Nizozemski sudac ga je nazvao “opasno narcisoidnim”.
Novinari – “najplodnijim muškarcem na svijetu”.
A roditelji koji su mu vjerovali – “noćnom morom u ljudskom obliku”.

Zvao se Jonathan Jacob Meijer, glazbenik iz Haaga s anđeoskim licem i karizmatičnim osmijehom.
Ali ispod te slike skrivao se čovjek koji je desetljeće širio svoj genetski trag po svijetu – dajući spermu stotinama klinika, lažno se predstavljajući, i postajući biološki otac više od tisuću djece.
Bez pristanka, bez kontrole, bez srama.

Početak: Kad “dobra namjera” postane opsesija

Sve je počelo kao što mnoge prevare počinju – s osmijehom i dobrim pričama.
Meijer je 2007. donirao spermu u nekoliko nizozemskih klinika, tvrdeći da želi “pomoći obiteljima koje ne mogu imati djecu”.
Na papiru, bio je idealan donor: zdrav, obrazovan, muzičar, bez nasljednih bolesti.

Ali dok su drugi donori nakon nekoliko postupaka nestajali iz sustava, Jonathan je išao dalje – iz klinike u kliniku, iz zemlje u zemlju.
Prvo Nizozemska, pa Danska, pa Njemačka, pa banke sperme u Sjedinjenim Državama.
Koristio je različita imena, prijavljivao se pod drugim e-mailovima, mijenjao detalje o sebi.
Sve dok nije bilo prekasno da itko primijeti obrazac.

Nizozemski zakon jasno kaže: donor smije imati potomstvo s najviše 25 obitelji.
Jonathan Meijer premašio je taj broj – ne dvostruko, ne trostruko – nego četrdeset puta.
Prema procjenama, ima između 1000 i 1200 biološke djece diljem svijeta.

Carstvo laži

Roditelji su godinama živjeli u uvjerenju da je njihov donor jedinstven – da njihovo dijete neće odrastati s desecima polubraće i sestara u istom gradu.
Ali onda su se počeli javljati – mail po mail, objava po objava.
Majke koje su primijetile slična lica u Facebook grupama za roditelje donorske djece.
Dječja lica s istim plavim očima, istim osmijehom, istim oblikom nosa.

Ispostavilo se da je “njihov donor” – isti čovjek.
Jonathan Meijer.
Čovjek koji je sustavno lagao klinikama, potpisivao dokumente pod lažnim identitetima i zaobilazio sva pravila koja postoje upravo kako bi spriječila ovakve slučajeve.

Kad je istina izašla na vidjelo, Nizozemska je bila zgrožena.
Roditelji su govorili o osjećaju gađenja i izdaje.
Jedna majka iz Rotterdama rekla je:

“Osjećam se prevareno. Nisam se odlučila da moje dijete bude dio genetskog kulta.”

“Ja nisam učinio ništa loše”

Dok su se obitelji povezivale i tražile pravdu, Meijer je – paradoksalno – pronašao novu publiku.
Na svom YouTube kanalu počeo je objavljivati videe o “duhovnosti, energiji i ljubavi”.
Govorio je o “božanskom pravu na širenje života” i tvrdio da ga društvo ne razumije.

“Ja nisam učinio ništa loše. Samo sam želio pomoći ljudima da stvore život,” rekao je u jednom intervjuu.

Ali u stvarnosti, taj “život” postao je etički kaos.
Jer kad tisuću djece dijeli istog biološkog oca – rizik incesta, genetskih bolesti i identitetske traume postaje vrlo stvaran.

Sustav koji je zakazao

Klinike su godinama tvrdile da nisu znale da se radi o istom čovjeku.
Svaka je imala vlastitu bazu podataka, bez međusobne provjere.
Meijer je tako mogao bez problema davati uzorke u različitim gradovima i državama, često putem privatnih dogovora preko interneta.

Tek kad su se roditelji sami organizirali i pokrenuli grupnu tužbu, istina je postala neoboriva.
Nizozemska zaklada “Donorkind”, koja okuplja djecu začetu putem donora, otkrila je da je Meijer donirao u više od 11 različitih klinika, te izvan službenih sustava preko privatnih dogovora na društvenim mrežama.

Sud je 2023. godine presudio:
Jonathan Meijer mora odmah prestati s bilo kakvim novim donacijama, a ako to prekrši, prijeti mu kazna od 100.000 eura po prekršaju.

Genetska mreža

Posljedice su duboke i nepopravljive.
Djeca koja su rođena iz njegovih donacija sada odrastaju – u istim gradovima, školama, ponekad čak i bez znanja da su u srodstvu.
Genetičari upozoravaju da postoji stvaran rizik incesta među njima, budući da se mnogi ne poznaju i ne znaju porijeklo svog biološkog oca.

