Postoje filmovi koji odmah pronađu publiku, osvoje kino blagajne i već nakon premijere uđu u filmsku povijest. A postoje i oni drugi — filmovi koje je vrijeme moralo spasiti.
U trenutku izlaska neki su djelovali kao promašaji, razočaranja ili prečudni eksperimenti. Jedni su bili preskupi, drugi su izašli u pogrešnom trenutku, a treći su jednostavno bili premračni, prespori ili ispred svog vremena. Kritika ih nije uvijek razumjela, publika ih nije odmah pronašla, a studiji su ih često gledali kao neuspjehe koje treba što prije zaboraviti.
No filmovi ponekad imaju drugi život. Taj život počinje na televiziji, u videotekama, na DVD-u, među filmofilima i u preporukama koje se prenose godinama. Vrijeme zna biti najstroži, ali i najpošteniji filmski kritičar — ono što je nekad izgledalo kao propast, kasnije može postati klasik.
U nastavku slijede filmovi koji su počeli kao razočaranja, a danas ih smatramo nezaobilaznim djelima filmske povijesti.
Istrebljivač (Blade Runner) 1982.
Žanr: znanstvena fantastika, neo-noir
Redatelj: Ridley Scott
Uloge: Harrison Ford, Rutger Hauer, Sean Young
Opis:
Blade Runner nas vodi u mračni, kišni i neonski Los Angeles budućnosti, gdje se granica između čovjeka i umjetno stvorenog bića sve više briše. Harrison Ford glumi Ricka Deckarda, bivšeg policajca koji mora pronaći odbjegle replikante, no film vrlo brzo prerasta običnu potjeru. Ispod dima, reklama i umjetnog svjetla skriva se pitanje što zapravo znači biti živ. Rutger Hauer kao Roy Batty daje filmu jednu od najpamtljivijih figura znanstvene fantastike — biće koje istovremeno izaziva strah, tugu i razumijevanje.
Od propasti do klasika:
U vrijeme izlaska Blade Runner nije bio veliki uspjeh kakav se danas možda očekuje od tako važnog filma. Dio publike smatrao ga je presporim, prehladnim i previše filozofskim za veliki znanstvenofantastični spektakl. No upravo ono što mu je tada zamjerano kasnije je postalo njegova najveća snaga. Njegova atmosfera, vizualni stil i melankolična pitanja o identitetu, sjećanju i prolaznosti utjecali su na cijeli SF žanr. Film koji je nekad djelovao kao komercijalno razočaranje danas se smatra jednim od temelja moderne znanstvene fantastike.
Stvor (The Thing) 1982.
Žanr: horor, znanstvena fantastika
Redatelj: John Carpenter
Uloge: Kurt Russell, Keith David, Wilford Brimley
Opis:
The Thing je smješten u izoliranu istraživačku bazu na Antarktici, gdje skupina muškaraca dolazi u dodir s nepoznatim organizmom. Biće ne napada samo izvana, nego može oponašati ljude i skrivati se među njima. Zato film nije samo horor o čudovištu, nego priča o paranoji, nepovjerenju i strahu da se zlo može sakriti iza poznatog lica. Kurt Russell kao R.J. MacReady donosi hladnu, grubu energiju čovjeka koji pokušava ostati priseban dok se zajednica oko njega raspada.
Od propasti do klasika:
Kada je izašao, The Thing nije naišao na razumijevanje kakvo ima danas. Dio kritike smatrao ga je prebrutalnim i odbojnim, a publika je iste godine više prihvatila topliju sliku susreta s izvanzemaljcima u filmu E.T. Carpenter je, umjesto čuda i emocije, ponudio hladnoću, krv, izolaciju i potpunu sumnju u ljudski oblik. Upravo je ta mračna atmosfera kasnije postala njegova najveća snaga. Film koji je nekoć bio kritički napadnut danas se smatra jednim od najboljih horora svih vremena i gotovo svetim naslovom među ljubiteljima žanra.
Iskupljenje u Shawshanku (The Shawshank Redemption) 1994.
Žanr: drama
Redatelj: Frank Darabont
Uloge: Tim Robbins, Morgan Freeman, Bob Gunton
Opis:
Iskupljenje u Shawshanku prati Andyja Dufresnea, bankara osuđenog na doživotni zatvor zbog ubojstva supruge i njezina ljubavnika, iako tvrdi da je nevin. U zatvoru Shawshank upoznaje Reda, čovjeka koji zna kako preživjeti iza zidova. Film se polako razvija kroz godine zatvorskog života, poniženja, prijateljstva i tihe unutarnje snage. Andy nije klasični filmski junak — njegova pobuna nije glasna, nego strpljiva, mirna i gotovo nevidljiva. Morgan Freeman filmu daje toplinu i naratorsku dubinu, pretvarajući priču u snažnu meditaciju o nadi.
