Kad se početkom 1980-ih u Washingtonu počela gomilati tijela mladih žena uz rijeku Green River, policija je bila suočena s užasom koji je prerastao u jednu od najvećih i najdugotrajnijih istraga u povijesti američkog pravosuđa. Serijski ubojica, kasnije poznat kao Green River Killer, iza sebe je ostavio trag smrti koji je trajao gotovo dva desetljeća. Njegovo ime, Gary Ridgway, zauvijek će ostati upisano u povijest zločina kao čovjek koji je priznao 49 ubojstava, iako se pretpostavlja da je broj žrtava daleko veći.

Ridgway je bio oličenje banalnosti zla: običan radnik, tri puta oženjen, čovjek koji se smiješio susjedima i odlazio na posao – a noću postajao predator koji je vrebao najranjivije žene. Priča o njemu nije samo priča o zločinu, već i o društvu koje je dugo zanemarivalo najugroženije, o policiji koja se borila s ograničenim sredstvima, te o tehnološkom napretku koji je na kraju omogućio pravdu.

Djetinjstvo i formativne godine

Gary Leon Ridgway rođen je 18. veljače 1949. godine u Salt Lake Cityju, Utah. Njegovo djetinjstvo daleko je od idiličnog: otac mu je radio u mrtvačnici, a majka bila stroga, kontrolirajuća i često ponižavala Garyja pred obitelji. Kao dječak, Ridgway je bio problematičan – imao je poteškoće s učenjem, a u školi su ga smatrali povučenim i čudnim.

Jedan od prvih znakova budućeg nasilja dogodio se kad je imao samo 16 godina: izbo je nožem šestogodišnjaka, koji je srećom preživio. Dječak je kasnije svjedočio da je Ridgway bio čudan i hladan, gotovo bezizražajan. Iako je ovaj događaj mogao poslužiti kao upozorenje, sistem ga je zanemario. Ridgway je završio školu i prijavio se u vojsku, gdje je služio u Vijetnamu. Ondje se zarazio spolno prenosivim bolestima, što je dodatno oblikovalo njegovu buduću mržnju prema ženama koje se bave prostitucijom.

Početak zločina

Po povratku u civilni život, Ridgway se zaposlio kao lakirer kamiona u tvrtki Kenworth u Seattleu. Izvana je vodio život prosječnog radnika: tri puta se ženio, imao sina, bio je aktivan u zajednici i poznavao susjede. Nitko ne bi rekao da se iza običnog osmijeha skriva predator.

No u njegovu umu kuhalo se nešto drugo. Početkom 1980-ih počeo je prilaziti ženama – uglavnom prostitutkama ili djevojkama koje su bježale od kuće – nudeći im vožnju. Zvao bi ih u svoj kamion ili kuću, a onda bi ih zadavio golim rukama ili najlonskim vezicama. Tijela bi često bacao u šumovita područja ili uz rijeku Green River, što mu je i donijelo nadimak.

Jedna od najjezivijih značajki bila je činjenica da se vraćao na mjesta zločina. Policija je kasnije otkrila da je imao spolne odnose s mrtvim tijelima, čak i kad su bila u fazi raspadanja. Ridgway je hladno priznao da mu je to bio način da ponovno “iskusi moć” nad žrtvom.

Žrtve

Ridgway je ciljano birao ranjive žene: prostitutke, bjegunice i one koje su se udaljile od obitelji. Smatrao je da će nestanak takvih žena proći nezapaženo, da ih “nitko neće tražiti”.

Žrtve su često bile djevojke od 14 do 25 godina. Policija je kasnije utvrdila da ih je bilo najmanje 49, iako se pretpostavlja da je broj mogao doseći 70, pa čak i 90. Tijela su pronalažena u šumama, uz rijeku, u skupinama od po nekoliko – kao da je Ridgway imao svoja “groblja”.

Na suđenju je pokazivao hladnoću koja je zaprepastila obitelji žrtava. Govorio je da mu je zadavljanje žena donosilo “osjećaj kontrole” i da je prestao brojati nakon što je ubio 30 njih.

