Kad se đavao prošetao kroz selo
Noć 8. veljače 1855. bila je tiha, hladna i nimalo posebna – barem naizgled. Snijeg je prekrio krajolik Devona, mirnog engleskog okruga obavijenog poljima, crkvama i sjenovitim šumarcima. Mještani su se probudili ujutro očekujući običan, zaleđeni dan. No ono što su zatekli pred svojim pragovima promijenilo je sve.
Po cijelom selu – i to doslovno – u savršeno ravnim linijama pružali su se otisci. Neobični. Suviše pravilni. Previše dugi da pripadaju čovjeku, previše uski da budu konjski. Bili su u obliku papka – kao kod jarca. No jarac ne hoda po krovovima kuća, ne preskače široke rijeke, ne prolazi kroz zatvorene vrtne kapije. Ove stope – kako su uskoro svi zaključili – nisu bile ljudske. A ni životinjske. One su bile… đavolje.
Prizori koji prkose logici
Otisci su se protezali u duljini od gotovo 160 kilometara – kroz sela Topsham, Exmouth, Lympstone, Woodbury, Dawlish, Teignmouth i dalje. Pojavljivali su se na poljima, ali i na zidovima, pa čak i na vrhovima kuća. Prelazili su rijeke koje nije bilo moguće pregaziti. U nekim slučajevima prolazili su kroz cijevi široke svega nekoliko centimetara, a zatim se ponovno pojavili s druge strane, kao da tijelo koje ih ostavlja ne poznaje fizičke granice.
Mještani su bili zaprepašteni. Pojedini farmeri tvrdili su da su tragovi prošli kroz njihove šupe, da su prošli kroz zatvorena vrata. U nekim selima otisci su vodili ravno do crkvenih zidova – a zatim se nastavljali s druge strane. Kao da je nevidljiva sila samo prošla kroz kamen.
Prva reakcija: Strah i crkvena uzbuna
U vrijeme kad su ljudi još čvrsto vjerovali u raj i pakao – kada je strah od đavla bio stvaran i svakodnevan – vijest o tragovima brzo se proširila. Stariji mještani prisjetili su se starih priča o đavlu koji ima papke umjesto nogu i koji dolazi noću po grešnike.
Neki su smatrali da je u pitanju božanska poruka. Drugi su pak tvrdili da je đavao došao u potragu za dušom. Crkve su bile ispunjene. Svećenici su držali propovijedi o pokajanju. Djeca nisu izlazila van. Psi su lajali bez razloga.
Pokušaji objašnjenja – i nove zagonetke
Naravno, bilo je i onih koji su pokušali racionalizirati događaje. Jedna od teorija bila je da se radi o velikim skakavcima ili klokanima koji su pobjegli iz privatnih kolekcija. Druga teorija bila je da su tragove ostavili miševi koji skaču kroz snijeg – iako nitko nije mogao objasniti kako bi miš ostavio trag veličine kopita i prešao stotine kilometara u jednoj noći.
Drugi su spominjali balone sa zavezanim lancima koji bi mogli ostaviti takve otiske dok plutaju noćnim zrakom. Međutim, ni jedna od teorija nije objasnila kako su tragovi prošli preko krovova, kroz zatvorene prozore, preko šuma i rijeka – bez prekida.
Svjedočanstva koja lede krv
Jedan mještanin iz selu Exmouth tvrdio je da je oko ponoći čuo čudne zvukove – ne poput koraka, već poput siktanja i grebanja, kao da nešto teško i krivo hoda po ledu. Kad je izašao, vidio je tragove – i zakleo se da su svjetlucali.
U selu Woodbury, starica po imenu Agnes rekla je da je sanjala crnog čovjeka sa zlatnim očima, koji joj je pokazivao karte i govorio: “Došao sam po ono što mi pripada.” Kad se probudila, ispred njezinih vrata bili su tragovi.
Je li đavao zaista posjetio Devon?
Pitanje je ostalo bez odgovora. Nitko nikada nije shvatio tko ili što je ostavilo te zloslutne otiske. No svake godine kad napada prvi snijeg, stari ljudi iz Devona šute i gledaju niz bijele staze, tražeći obrise onih kobnih tragova. I šapuću jednu rečenicu koju danas prenose unuci:
“Ako vidiš tragove u snijegu što vode niotkuda – ne idi za njima. Možda nisu tvoji. Možda nisu ničiji. Možda ih ostavlja onaj koji nikad ne kuca.”
Nasljeđe misterije
Do danas, fenomen “Devil’s Footprints” ostaje jedna od najintrigantnijih zagonetki viktorijanske Engleske. Nijedna teorija nije potvrdila ništa. Nema dokaza, nema ponavljanja, nema snimki. Samo zapisi u starim novinama, crteži u dnevnicima i neugasla priča među stanovnicima Devona.
Možda je to bila šala. Možda halucinacija zajedničkog straha. A možda… samo možda… đavao je te noći stvarno prošao kroz snijeg – ostavivši iza sebe nešto više od otisaka. Ostavio je pitanje.