Od propasti do klasika:
U kinima Iskupljenje u Shawshanku nije ostvarilo veliki uspjeh, iako je kasnije postalo jedan od najvoljenijih filmova svih vremena. Publika ga je zapravo otkrila tek nakon kino prikazivanja — kroz videoposudbe, televiziju i preporuke gledatelja. Ono što nije uspjelo odmah privući mase, s vremenom je postalo njegova najveća prednost: miran ritam, emocionalna snaga i poruka da nada nije slabost, nego oblik otpora. Danas je to jedan od najboljih primjera filma čija prava vrijednost nije izmjerena prvim vikendom u kinima, nego desetljećima gledanja i ponovnog otkrivanja.
Klub boraca (Fight Club) 1999.
Žanr: psihološka drama, satira, triler
Redatelj: David Fincher
Uloge: Edward Norton, Brad Pitt, Helena Bonham Carter
Opis:
Fight Club prati bezimenog pripovjedača, čovjeka zarobljenog u uredskom životu, potrošačkoj praznini i kroničnoj nesanici. Susret s karizmatičnim Tylerom Durdenom odvodi ga u nasilni, kaotični svijet u kojem se frustracija pretvara u pokret. Film počinje kao priča o krizi identiteta, ali ubrzo postaje otrovna satira društva koje prazninu pokušava popuniti stvarima. Brad Pitt kao Tyler Durden postao je jedna od najprepoznatljivijih filmskih figura devedesetih, dok Helena Bonham Carter kao Marla Singer unosi mračan humor, ranjivost i kaos.
Od propasti do klasika:
U vrijeme izlaska Fight Club je bio kontroverzan, pogrešno čitan i komercijalno slabiji od očekivanja. Dio publike i kritike nije znao kako pristupiti filmu koji istovremeno prikazuje nasilje, ismijava potrošačko društvo i upozorava na opasnost vlastite privlačnosti. No upravo je ta dvosmislenost kasnije postala razlog njegove dugovječnosti. Kroz DVD izdanja, citate i internetsku kulturu film je pronašao novu publiku i prerastao u jedan od ključnih kultnih naslova kasnih devedesetih. Ono što je u početku djelovalo problematično i teško za prodati, danas se smatra jednim od najprovokativnijih filmova svoje generacije.
Divan život (It’s a Wonderful Life) 1946.
Žanr: drama, obiteljski film, fantazija
Redatelj: Frank Capra
Uloge: James Stewart, Donna Reed, Lionel Barrymore
Opis:
Divan život prati Georgea Baileyja, čovjeka koji je cijeli život odgađao vlastite snove kako bi pomagao drugima. U trenutku očaja, kada povjeruje da bi svijetu bilo bolje da se nikada nije rodio, dobiva priliku vidjeti kako bi izgledali životi drugih bez njega. Film spaja obiteljsku dramu, božićnu atmosferu i fantastični element, ali u svojoj srži govori o nevidljivoj vrijednosti jednog običnog života. James Stewart igra Georgea s velikom emocionalnom širinom, od mladenačkog zanosa do potpune slomljenosti.
Od propasti do klasika:
Iako je danas gotovo sinonim za božićni klasik, Divan život u trenutku izlaska nije imao status kakav danas uživa. Nije odmah postao veliki filmski događaj, a njegova prava popularnost rasla je tek kasnije, osobito kroz televizijska prikazivanja. Upravo su ponovna gledanja pretvorila film u blagdanski ritual za generacije gledatelja. Ono što je nekad djelovalo kao skromna, sentimentalna priča s vremenom je postalo njegova najveća snaga. Danas Divan život pogađa upravo zato što ne govori samo o optimizmu, nego i o očaju, zajednici i vrijednosti života koju često vidimo tek kada zamislimo svijet bez njega.
Građanin Kane (Citizen Kane) 1941.
Žanr: drama, misterij
Redatelj: Orson Welles
Uloge: Orson Welles, Joseph Cotten, Dorothy Comingore
Opis:
Građanin Kane počinje smrću moćnog medijskog magnata Charlesa Fostera Kanea i njegovom zagonetnom posljednjom riječju: “Rosebud.” Nakon toga film se pretvara u istraživanje njegova života kroz sjećanja ljudi koji su ga poznavali. Orson Welles gradi priču kao slagalicu, bez jednostavnog odgovora i bez klasične biografske strukture. Kane je čovjek koji je imao gotovo sve — moć, novac i utjecaj — ali nije znao zadržati ono što mu je bilo najvažnije.
