Godina je 1485. Engleska upravo izlazi iz krvavog sukoba poznatog kao Ratovi ruža, a novi kralj, Henrik VII., učvršćuje svoju vlast. No tek što je prašina s bojišta pala, zemlju zahvaća nova i neobjašnjiva prijetnja. Epidemija poznata kao “sweating sickness” — bolest znojenja — širi se poput požara i odnosi živote tisuća. Ljudima bi odjednom pozlilo, znoj bi ih prekrio od glave do pete, a smrt bi ih zatekla unutar samo nekoliko sati.

Do danas, više od pet stoljeća kasnije, nitko sa sigurnošću ne zna što je uzrokovalo ovu bolest. Bila je to pošast koja je ostavila dubok trag u kolektivnom pamćenju Engleske — i koja se, jednako misteriozno kao što se pojavila, jednog dana jednostavno povukla.

Povijesni kontekst: Smjena dinastija i dolazak bolesti

Epidemija bolesti znojenja prvi je put zabilježena u kolovozu 1485. godine, neposredno nakon bitke kod Boswortha. Tada je Henrik Tudor, vođa kuće Lancaster, porazio kralja Richarda III. i preuzeo englesku krunu, postavši kralj Henrik VII. No trijumf nove dinastije nad kućom York ubrzo je zasjenjen pojavom nepoznate bolesti.

Zanimljivo je da su prvi oboljeli bili upravo unutar Tudorove vojske. Tijekom pohoda iz Walesa prema Londonu, Henrikovi vojnici počinju pokazivati neobične simptome – groznicu, glavobolju, zbunjenost i, najvažnije, obilno znojenje. Ubrzo se bolest širi i civilnim stanovništvom.

Brzina i smrtnost: Ubijala je u roku od 24 sata

Bolest znojenja bila je zastrašujuća ne samo zbog simptoma, već i zbog brutalne brzine kojom je djelovala. Prema tadašnjim zapisima, bolest bi počela iznenada, bez upozorenja:

• Prvo bi se javila iznenadna glavobolja i osjećaj tjeskobe
• Uslijedili bi zimica, groznica, i vrtoglavica
• Tada bi tijelo oboljelo prekrio hladan, ljepljiv znoj
• Srce bi ubrzano kucalo, disanje bi postalo otežano
• Mnogi bi pali u delirij, a zatim iznenada umrli — često unutar samo 3 do 18 sati od pojave prvih simptoma

U prvoj epidemiji 1485. godine umrlo je najmanje 15.000 ljudi — u samo šest tjedana. S obzirom na tadašnju populaciju i dostupnu medicinu, riječ je o zapanjujućem broju.

Kasniji valovi bolesti

Nakon prvog izbijanja, bolest se povremeno vraćala u Englesku:

• 1508. – Drugi val, manji ali dovoljno smrtonosan
• 1517. – Novi snažan val, s brojnim slučajevima smrti u Londonu
• 1528. – Najsmrtonosnija epidemija, koja se proširila i izvan Engleske — stigla je do Njemačke, Švicarske i čak Poljske
• 1551. – Posljednje poznato izbijanje, nakon čega bolest zauvijek nestaje

Svaki val bio je obilježen istom karakteristikom: brzim napadom, izuzetno visokom smrtnošću i jednako iznenadnim povlačenjem bolesti. Što je najčudnije, bolest se nikada nije vratila izvan tog vremenskog okvira — kao da je bila vezana isključivo uz Tudorovsku eru.

Koga je pogađala?

Za razliku od mnogih drugih bolesti tog doba, poput kuge, bolest znojenja nije pogađala najsiromašnije slojeve. Naprotiv, najviše je žrtava bilo među:

• Mlađim muškarcima u dobi od 15 do 45 godina
• Pripadnicima viših slojeva društva i plemstva
• Učenicima, svećenicima i dvorjanima

Siromašni seljaci i radnici često su bili pošteđeni. Ova neobična selektivnost dodatno je zbunila tadašnje liječnike, ali i moderne povjesničare.

