Chang i Eng Bunker bili su sijamski blizanci koji su samo željeli živjeti uobičajenim životima nakon što su godinama bili na turnejama kao atrakcije cirkuskih nakaza. Ali s obzirom na to da su bili povezani na jetri, to se nikada nije dogodilo.

Chang i Eng Bunker, rođeni su 1811. u malom gradu u blizini Bangkoka. Smatrali su ih medicinskim čudima – pogotovo jer su imali gotovo potpuno odvojena tijela osim malog, 3 cm. mosta od mesa koji ih je spajao.

Nisu bili prvi zabilježeni slučaj sijamskih blizanaca koji su bili izloženi javnosti, ta čast, ako se to može tako nazvat, pripada Mary i Elizi Chuklhurst koje su živjele u Engleskoj u 12. stoljeću. Ali braća Bunker bila su toliko popularna da su skovali i proslavili frazu “sijamski blizanci”.

Bili su svjetski poznati, gledali su ih kao “nakaze”, ali sve što su stvarno željeli bilo je živjeti tihim, normalnim životima. Dapače, u tome su gotovo i uspjeli.

Chang i Eng Bunker

Chang i Eng Bunker bili poznati kao “kineski blizanci”. Živjeli su u ribarskom selu kineske zajednice u Siamu, danas poznatom kao Tajland. Za svoje susjede bili su normalni dječaci. Ali Robertu Hunteru, škotskom biznismenu koji ih je uočio tijekom turneje po Siamu, bili su prilika za zaradu. Kada je vidio dva brata kako plivaju u rijeci, prvo je pomislio da vidi mitološko stvorenje.

Kad je shvatio da su to dječaci, Hunter je zaključio da su oni njegova ulaznica za bogatstvo. Nije imao problema uvjeriti njihovu majku koja je upravo izgubila muža da mu proda svoje sinove za 500 dolara. Nakon duge kampanje podmićivanja i laskanja kralju Siama, izborio je pravo da 17-godišnjeg Changa i Enga povede na svjetsku turneju.

Braća Bunker nisu bila samo atrakcija nakaza gurnuta na stranu prepunog karnevala. Bila je to samostalna predstava koja se sastojala od cijelog čina dvojice.

Dječaci su bili povezani tako tankom niti da su mogli učiniti gotovo sve što bi jedna sama osoba mogla izvest. Zajedno bi izvodili preokret i salto ili bi jednostavno stajali na izložbi i odgovarali na sva pitanja publike.

Hunter ih je kupio na 30 mjeseci i u tih prvih 30 mjeseci jedva da su zaradili novčića. Tretirao ih je kao imovinu za vlastitu korist. Međutim, čim su braća Bunker napunila 21 godinu, sami su krenuli i vodili vlastiti nastup još sedam sljedećih godina.

Braća Bunker zaradila su malo bogatstvo na turnejama. Ipak, nisu voljeli da ih se promatra pod povećalom i potpuno su prestali nastupati u cirkuskim predstavama. Odlučili su postati američki državljani i kupili plantažu u Sjevernoj Karolini.

No, iako su znali što znači kada te iskorištavaju, to ih nije spriječilo da svoju plantažu naprave na leđima porobljenih ljudi. Braća su posjedovala 18 robova, od kojih su mnogi bili kupljeni kao djeca.

Obiteljski životi sijamskih blizanaca

Chang i Eng sprijateljili su se s dvije lokalne djevojke, sestrama po imenu Adelaide i Sarah Yates, a Chang se do ušiju zaljubio u prelijepu mladu Adelaide.

Eng, sa svoje strane, nije osjećao ništa prema njezinoj sestri Sarah, ali kada je njegov brat izjavio da je želi zaprositi, Eng je pristao slijediti njihov primjer samo da bi olakšao stvari.