Od propasti do klasika:
Građanin Kane nije bio potpuno neshvaćen film, jer su mnogi kritičari već rano prepoznali njegovu umjetničku vrijednost. No njegov put do publike bio je otežan pritiscima, kontroverzama i poveznicama s medijskim mogulom Williamom Randolphom Hearstom. Film nije odmah dobio miran put prema velikom komercijalnom uspjehu, ali je s vremenom postao jedno od najvažnijih djela u povijesti kinematografije. Danas se smatra filmom koji je promijenio filmski jezik — od načina snimanja i strukture priče do prikaza moći, usamljenosti i praznine. Ponekad remek-djelo mora preživjeti vlastiti skandal prije nego što postane nedodirljivo.
Čarobnjak iz Oza (The Wizard of Oz) 1939.
Žanr: mjuzikl, fantazija, obiteljski film
Redatelj: Victor Fleming
Uloge: Judy Garland, Ray Bolger, Jack Haley
Opis:
Čarobnjak iz Oza prati Dorothy Gale, djevojčicu iz Kansasa koju tornado odnosi u čudesnu zemlju Oz. Na putu prema Smaragdnom gradu susreće Strašila, Limenog Drvosječu i Plašljivog Lava, a svatko od njih traži ono za čim najviše čezne. Film je ispunjen bojama, glazbom i prizorima koji su odavno postali dio popularne kulture. Judy Garland kao Dorothy donosi toplinu i melankoliju, a pjesma Over the Rainbow ostala je jedan od najprepoznatljivijih trenutaka filmske povijesti.
Od propasti do klasika:
Iako ga danas doživljavamo kao jedan od najpoznatijih obiteljskih filmova svih vremena, Čarobnjak iz Oza u početku nije imao jednostavan financijski put. Zbog visokih troškova produkcije nije odmah donio uspjeh kakav bi se očekivao od kasnijeg klasika. Njegova prava snaga rasla je tek kroz kasnija prikazivanja, televizijske reprize i generacije djece koja su ga otkrivala iznova. Ono što je nekad bilo skupo i rizično filmsko putovanje s vremenom je postalo bajka bez koje je teško zamisliti povijest filma. Danas je to klasik koji nije postao velik preko noći, nego kroz desetljeća ponovnog gledanja.
Vrtoglavica (Vertigo) 1958.
Žanr: psihološki triler, misterij, drama
Redatelj: Alfred Hitchcock
Uloge: James Stewart, Kim Novak, Barbara Bel Geddes
Opis:
Vertigo prati bivšeg detektiva Scottieja Fergusona, čovjeka koji nakon traumatičnog događaja pati od straha od visine. Kada ga stari poznanik zamoli da prati njegovu tajanstvenu suprugu Madeleine, običan detektivski zadatak pretvara se u priču o opsesiji, gubitku i opasnoj potrebi da se stvarna osoba pretvori u nečiju fantaziju. James Stewart ovdje igra jednu od svojih najmračnijih uloga, dok Kim Novak filmu daje krhkost, zagonetnost i osjećaj nedostižnosti.
Od propasti do klasika:
Vertigo pri izlasku nije imao reputaciju nedodirljivog remek-djela kakvu ima danas. Publika i kritika nisu ga odmah smjestile među najveća Hitchcockova djela, ali s vremenom se pogled na film potpuno promijenio. Ono što je nekad djelovalo sporo, neobično i emocionalno nelagodno kasnije je postalo njegova najveća snaga. Danas se Vertigo smatra jednim od najvažnijih psiholoških trilera svih vremena — filmom koji nije samo priča o zločinu, nego o opsesiji, idealizaciji i emocionalnom ponoru. To je dokaz da neki filmovi moraju sazrijeti u očima publike prije nego što zauzmu svoje pravo mjesto.
Donnie Darko (2001)
Žanr: psihološka drama, znanstvena fantastika, misterij
Redatelj: Richard Kelly
Uloge: Jake Gyllenhaal, Jena Malone, Maggie Gyllenhaal
Opis:
Donnie Darko prati problematičnog tinejdžera iz američkog predgrađa koji počinje viđati zastrašujuću figuru u kostimu zeca po imenu Frank. Nakon što ga Frank izvede iz kuće, motor aviona pada ravno u Donniejevu sobu, a priča se širi prema vremenskim petljama, sudbini, mentalnom stanju i kraju svijeta. Jake Gyllenhaal u jednoj od svojih ranih velikih uloga stvara lik koji je istovremeno ranjiv, inteligentan, opasan i izgubljen. Film ima melankoličnu atmosferu ranih dvijetisućitih, ali ispod nje stalno pulsira osjećaj prijetnje.