Što je zapravo bila bolest znojenja?

Unatoč brojnim teorijama, pravi uzrok bolesti ostaje misterij. Evo nekoliko najčešće spominjanih hipoteza:

1. Influenca (gripa)

Neki smatraju da je riječ bila o posebno smrtonosnom soju gripe, sličnom španjolskoj gripi iz 1918. godine. No brzina smrti kod bolesti znojenja znatno je veća.

2. Hantavirus

Ova teorija postala je popularna u novije vrijeme. Hantavirus se prenosi putem izlučevina glodavaca i izaziva simptome slične bolesti znojenja – visoku temperaturu, znojenje i zatajenje organa. S obzirom na nehigijenske uvjete tadašnjeg Londona, ovo je vjerodostojna teorija.

3. Antraks, tifus, trovanje?

Spominjani su i otrovi, bakterije iz tla, pa čak i klimatske promjene. No ništa nije potvrđeno. Mikroskopska analiza nije moguća jer ne postoje sačuvani uzorci.

4. Psihogena bolest?

Jedna radikalna teorija sugerira da je dio simptoma mogao biti psihosomatski – masovna panika koja se pretvarala u fizičku bolest. No to teško može objasniti 50-postotnu smrtnost.

Svjedočanstva iz prve ruke

Engleski liječnik John Caius, koji je osobno svjedočio epidemiji 1551., zapisao je:

“Ujutro bi osoba bila zdrava, u podne bolesna, a prije večeri – mrtva. Tijelo je gorjelo iznutra, prekriveno hladnim znojem, a oči su bile kao uplašene životinje pred smrt.”

Njegove riječi zorno prikazuju brzinu i teror koji je pratio bolest. Liječnici toga doba nisu znali ni kako liječiti ni kako spriječiti bolest. Molitve, tamjan, čak i povlačenje u selo – ništa nije pomagalo.

Zašto je nestala?

Jednako zagonetno kao i njen nastanak, nestanak bolesti ostaje neobjašnjen. Nije bilo cjepiva, niti liječenja. Nije bilo imuniteta ni kampanja javnog zdravstva.

Mogući razlozi uključuju:

• Promjene u klimi ili ekosustavu glodavaca
• Mutacija virusa u benigniji oblik
• Promjena u načinu života i urbanizaciji
• Ili, možda, tajanstveni uzročnik koji više ne postoji

Bolest znojenja na filmu: “Awakenings” i veza s modernim misterijima

Iako nema izravnih filmova o ovoj bolesti, neke su moderne priče inspirirane sličnim nepoznatim stanjima. Primjer je film “Awakenings” (1990.) s Robinom Williamsom i Robertom De Nirom, temeljen na knjizi Olivera Sacksa o neobjašnjivoj “uspavanoj” bolesti (encefalitis lethargica) koja je također desetkovala ljude, da bi potom nestala.

Baš kao i bolest znojenja — stigla je, ubila i nestala, ostavljajući za sobom šutnju.

Više o bolesti pospanosti pronađi na: https://pripovjedac.com/misterij-bolesti-pospanosti-kako-je-encephalitis-lethargica-zarazila-milijune-i-nestala-bez-traga/

Bolest znojenja bila je nešto više od samo epidemije — bila je simbol nesigurnosti, straha i neznanja koje je vladalo u doba Tudora. U svijetu bez mikroskopa, antibiotika i znanstvene metode, bolest koja dolazi i odlazi bez objašnjenja bila je gotovo nadnaravna.

Danas, više od pet stoljeća kasnije, znanstvenici i dalje pokušavaju odgonetnuti što je ubilo tisuće ljudi u samo nekoliko dana. No možda će bolest znojenja zauvijek ostati jedna od onih povijesnih zagonetki koje prkose suvremenom razumijevanju.