U ljeto 1976. godine New York City je bio grad pod opsadom. Ne od vanjskog neprijatelja, nego od nevidljivog, okrutnog i nepredvidivog ubojice koji je birao svoje žrtve naizgled nasumično. Grad koji nikada ne spava pretvorio se u grad koji se boji mraka. Ljudi su mijenjali svoje svakodnevne navike, žene su šišale kosu ili je bojile u tamno kako ne bi privukle pažnju. Na naslovnicama novina, u radijskim programima i na televiziji, jedno ime ponavljalo se iz dana u dan — „Samov sin“.

Iza tog imena skrivao se David Berkowitz, čovjek čije će ime postati sinonim za strah 70-ih godina u Americi.

Počeci i djetinjstvo Davida Berkowitza

David Berkowitz rođen je 1. lipnja 1953. u Brooklynu, New York, kao Richard David Falco. Njegova biološka majka, Elizabeth Broder, bila je udana za Tonyja Falca, ali brak se raspao prije Davidova rođenja. Ubrzo nakon rođenja, Elizabeth je dala Davida na posvajanje paru Nathan i Pearl Berkowitz, skromnim židovskim trgovcima iz Bronxa.

Davidovo djetinjstvo bilo je obilježeno osjećajem odbačenosti i problemima u ponašanju. Bio je inteligentan, ali je pokazivao rane znakove emocionalne nestabilnosti: započeo bi požare iz zabave, zlostavljao životinje i pokazivao izrazitu agresiju prema vršnjacima. Roditelji su ga voljeli, no nisu znali kako se nositi s njegovim mračnim porivima. Kada je imao 14 godina, majka mu je preminula od raka, što ga je potpuno slomilo.

Odrasli život i okretanje prema tami

Nakon završetka škole, Berkowitz se pridružio vojsci 1971. godine i služio tri godine u Južnoj Koreji. Iako je vojni dosje pokazivao disciplinu, unutar njega tinjala je sve veća praznina. Po povratku u New York 1974., pokušao je pronaći biološku majku, što je dodatno produbilo njegov osjećaj odbacivanja kad je saznao istinu o svom rođenju.

Nakon toga, Berkowitz je tvrdio kako se počeo baviti okultizmom i sotonističkim obredima, navodno povezan s kultom koji je prakticirao žrtvovanje životinja. Kasnije će izjaviti kako su ga demoni tjerali na ubojstva — glasovi koji su dolazili iz psa njegovog susjeda, navodno „poslanika Sotoninog“.

Prvi napadi – početak krvavog pohoda

David Berkowitz započeo je svoj smrtonosni niz u ljeto 1976. godine. Njegov modus operandi bio je gotovo uvijek isti: prilazio bi parkiranim automobilima u kojima su sjedili mladi parovi i pucao na njih iz revolvera kalibra .44 Bulldog.

Prvi službeni napad dogodio se 29. srpnja 1976. godine u Bronxu. Donna Lauria (18) i Jody Valenti (19) sjedile su u autu ispred Donnine kuće. Berkowitz se približio, izvukao revolver i upucao Donnu u prsa, usmrtivši je na mjestu, dok je Jody preživjela s ozljedom bedra.

U to vrijeme, policija nije mogla ni slutiti da je to početak serije koja će trajati godinu dana.

Serija ubojstava i ranjavanja

Tijekom sljedećih mjeseci Berkowitz je nastavio napadati:

• 23. listopada 1976. – Carl Denaro (20) i Rosemary Keenan (18) napadnuti su dok su sjedili u autu. Carl je preživio metak u glavu, ali je ostao trajno oštećen.
• 27. studenog 1976. – Donna DeMasi (16) i Joanne Lomino (18) upucane su na ulici. Joanne je ostala paralizirana od struka naniže.
• 30. siječnja 1977. – Christine Freund (26) i John Diel (30) napadnuti su dok su sjedili u autu. Christine je umrla od ozljeda.

Mediji su počeli povezivati napade po kalibru oružja i načinu izvršenja. Grad je bio na oprezu, a policija je bila pod ogromnim pritiskom.

Pisma „Samova sina“

U travnju 1977., nakon još jednog ubojstva, policija i novinari počeli su primati jeziva pisma potpisana kao „Son of Sam“. U njima je ubojica iznosio bizarne misli, hvalio se zločinima i ismijavao policiju.

U jednom od pisama pisalo je:

“Ja sam ‘Samov sin’. Mrzim žene i želim ih uništiti. Neću prestati dok me ne uhvatite ili dok ne umrem.”

Ovo je dodatno potpirilo strah javnosti i medijsku opsesiju. Policija je tada shvatila da se ne suočava samo s hladnokrvnim ubojicom, nego i s osobom koja uživa u psihološkoj igri.

