj kontrole i straha pomiješao se u nešto što ju je nosilo dalje. U jednom intervjuu rekla je:

“Nisam uživala u tome. Samo sam znala da me više nitko neće dotaknuti.”

Trag u povijesti: žena koja je promijenila sliku serijskog ubojice

Aileen Wuornos bila je prva žena u modernoj američkoj povijesti koju su mediji nazvali serijskim ubojicom.
Do tada, serijski ubojice bili su gotovo isključivo muškarci. Njezini zločini otvorili su pitanja o rodnim razlikama u kriminalu, nasilju i društvenom pritisku.
Bila je i prva žena koju je Florida pogubila od 1976. godine, kada je smrtna kazna ponovno uvedena.

Njezina priča i danas izaziva rasprave među feministima, psiholozima i novinarima: je li sustav ubio osobu koju je sam stvorio?

Jeste li znali?

• Aileen je u mladosti prodavala svoje tijelo za boce piva i cigarete.
• Prije uhićenja, već je imala više od 20 kaznenih prijava – od krađa do nasilnih sukoba.
• Dokumentaristica Nick Broomfield snimila je čak dva filma o njoj: “Aileen: The Selling of a Serial Killer” (1992.) i “Aileen: Life and Death of a Serial Killer” (2003.).
• Charlize Theron se za ulogu Aileen udebljala 13 kilograma i nosila posebne zubne proteze kako bi izgledala autentično.
• Tijekom posljednjih dana u zatvoru, Aileen je tvrdila da je “zvuk radara” muči i da ju vlada špijunira – znak duboke paranoje.

Aileen Wuornos nije bila rođena ubojica – ona je postala ono što je društvo stvorilo.
Odrasla u nasilju, živjela na marginama, i završila u smrtnoj kazni – njezina priča je brutalni podsjetnik koliko tanko može biti crta između žrtve i zločinca.

Njezin život nije opravdanje, ali je upozorenje: kad svijet zatvori vrata milosrđa, rađa se bijes koji ne poznaje granice.
Aileen je pucala iz straha, iz mržnje, ali možda najviše – iz osjećaja da nikome više ništa ne duguje.