Neke su obitelji pokrenule testiranja DNK kako bi spriječile “nepoznate veze”.
Jedna djevojka iz Nizozemske rekla je:

“Bojim se da bi osoba koju sutra upoznam mogla biti moj brat.”

To više nije samo moralno pitanje – to je genetska bomba koju je jedan čovjek aktivirao iz čiste opsesije idejom o “besmrtnosti”.

Tko je zapravo Jonathan Meijer?

Meijer se opisuje kao “umjetnik, glazbenik, duhovni putnik”.
Putovao je svijetom, živio neko vrijeme u Africi, snimao vlogove o meditaciji i “energiji života”.
Ali ono što ga je istinski pokretalo bio je osjećaj posebnosti – uvjerenje da ima misiju širiti svoje gene, kao da je izabran.

Psiholozi koji su analizirali njegov slučaj govore o narcisoidnom poremećaju s mesijanskim kompleksom – potrebi da ostavi trag, da se “razmnoži” u svijetu kao simbol moći i važnosti.

“Nije želio djecu – želio je nasljednike. Stotine njih,” izjavio je jedan psihijatar za nizozemske medije.

Svijet koji je to dopustio

Slučaj Jonathana Meijera razotkrio je rupe u globalnom sustavu fertiliteta.
Mnoge zemlje još uvijek nemaju zajedničke registre donora.
To znači da isti čovjek može u praksi donirati u deset država, bez da itko usporedi podatke.

U svijetu u kojem se granice ruše, a privatne klinike posluju poput korporacija, kontrola se izgubila u moru profita i birokracije.
Dok su klinike naplaćivale tisuće eura po postupku, Meijer je skupljao obožavatelje – i gene.

Kad se “pomoć” pretvori u prevaru

Za obitelji koje su vjerovale u sustav, Meijerova priča je osobna tragedija.
Majke govore o tome kako su birale donora pažljivo, s povjerenjem u institucije.
Sad znaju da njihova djeca dijele oca s desecima drugih – da nikada nisu bile posebne, nego dio nečijeg genetskog eksperimenta.

Jedna majka je rekla:

“Rekao nam je da želi širiti ljubav. Ali sve što je širio bio je ego.”

Zabranjen – ali ne i zaustavljen

Iako mu je sud zabranio daljnje doniranje, Jonathan Meijer nastavio je djelovati putem interneta.
Otvoreno govori o “slobodnoj reprodukciji” i “pravu muškarca da dijeli život”.
Na društvenim mrežama ima pratitelje koji ga smatraju “modernim prorokom”.

Ironično, dok ga jedni zovu čudovištem, drugi ga slave kao “borca protiv sustava”.
Ali iza te pseudofilozofije skriva se hladna činjenica:
stotine obitelji prevarene su, a tisuće djece ostat će zauvijek vezane za njegovo ime.

Posljedice koje traju generacijama

Što se događa kad djeca sazriju i shvate da imaju stotine polubraće i sestara?
Psiholozi upozoravaju na duboke identitetske traume – osjećaj gubitka individualnosti, nesigurnost oko vlastitog podrijetla, pa čak i egzistencijalni strah.

Mnogi su već pokrenuli tužbe kako bi se zabranilo daljnje korištenje njegovog genetskog materijala i uklonili uzorci iz banaka.
No, s obzirom da su mnoge donacije obavljene u inozemstvu – ne zna se točno gdje je sve njegovo sjeme završilo.

Znanost bez duše

Slučaj Meijer nije samo bizarna priča – on je upozorenje.
Kad znanost izgubi etiku, a sustav nadzora postane rupa u mreži, pojavljuju se ljudi poput njega – koji granice vide kao pozivnicu.

Nije ubijao, nije krao – ali je manipulirao najintimnijim dijelom ljudskog postojanja: stvaranjem života.
I time postao simbol epohe u kojoj tehnologija trči brže od morala.

Jeste li znali?

• Nizozemska ima više od 20.000 djece rođene iz donacija sperme, ali donori su zakonski ograničeni na 25 obitelji.
• U Danskoj i SAD-u takva ograničenja nisu strogo provediva, što omogućuje slučajeve poput Meijerova.
• Netflixov dokumentarac Our Father (2022.) opisuje sličan slučaj liječnika Donalda Clinea, koji je oplodio više od 90 pacijentica vlastitom spermom.

Jonathan Meijer nije ubio nikoga, ali je – po mnogima – počinio moralni zločin stoljeća.
On je lice modernog narcizma, čovjek koji je iskoristio rupe u sustavu da ostvari mit o vlastitoj “besmrtnosti”.
Iza njegova “božanskog poslanja” ostalo je tisuću djece koja se možda nikada neće svi međusobno upoznati.

U svijetu gdje se život može “donirati” klikom i potpisom, Meijer nas podsjeća koliko je tanka linija između želje da pomogneš i želje da se igraš Boga.