U vrijeme kada je Amerika slavila tehnološki napredak i veličanstvenu Svjetsku izložbu u Chicagu 1893. godine, u sjeni svjetlucavih paviljona skrivao se čovjek koji je utjelovio suprotnost svega što je izložba predstavljala. Dok su milijuni posjetitelja dolazili u grad vidjeti budućnost čovječanstva, u jednom zlokobnom hotelu odvijala se mračna sadašnjost. Njegov vlasnik, H. H. Holmes, bio je šarmantan liječnik i poslovni čovjek izvana, a iznutra hladni manipulator i ubojica.

Holmesov “Dvorac smrti” bio je labirint osmišljen za zarobljavanje i uništavanje ljudskih života – mjesto gdje se nestajalo bez traga. On je postao sinonim za prvog američkog serijskog ubojicu, a priče o njegovim zločinima i legendama koje su nastale nakon njegove smrti proganjaju povijest do današnjih dana.

Djetinjstvo i rani život Hermana Webster Mudgetta

Holmes je rođen 16. svibnja 1861. u malom gradu Gilmanton u saveznoj državi New Hampshire. Odrastao je u strogoj, religioznoj obitelji. Njegov otac, poznat po grubosti i alkoholizmu, često je koristio fizičko kažnjavanje kao metodu odgoja. Majka je bila pobožna i stroga, inzistirajući na moralnom životu, no upravo u toj kombinaciji hladnoće i discipline mnogi vide sjeme Holmesove kasnije izopačenosti.

Još kao dječak pokazivao je neobične sklonosti. Bio je fasciniran biologijom i ljudskom anatomijom, ali ne na uobičajen način – prema svjedočanstvima, uživao je u diseciranju životinja i promatranju njihove unutrašnjosti. Ta morbida znatiželja pratila ga je kroz školovanje.

Holmes je studirao medicinu na Sveučilištu u Michiganu, gdje se već tada isticao kao manipulator. Studenti se sjećaju da je znao krasti leševe iz laboratorija, osiguravati ih na lažno ime i zatim prijavljivati njihove smrti kako bi prikupio novac od osiguranja. Bio je šarmantan, inteligentan i sposoban, ali iza tog lica skrivala se hladna proračunatost.

Put prema zločinu

Po završetku studija, Holmes se seli u Chicago – grad koji je u to vrijeme doživljavao nagli rast. Tamo je počeo raditi kao ljekarnik, no uskoro se otkrilo da je sklon prijevarama i dugovima. Imao je niz lažnih identiteta i stalno smišljao načine kako doći do novca.

Prava prekretnica dogodila se kada je kupio zemljište u Englewoodu i počeo graditi ogromnu trokatnicu. Na papiru, to je trebao biti hotel s trgovinama u prizemlju – savršeno pozicioniran da ugosti posjetitelje Svjetske izložbe u Chicagu 1893. godine. No zgrada je bila sve samo ne običan hotel.

Dvorac smrti

Holmes je sam projektirao zgradu i pazio da se nacrti stalno mijenjaju kako bi samo on znao pravi raspored. Radnike je često otpuštao prije nego što bi završili posao, tako da nitko osim njega nije poznavao cijelu strukturu. Rezultat je bio labirint koji će u povijesti ostati poznat kao “Murder Castle”.

Unutrašnjost je izgledala poput noćne more:

• Hodnici koji su vodili u zid.
• Sobe bez prozora, obložene čelikom i zvučno izolirane.
• Tajni prolazi i skrivene stepenice.
• Prostorije s plinskim instalacijama koje je Holmes mogao otvoriti i zatvoriti izvana, pretvarajući ih u komore smrti.
• Velike peći u podrumu za uništavanje tijela.
• Posude s kiselinama i drugim kemikalijama u kojima je mogao rastopiti ostatke.

Holmes je u svoj “hotel” namamljivao mlade žene obećanjima o poslu, stanovanju ili glamuroznom životu u Chicagu. Žene koje bi ušle u njegov labirint često nikada nisu izlazile.

Žrtve i broj ubojstava

Jedno od najvećih pitanja koje i danas okružuje Holmesov slučaj jest – koliko je zapravo ljudi ubio? Sam Holmes je u svojoj ispovijedi priznao 27 ubojstava, no već tada su se pojavile sumnje da je dio tih priznanja bio izmišljen kako bi šokirao javnost i zaradio na senzaciji. Neki od ljudi za koje je tvrdio da ih je ubio kasnije su pronađeni živi. No s druge strane, postoje brojni dokazi i svjedočanstva koji ukazuju da je broj žrtava mogao biti daleko veći.

Pojedini istraživači vjeruju da je Holmes mogao ubiti između 100 i 200 ljudi. Razlog za tako visoke procjene leži u činjenici da se njegov “Dvorac smrti” nalazio tik uz Svjetsku izložbu u Chicagu 1893. godine. Tada je grad posjetilo više od 27 milijuna ljudi, a stotine mladih žena dolazilo je u potrazi za poslom ili avanturom. Za mnoge od njih posljednji trag vodio je upravo prema Englewoodu – četvrti u kojoj se nalazio Holmesov hotel.

Holmes je znao igrati na kartu ljudske ranjivosti i naivnosti. Mlade žene, često same i daleko od obitelji, dolazile su s nadom da će pronaći posao u njegovom hotelu ili trgovini. Neke je zavodio svojim šarmom, druge je jednostavno zapošljavao i smještao u sobe koje su zapravo bile zamke. Bilo je i slučajeva putnika i poslovnih ljudi koji su unajmili sobu u njegovom hotelu, a zatim nestali bez traga.