Istraga i potraga

Green River Task Force osnovana je početkom 1980-ih i desetljećima je radila na pronalasku ubojice. Policija je intervjuirala Ridgwaya više od jednom, no zbog nedostatka dokaza nisu ga mogli povezati s ubojstvima.

Ridgway je čak prošao poligraf, iako se kasnije pokazalo da je lagao. Godinama je uspijevao izbjeći pravdu, a frustracija među istražiteljima i obiteljima žrtava rasla je.

Tek krajem 1990-ih, napretkom DNK tehnologije, dokazi s mjesta zločina počeli su se povezivati s Ridgwayem. Analize s bioloških tragova pronađenih na žrtvama nedvojbeno su ga povezale s ubojstvima.

Uhićenje i suđenje

Ridgway je uhićen 2001. godine ispred tvrtke u kojoj je radio. Vijest je šokirala njegove kolege – mnogi su ga smatrali tihim i predanim radnikom.

Na suđenju 2003. godine priznao je 49 ubojstava u zamjenu za doživotnu kaznu umjesto smrtne kazne. Tijekom čitanja optužnica, Ridgway je sjedio hladan, bez izražavanja kajanja. Obitelji žrtava plakale su u sudnici dok je nabrajao zločine gotovo mehanički.

Sudac je izjavio da je Ridgway “oličenje zla” i da je njegov život u zatvoru jedina mala utjeha obiteljima koje nikada neće dočekati svoje najmilije.

Psihološki profil

Forenzički psiholozi opisali su Ridgwaya kao klasičnog predatora – inteligentnog taman toliko da izbjegava policiju, ali emocionalno hladnog i nesposobnog za empatiju.

Nije bio sadist u smislu mučenja – već je žrtve ubijao brzo, ali ono što ga je činilo jezivim jest njegova potreba da se vraća mrtvim tijelima. To je ponašanje povezano s nekrofilijom i potpunim gubitkom poštovanja prema ljudskom životu.

Psiholozi su primijetili i da je imao duboko ukorijenjenu mržnju prema ženama, dijelom zbog odnosa s majkom, a dijelom zbog bolesti koje je zadobio od prostitutki u mladosti.

Kulturni i medijski odjek

Ridgwayev slučaj odjeknuo je u cijelom svijetu. Godinama je bio predmet dokumentaraca, knjiga i TV serija. Neki od najpoznatijih radova uključuju:

• “Green River, Running Red” autorice Ann Rule, jedne od najpoznatijih američkih krimi-spisateljica, koja je detaljno opisala zločine.
• Dokumentarne serije poput “Most Evil” i “The Riverman” bave se njegovim psihološkim profilom.
• Čak je i sam Ted Bundy, koji je bio u zatvoru u to vrijeme, surađivao s policijom u pokušaju da pomogne profilirati Green River Killera, iako to nije donijelo izravne rezultate.

Slučaj je imao i širi društveni utjecaj – podigao je svijest o ranjivosti žena koje rade na ulici i potaknuo rasprave o policijskom zanemarivanju zločina protiv marginaliziranih skupina.

Jeste li znali?

• Gary Ridgway je rekao da je ubijao “iz dosade”.
• Prošao je poligraf iako je bio višestruki ubojica – što je kasnije poslužilo kao dokaz nepouzdanosti poligrafa.
• Njegovi susjedi i kolege opisivali su ga kao “najobičnijeg čovjeka”, što je dodatno pojačalo užas kad je istina izašla na vidjelo.
• Smatra se da je najveći serijski ubojica u povijesti SAD-a po broju dokazanih žrtava.

Priča o Garyju Ridgwayu, Green River Killeru, nije samo priča o monstruoznom čovjeku, već i o sustavu koji godinama nije mogao zaštititi one najranjivije. On je simbol koliko je tanko tlo između “običnog čovjeka” i hladnokrvnog ubojice.

Ridgway danas služi doživotnu kaznu u zatvoru u Washingtonu. Njegove žrtve, većinom mlade žene koje društvo često nije cijenilo, ostaju podsjetnik da svaka ljudska sudbina vrijedi i da ne smije biti zanemarena.

Green River Killer postao je legenda kriminalističke povijesti, ali i opomena: najopasniji predatori ponekad nose najobičnija lica.