Krvavo ljeto 1977.

Najstrašniji val napada dogodio se u ljeto 1977. godine:

• 26. ožujka – Virginia Voskerichian (19) ubijena je metkom u glavu dok se vraćala kući s fakulteta.
• 17. travnja – Alexander Esau (20) i Valentina Suriani (18) ubijeni su u autu. Na mjestu zločina ostavljeno je još jedno pismo „Samova sina“.
• 26. lipnja – Sal Lupo (20) i Judy Placido (17) ranjeni su dok su sjedili u autu nakon zabave.
• 31. srpnja – Stacy Moskowitz (20) i Robert Violante (20) napadnuti su u Brooklynu. Stacy je umrla, a Robert je ostao gotovo potpuno slijep.

Ovaj posljednji napad bit će presudan za njegovo uhićenje.

Pad Samova sina – uhićenje

Policija je napokon dobila trag kad je svjedok primijetio sumnjivog muškarca u blizini mjesta posljednjeg napada. Njegov automobil, žuti Ford Galaxie, bio je parkiran preblizu hidrantu i dobio je kaznu. Istragom su otkrili da auto pripada Davidu Berkowitzu iz Yonkersa.

Kad su 10. kolovoza 1977. godine policajci čekali Berkowitza ispred njegove zgrade, on je izišao s torbom u kojoj se nalazio revolver kalibra .44. Kad su ga priveli, mirno je rekao:
“Dobro ste me našli. Ja sam ‘Samov sin’.”

Suđenje i presuda

Berkowitz je priznao sva ubojstva i ranjavanja, tvrdeći da je izvršavao „naređenja demona“ koji su govorili kroz psa njegova susjeda, Sama Carra. Forenzička ispitivanja potvrdila su da su svi metci doista ispaljeni iz njegovog revolvera.

Umjesto suđenja, 1978. godine nagodio se priznanjem krivnje kako bi izbjegao smrtnu kaznu. Osuđen je na šest uzastopnih doživotnih kazni, ukupno 365 godina zatvora.

Život u zatvoru i „Biblijski obraćenik“

U zatvoru je Berkowitz prošao kroz dramatičnu transformaciju. Počeo se predstavljati kao „David, Božji sin“, tvrdeći da je pronašao vjeru i pokajao se. Ipak, obitelji žrtava nisu bile impresionirane njegovim obraćenjem, a mnogi su vjerovali da je riječ o pokušaju stvaranja nove javne slike.

Parole (uvjetni otpust): David Berkowitz postao je prvi put podložan razmatranju za uvjetni otpust 2002. godine, nakon što je u lipnju 1978. osuđen na 25 godina doživotne kazne za svaki od svojih zločina.

Od tada ima pravo svaka dvije godine pojaviti se pred odborom za uvjetni otpust.

Do danas je bio odbijen 12 puta — zadnji put u svibnju 2024.

Prema ažurnim podacima, njegovo sljedeće razmatranje za uvjetni otpust zakazano je za 2026., a sam Berkowitz je više puta naglašavao da zapravo ne želi da bude pušten i da mu je važnije iskazati kajanje i suočiti se s posljedicama svojih djela

Psihološki profil – što je tjeralo Davida Berkowitza?

Stručnjaci su analizirali Berkowitza godinama, pokušavajući shvatiti što je potaknulo njegov krvavi pohod. Neki smatraju da je patio od paranoidne shizofrenije, drugi vjeruju da je riječ o kombinaciji antisocijalnog poremećaja ličnosti i dubokih emocionalnih trauma iz djetinjstva.

Njegove tvrdnje o demonskim glasovima većina psihijatara tumači kao pokušaj da umanji osobnu odgovornost, iako ne isključuju mogućnost da je doista vjerovao u halucinacije.

Utjecaj na kulturu i medije

Priča o „Samovu sinu“ inspirirala je brojne filmove, serije i knjige, uključujući film Summer of Sam (1999.) i brojne dokumentarce o kriminalnim slučajevima 20. stoljeća. Berkowitz je postao simbol mračne strane New Yorka 70-ih — grada preplavljenog kriminalom, strahom i medijskom histerijom.

David Berkowitz, „Samov sin“, nije bio samo serijski ubojica — bio je personifikacija straha cijelog jednog grada. Njegovi zločini, potaknuti mržnjom, paranojom i možda psihičkom bolešću, pokazali su kako jedan čovjek može paralizirati milijune.

Iako je iza rešetaka već gotovo pola stoljeća, ime „Samov sin“ i dalje odzvanja u kolektivnom sjećanju New Yorka — kao podsjetnik na to kako strah može promijeniti ritam života u gradu koji nikad ne spava.