Njegove metode bile su hladne i proračunate: neke žrtve je gušio plinom, druge zaključavao u zvučno izolirane komore dok su polako umirale, a njihova tijela bi potom rastapao u kiselini ili spaljivao u peći u podrumu. U pojedinim slučajevima, kosture bi prodavao medicinskim fakultetima, što pokazuje koliko je duboko bio lišen empatije.

Najpoznatiji dokumentirani slučaj bio je ubojstvo Benjamina Pitezela, Holmesovog poslovnog partnera, zajedno s troje njegove djece. Taj zločin je naposljetku doveo do njegovog uhićenja i osude. No stvarni broj ostaje misterij – jer je u kaosu ogromnog sajma i tadašnjeg Chicaga bilo gotovo nemoguće pratiti nestanke, pogotovo kada su u pitanju bili posjetitelji iz drugih država ili zemalja.

Zbog toga Holmes i danas nosi reputaciju čovjeka čiji je broj žrtava možda nikada nemoguće utvrditi – a procjene variraju od nekoliko desetaka do nekoliko stotina.

Uhićenje i početak kraja

Holmes je 1894. uhićen u Bostonu zbog prijevare s osiguranjem. Policija je ubrzo povezala njegovu ulogu u nestanku Pitezela i troje njegove djece. Istraga je otkrila tragove jezivih zločina i interes medija naglo se povećao. Američka javnost bila je šokirana idejom da se iza ugla modernog Chicaga nalazio labirint smrti.

Suđenje u Philadelphiji

Holmesovo suđenje započelo je 1895. u Philadelphiji. Optužen je za ubojstvo Benjamina Pitezela, iako su svi znali da je to tek vrh ledenog brijega. Suđenje je bilo medijski spektakl – novine su ga nazvale “Vrag iz Chicaga” i “Čovjek čudovište”.

Sam Holmes nastupao je smireno i šarmantno, često pokušavajući uvjeriti porotu u svoju nevinost. No dokazi su bili neumoljivi. Proglašen je krivim i osuđen na smrt vješanjem.

Egzekucija 1896.

Smaknuće se dogodilo 7. svibnja 1896. u zatvoru Moyamensing. Holmes je navodno mirno pristupio vješanju, no egzekucija nije prošla kako je planirano. Konop mu nije odmah slomio vrat – umirao je u agoniji više od 20 minuta.

Prije smrti, zahtijevao je da ga pokopaju u betoniranom lijesu, duboko u zemlji. Bojao se da bi netko mogao iskopati njegovo tijelo i koristiti ga za medicinske eksperimente – ironija, s obzirom na to da je on sam cijeli život iskorištavao ljudska tijela.

Legende i mitovi nakon smrti

Holmesovo smaknuće nije zaustavilo priče. Naprotiv, one su tek tada počele.

• Neki su tvrdili da je Holmes prodao dušu vragu jer je na vješalima navodno umirao s osmijehom na licu.
• Nekoliko ljudi povezanih sa suđenjem umrlo je u narednim godinama pod neobičnim okolnostima – što je rodilo priču o prokletstvu H. H. Holmesa.
• Legenda kaže da Holmes zapravo nikada nije obješen – već je podmitio čuvare i pobjegao, dok je drugo tijelo bilo obješeno umjesto njega.

Ove priče toliko su zaživjele da su 2017. njegove kosti ekshumirane radi DNK analize. Rezultati su potvrdili da je zaista riječ o Holmesu, čime je barem dio misterije rasvijetljen.

Holmes i Jack Trbosjek – jesu li bili ista osoba?

Jedna od najintrigantnijih teorija koja se pojavila jest ona da je Holmes mogao biti i Jack Trbosjek. Jack je ubijao u Londonu krajem 1880-ih, a Holmes je u to vrijeme često putovao u Europu. Oba su bila brutalna, opsjednuta seciranjem i posjedovala medicinsko znanje. Iako većina povjesničara odbacuje ovu teoriju zbog nedostatka dokaza, ona i dalje živi u popularnoj kulturi.

Holmes u kulturi i popularnim prikazima

Holmes je postao arhetip “genijalnog ubojice” u američkoj kulturi. Njegova priča inspirirala je knjige, filmove i serije. Najpoznatije djelo koje ga obrađuje jest knjiga “The Devil in the White City” Erika Larsona, koja povezuje Svjetsku izložbu u Chicagu i Holmesove zločine. Po toj knjizi planira se i filmska adaptacija.

Holmesova priča nadahnula je i mnoge kriminalističke romane, stripove, pa čak i serije. Njegova kombinacija šarma, inteligencije i monstruozne hladnoće ostala je trajna inspiracija za prikaz serijskih ubojica u fikciji.

H. H. Holmes nije bio samo ubojica – bio je simbol najmračnije strane modernizacije, čovjek koji je iskoristio povjerenje društva, anonimnost velikog grada i svoj vlastiti šarm kako bi ubijao bez sumnje. Njegov “Dvorac smrti” ostao je metafora za labirint ljudskog zla, a suđenje i smaknuće pretvorili su ga u legendu koja i danas privlači pažnju.

Iako su mnoge priče pretjerane, a broj žrtava nikada neće biti sigurno poznat, Holmes je zauvijek ostao upisan kao prvi veliki američki serijski ubojica – i čovjek čija je smrt donijela jednako toliko mitova koliko i njegov život.