Na prvi pogled, jezero Lanier u američkoj saveznoj državi Georgiji izgleda kao idilična destinacija za ljetni odmor. Tirkizna voda, brodovi koji klize površinom, dječji smijeh na obalama i kamp-prikolice razasute po šumovitim brežuljcima. No, iza tog prizora krije se jedna od najmračnijih i najopasnijih vodenih površina u Americi. Više od 700 ljudi izgubilo je život u njegovim dubinama od trenutka kada je nastalo – a mnogi vjeruju da voda skriva više od nesretnih slučajeva.

Jezero rođeno iz tame

Jezero Lanier nije prirodno jezero. Nastalo je 1956. godine kada je američka vojska sagradila branu Buford Dam radi kontrole poplava i opskrbe pitkom vodom. Projekt je zahtijevao potapanje nekoliko zajednica, uključujući i povijesni afroamerički grad Oscarville. Sela su iseljena, kuće, farme i crkve napuštene – no mnoge od tih građevina ostale su gotovo netaknute pod vodom. Još zlokobnije, brojni grobovi nikada nisu premješteni. Prema nekim podacima, stotine nadgrobnih spomenika uklonjeni su samo simbolično, dok su tijela ostala gdje jesu. Tako je na dnu jezera ostao čitav duh prošlosti – doslovno i metaforički.

Grad duhova pod vodom

Ronioci koji su se usudili istraživati dno jezera izvještavaju o sablasnim prizorima: stepenicama koje ne vode nikamo, ruševinama kuća, olupinama automobila, pa čak i starim grobovima. Jedan ronilac izjavio je da je u mutnoj vodi naišao na kompletan kostur u sjedećem položaju. Ove podvodne strukture, neoznačene i zaboravljene, stvaraju smrtonosne zamke za plivače i čamce, pogotovo kada razina vode padne.

Smrti koje nemaju smisla

Od osnutka jezera, više od 700 ljudi je izgubilo život, a deseci i deseci njih još uvijek se vode kao nestali. Dok se dio smrti može objasniti nepažnjom, alkoholom ili nedostatkom sigurnosne opreme, mnoge tragedije prkose logici. Ljudi s iskustvom u plivanju iznenada bi nestali ispod površine i nikada više ne bi izronili. Tijela bi, u nekim slučajevima, isplivala danima ili tjednima kasnije – ako uopće.

Među jezivijim slučajevima je i onaj Thomasa Milnera, 24-godišnjaka koji je 2023. godine skočio u vodu s pontona ispred svoje kuće i istog trena doživio smrtonosni električni udar. Uzrok je bio neispravno uzemljenje rasvjetnih instalacija. Neki su se zapitali – kako je moguće da se takve nesreće uopće dogode na tako popularnoj lokaciji?

Legenda o Dami iz jezera

Kao da smrtonosne nesreće nisu dovoljne, jezero ima i svoju vlastitu duh-priču. 1958. godine, dvije žene – Delia Mae Parker Young i Susie Roberts – nestale su nakon što su njihov automobil sletio s mosta u jezero. Tek godinama kasnije, pronađeni su ostaci automobila i tijela. No, u međuvremenu, ljudi su prijavljivali da su na istom mostu viđali ženu u plavoj haljini, bez ruku, kako luta uz rub ceste. Priča o “Dami iz jezera” postala je sastavni dio folklora Georgije, a mještani i danas tvrde da osjećaju nemir kada prolaze tim dijelom obale.

Neobjašnjiva samoubojstva i osjećaj nelagode

Osim utapanja i nesreća, jezero Lanier je svjedok i brojnih samoubojstava. Ljudi su znali ostaviti automobile parkirane na mostovima i jednostavno skočiti. U nekim slučajevima, ostavljali bi poruke, ali u drugima – ni traga motivaciji. Zajednički nazivnik? Gotovo svi su govorili o “neobjašnjivom porivu” ili osjećaju težine, tjeskobe i tame koji ih je obuzimao dok su boravili blizu vode.

Posjetitelji često prijavljuju snažan osjećaj jeze, kao da ih nešto promatra ili poziva iz dubina. Neki svjedoče o hladnim udarima vode u trenucima kada sve ostalo oko njih djeluje mirno. Teško je ne zapitati se – skriva li jezero još nešto osim ruševina i vode?

Povijest izbrisana vodom

Oscarville, nekada prosperitetna afroamerička zajednica, izbrisana je s karte izgradnjom jezera, ali i nasilnim rasnim incidentima koji su prethodili njegovom potapanju. Godine 1912., nakon što je bijela žena pronađena mrtva, bijesna rulja protjerala je stotine crnih obitelji s tog područja. Sela su spaljena, kuće srušene, a priče o tim događajima gotovo su izbrisane iz službene povijesti.

Kada je došlo vrijeme za izgradnju jezera, ostatci zajednice – kuće, groblja, škole – jednostavno su potopljeni. I danas, mnogi Afroamerikanci u Georgiji vjeruju da je Lanier uklet ne samo zbog smrti, nego i zbog nepravde.

Jezero koje ne oprašta

Statistike kažu da je jezero Lanier jedno od najposjećenijih rekreacijskih jezera u SAD-u, s preko 10 milijuna posjetitelja godišnje. No, ono što ne piše u brošurama su stotine obitelji koje su izgubile svoje voljene. Broj nesreća na Lanieru daleko premašuje slična jezera u regiji, i to čak i kada se u obzir uzme broj posjetitelja. Je li kriv loš dizajn, manjak sigurnosnih mjera, nemarni turisti – ili nešto drugo?

Jezero Lanier je paradoks. S jedne strane nudi osvježenje, zabavu i prirodnu ljepotu, a s druge strane nosi mračan teret prošlosti, smrti i misterija. Možda je sve samo nesretan splet okolnosti, loša infrastruktura i sjećanja na zločine koji nikada nisu ispravljeni. A možda je nešto više. Nešto što ostaje ispod površine, mirno i strpljivo – sve dok ne povuče još jednog nesretnika u svoje hladne dubine.

Za one koji vjeruju u duhove, jezero Lanier je ukleto mjesto. Za one koji vjeruju u povijest – to je spomenik nepravdi. A za sve ostale, to je tek jezero. No jezero koje ima tijelo. I dušu.