Braća Bunker i sestre Yates stupili su u brak. Dva para dijelila su isti, ojačani krevet, za koji se čini da je bio vrlo korišten. Zajedno, braća Bunker i njihove supruge imali su 21 dijete.

U novinama je bilo velikih skandala oko njihovih brakova. Jedna je žena za svoj pobačaj okrivila “zvjersku” pomisao na rađanje djece Bunker. Ali Chang i Eng Bunker nisu dopustili da to doprije do njih. Sve što su željeli bilo je živjeti zajedno i imati normalne živote, bez obzira na sve.

Morali su se praviti kompromisi. S vremenom su se sestre umorile od dijeljenja kreveta i zatražile su da žive u odvojenim domovima. I tako bi braća kod jedne sestre provodila tri dana potom kod druge sestre sljedeća tri dana.

Smrt Changa i Enga Bunkera

Stvari su krenule nizbrdo za Bunkere tijekom građanskog rata. Uložili su bogatstvo u Konfederaciju, što je bila oklada koja se nije isplatila. Kada je rat završio, Bunkeri su bili gotovo pred bankrotom. Nisu imali izbora i vratili su se cirkusu.

Ali sada u svojim 50-ima, ova druga turneja nije bila baš toliko uspješna kao njihova prva. Chang je pao u duboku i užasavajuću depresiju. Počeo je jako piti i tijelo mu je brzo propadalo, dok je Eng koji nije htio dotaknuti ni kapi pića, ostao je zdrav i jak.

Nakon moždanog udara 1870., Chang je postao nešto više od mrtvog tereta koji je visio s Engovog tijela. Eng je bio prisiljen postaviti sustav remena i štaka kako bi mogao brata vući okolo poput marionete.

Po prvi put u životu, Eng je pričao o kirurškom odvajanju od brata, jer je Chang sada bio na samodestruktivnoj spirali koja je mogla završiti samo njegovom smrću.

Chang je, nakon što je inzistirao da se vozi u otvorenoj kočiji po hladnom zimskom vremenu, dobio bronhitis. Bolovao je bez liječenja, sve do 17. siječnja 1874. kada se Eng probudio i pronašao svog brata mrtvog.

Jedan od Engovih sinova dojurio je, uznemiren očevim plačem, i pokušao mu pomoći da probudi Changa. Ali ništa ne bi uspjelo.

U svojim posljednjim trenucima, Eng zamolio je sina da mu pomogne da privuče bratovo tijelo što bliže sebi. Za nekoliko sati, Eng je također preminuo. Sijamski blizanci imali su 63 godine.

Ovjekovječeni gipsom

Tijela Changa i Enga Bunkera su secirana, proučavana i fotografirana gotovo čim su umrli. Brzo su odvezeni na College of Physicians of Philadelphia gdje su njihova tijela razdvojena i proučavana kao znanstvene anomalije.

Chang je, zaključili su, umro od cerebralnog krvnog ugruška, ali nitko nije mogao sa sigurnošću reći zašto je Eng umro. Tada se, međutim, govorilo da je umro od šoka i slomljenog srca. Prema modernoj medicini, braća nisu mogla biti uspješno razdvojena kao djeca jer su bila povezana na jetri.

Braća su ostavila nevjerojatno nasljeđe.Inspirirali su priču Marka Twaina, roman Darina Straussa, dramu Philipa Gotande, nedavni holivudski film “Najveći showman” s Hughom Jackmanom i čitav niz drugih spomenika. Osim toga, zauvijek su ovjekovječeni u frazi koja je definirala njihovo stanje: “Sijamski blizanci”.

Danas imaju više od 1500 potomaka, od kojih se mnogi još uvijek susreću na obiteljskim okupljanjima. Neki su ostvarili nevjerojatne stvari – poput njihove praunuke Caroline Shaw, dobitnice Pulitzerove nagrade.

I sama braća su još uvijek zajedno, vječno povezana u gipsanom odljevu smrti izloženom u Muzeju Mütter.