Fedor Jeftichew rođen je 1868. u Sankt Peterburgu u Rusiji. Imao je rijetku genetsku bolest zvanu hipertrihoza, zbog koje je bio pretjerano dlakav. Ovo stanje poznato kao i “sindrom vukodlaka” uzrokovalo je da mu duge dlake pretjerano rastu gotovo po cijelom tijelu.

Tada nije bilo uvjerljivog objašnjenja ili medicinskih nalaza o Fedorovom stanju, osim općeg mišljenja da su dlakavi ljudi bliski životinjama. Ljudi koji su pokazivali ovu dlakavu prirodu obično su nazivani “ljudi psi.” To je bilo zato što je većina njihovih tijela bila prekrivena dlakom, baš kao i kod pasa.
Nastupajući kao cirkuska “nakaza” ovo neobično tjelesno stanje dovelo mu je veliku slavu. Njegov otac Adrian također je imao slično stanje i bio je poznat kao “sibirski pas-čovjek”. Zajedno su nastupali kao otac-sin u Rusiji i u nekim dijelovima Francuske.

Prije nego što su Adrian i Fedor počeli nastupati na cirkuskim predstavama, pronašla su ih dva lovca u ruskoj šumi. Ti su lovci imali interes za neobične obitelji i željeli su ih predstaviti civilizaciji.
Jedan od tabloida koji su se fokusirali na “ljude dlakavih lica” i njihovo putovanje u Europu otkrio je da su i Adriana i Fedora njihovi otmičari tretirali s oprezom i velikom pažnjom.
Iako je Adrian nekoliko puta pokušao pobjeći nakon što su zarobljeni, njegovi su se pokušaji pokazali neuspješnima jer su bili pod strogim nadzorom.
Fedor i njegov otac bili su izloženi diljem Rusije, a kasnije odvedeni u Europu gdje su se ljudi čudili njihovom fizičkom izgledu. Izazvali su toliku pomutnju da su Adriana u Parizu nazvali “L’homme Chien”, što je značilo “čovjek pas”.

Kada su stigli u Europu, podvrgnuti su raznim medicinskim pretragama od strane tima liječnika. Nakon liječničkih pregleda zaključeno je da Adrian ima pedesetak godina, dok je njegov sin oko dvije do tri godine.
Mali Fedor je navodno bio zaigran i privukao je pažnju okoline. Ljudi bi mu obično dodirivali dlake na licu kako bi potvrdili da je uistinu dlakav. Nakon nekog vremena, Fedor je počeo učiti različite strane jezike zbog čestih putovanja. Kako je brzo naučio, počeo je komunicirati s publikom na francuskom i njemačkom jeziku. Govorio je i osnovni engleski.
Početak svjetske turneje
Čim je Fedor napunio 16 godina, otac mu je umro. Za to vrijeme, P.T. Barnum, talentirani agent koji je vidio Fedora kada je bio izložen u Liverpoolu, prišao mu je i ponudio mu da nastupa na raznim cirkuskim predstavama.
Fedor je prihvatio ovu ponudu i potpisao ugovor s Barnumom te se nakon toga preselio u Sjedinjene Države 1884. Barnum je preimenovao Fedora i počeo ga zvati “Jo Jo the Dog faced Boy“.
Barnum je također stvorio razrađenu priču o cijelom njegovom postojanju i kako je pronađen. Objasnio je da su i Fedora i njegovog oca zarobili neki seljani kada su ih pronašli u pećini. Kako priča kaže, Fedorov otac se opirao pripitomljavanju i potom je umro, ali je sin bio pošteđen i naučen da se nosi sa time i priča. Barnum bi slušateljima rekao da je Fedor pošteđen kako bi ga mogli ukrotiti.

Cirkuska nakaza
U onome što je Barnum nazvao “Najčudesniji primjer od svih čuda osiguranih u više od 50 godina”, predstavio je Fedora američkoj javnosti. Doista, po prvi put, publika je bila oduševljena vidjevši mladića uredno odjevenog u rusku vojnu uniformu.
Međutim, ovaj mladić nije bio nalik drugim dječacima jer mu je cijelo lice bilo prekriveno svilenkasto smeđom dlakom koja je nalikovala psećoj. Dok je publika još upijala ono što su upravo vidjeli, mladić je iznenada zarežao.
U kasnijim nastupima Fedor je nastavio režati jer su to od njega očekivali producenti emisije. To ga je učinilo zanimljivim publici. Ono što će kasnije uslijediti bila je ekstatična gomila koja je razjapljenih čeljusti promatrala ono što su upravo vidjeli. Od tada je Jo Jo, dječak s psećim licem, odmah postao senzacija.
U Americi je Fedor bio naglašen kao pola pas, pola čovjek.
Publika bi vidjela kako Fedor laje i zavija, kako bi pobudio zanimanje publike i kao oblik zabave. Za njega se govorilo da je dobro odgojen i apsolutno skroman.
Fedor je postao jedan od najpopularnijih cirkuskih izvođača. U Europi ga je New York Herald opisao kao “najzanimljiviju znatiželju” koja je stigla do njihovih obala.
Što se tiče obitelji, Fedor se nikada nije oženio niti imao djecu.
Fedor je putovao u razne dijelove svijeta kako bi nastupao na Barnumovim nastupima. Posljednje mjesto na kojem je nastupio bila je Grčka, gdje je nakon toga dobio upalu pluća i umro u Solunu 1904. u dobi od 35 godina.
Nakon što je vijest o njegovoj smrti stigla do njegovih obožavatelja i drugih izvođača, svi su oplakivali njegov odlazak.