Od propasti do klasika:
Donnie Darko u vrijeme izlaska nije lako pronašao široku publiku. Bio je neobičan, mračan i teško ga je bilo svrstati u jedan žanr, pa je njegov početni komercijalni put ostao skroman. No upravo su ta zagonetnost i odbijanje jednostavnih odgovora kasnije postali razlog njegove kultne privlačnosti. Publika ga je otkrivala postupno, kroz preporuke i ponovna gledanja, raspravljajući o njegovu značenju, završetku i skrivenim detaljima. Film koji je na početku djelovao kao čudan, zbunjujući eksperiment danas je jedan od najpoznatijih kultnih naslova svoje generacije.
Willy Wonka i tvornica čokolade (Willy Wonka & the Chocolate Factory) 1971.
Žanr: obiteljski film, mjuzikl, fantazija
Redatelj: Mel Stuart
Uloge: Gene Wilder, Peter Ostrum, Jack Albertson
Opis:
Willy Wonka i tvornica čokolade prati siromašnog dječaka Charlieja Bucketa koji pronalazi zlatnu ulaznicu za obilazak najtajanstvenije tvornice slatkiša na svijetu. Tamo upoznaje Willyja Wonku, ekscentričnog i nepredvidivog vlasnika tvornice, koji je istovremeno šarmantan, duhovit i pomalo zastrašujuć. Iako film izgleda kao dječja fantazija puna boja, pjesama i čokolade, ispod površine krije se mračna moralna bajka o pohlepi, razmaženosti i poslušnosti. Gene Wilder igra Wonku na način koji ga čini nezaboravnim — nikada nismo sigurni je li nježan čarobnjak, čudak ili sudac koji sve promatra iz sjene.
Od propasti do klasika:
Willy Wonka i tvornica čokolade u početku nije bio veliki kino uspjeh, iako ga danas mnogi doživljavaju kao jedan od najpoznatijih obiteljskih klasika. Publika ga je istinski prihvatila tek kasnije, kroz televizijska prikazivanja, kućna izdanja i nostalgiju generacija koje su ga otkrivale nakon premijere. Ono što ga je možda činilo neobičnim — ta mješavina dječje čarolije i lagane nelagode — s vremenom je postalo njegova najveća snaga. Film nije ostao upamćen zato što je bio savršeno sladak, nego zato što je imao čudniji, mračniji rub od očekivanog. Danas je teško zamisliti Willyja Wonku bez neponovljive izvedbe Genea Wildera.
Vrijedno spomena
- Heathers — mračna tinejdžerska satira koja nije bila veliki hit pri izlasku, ali je kasnije postala kultni naslov zbog svog crnog humora i otrovnog pogleda na srednjoškolski status.
- Jennifer’s Body — film koji je godinama bio pogrešno čitan i loše reklamiran, a kasnije je doživio snažnu reevaluaciju kao feministički horor o prijateljstvu, nasilju i objektivizaciji.
- The Rocky Horror Picture Show — jedan od najpoznatijih primjera filma koji nije živio kroz klasičan kino uspjeh, nego kroz ponoćne projekcije, publiku, kostime i ritual ponovnog gledanja.
- Sorcerer — napet i ambiciozan film Williama Friedkina koji je dugo bio u sjeni, ali ga danas mnogi filmofili smatraju jednim od velikih podcijenjenih djela sedamdesetih.
Ovi filmovi pokazuju da filmska sudbina nije uvijek zapisana u prvom vikendu prikazivanja. Kino blagajne mogu pogriješiti. Kritika može zakasniti. Publika ponekad jednostavno nije spremna za nešto što ne zna odmah smjestiti u poznate ladice.
Neki filmovi ne propadnu zato što su loši, nego zato što stignu prerano, izgledaju prečudno ili traže gledatelje koji ih tek trebaju pronaći. Zato je njihov kasniji uspjeh još zanimljiviji. Nisu postali klasici zato što su ih studiji od početka gurali kao remek-djela, nego zato što su preživjeli tišinu, sumnju, loše brojke i početno nerazumijevanje.
Vrijeme im je učinilo ono što premijera nije mogla. Dalo im je novu publiku, novi kontekst i novu vrijednost. A možda je upravo to najljepša stvar u filmskoj povijesti: ponekad film koji je na početku izgledao kao promašaj postane djelo kojem se vraćamo desetljećima.
