Autoceste kroz Sjedinjene Države često izgledaju poput beskonačne trake betona, mjesta gdje se život i smrt neprimjetno izmjenjuju među milijunima kotača koji svakodnevno prolaze. No, krajem 1980-ih i početkom 1990-ih, na tim cestama vozio je čovjek koji nije prevozio samo teret – nego i strah, užas i smrt.
Njegovo ime bilo je Robert Ben Rhoades, a kamion koji je vozio skrivao je tajnu toliko mračnu da je i danas teško povjerovati da je postojala. U prikolici je imao torturnu komoru, pomno pripremljenu, s lisicama, lancima i spravama za mučenje. Na američkim autocestama znali su ga kao Truck Stop Killera – čovjeka koji je lovio žrtve usred noći, na benzinskim postajama, odmorištima i pustim cestama.
Rhoades je bio predator u pokretu. Dok su drugi vozači kamiona hvatali pauzu ili odmarali, on je vrebao. A njegova prikolica… bila je poput pokretnog pakla.
Koliko je žrtava uistinu ubio?
Nijedan istražitelj ne zna točan broj, ali FBI procjenjuje da se radi o 50–70 mladih žena koje su nestale na mreži autocesta koje je Rhoades godinama vozio.
Prva otkrića: susret koji je promijenio sve
Godine 1990. policajac iz Arizone ugledao je kamion parkiran na pustom odmorištu. Vrata prikolice bila su lagano odškrinuta. Unutra – stravičan prizor.
Tinejdžerka od 14 godina, okovana lisicama za zid, gola, prestravljena i jadna, gledala je u policajca kao da ga moli da je probudi iz noćne more.
Ta je djevojčica – koju je Rhoades oteo, mučio i silovao satima – postala prva živa žrtva koja je uspjela ispričati što se događalo u “kabini užasa”.
U tom trenutku započeo je kraj Rhoadesovog monstruoznog pohoda.
Unutar užasa: kako je izgledao njegov kamion
Istraga je pokazala nešto od čega i danas zastaje dah. Rhoades je doslovno preuredio prikolicu u dvoranu za mučenje.
Policija je unutra pronašla:
- metalne kuke montirane na zidovima
- lisice i lance fiksirane na čelične šipke
- bičeve i oštre predmete
- električne kablove za mučenje
- fotoaparate i polaroide
- ženski nakit, odjeću i osobne stvari nepoznatih vlasnica
U središtu je bila stolica za mučenje, napravljena tako da žrtvu potpuno paralizira.
Rhoades je svoje zarobljenice mučio satima, ponekad i danima, vozeći ih iz države u državu. Bio je uvjeren da ga policija nikada neće naći – a godinama nisu.
Njegova kaznena djela nisu počinjala iznenada. Bila su pažljivo osmišljena, ritualizirana, hladnokrvna. Taj čovjek nije bio impulzivan ubojica – on je bio arhitekt patnje.
Žrtve: brojke koje proganjaju
Iako je Robert Ben Rhoades službeno osuđen za tri ubojstva, tragovi njegova zločina pokazuju da je broj žrtava daleko veći. Najpoznatija žrtva bila je Regina Kay Walters (14), koju je oteo zajedno s njezinim dečkom Walterom “Rickyjem” Smithem. Ricky je ubijen odmah, a Regina je danima bila mučena i psihički lomljena. Rhoades je snimio i zloglasnu fotografiju u kojoj Regina, obrijane kose i odjevena u crnu haljinu, stoji u napuštenoj staji – samo nekoliko trenutaka prije smrti.
Druga potvrđena žrtva bila je Candice Walsh (22), autostoperica čije je tijelo pronađeno u Teksasu, dok treća službeno priznata žrtva ostaje tinejdžerka čiji su polaroidi otkriveni u kamionu, iako njezino tijelo nikada nije pronađeno.
No to su samo one koje je sud uspio obuhvatiti. U Rhoadesovom kamionu pronađeni su polaroidi i osobni predmeti desetaka nepoznatih žena – tragovi koji jasno govore da je njegov monstruozni pohod trajao godinama. Kada su agenti FBI-a usporedili njegove rute s nestancima mladih žena diljem SAD-a, postalo je jasno da se stvarni broj žrtava penje na 50 ili više.
To su žrtve bez grobova, bez završetka i bez pravde. A brojke ih ne čine manje stvarnima – samo još tragičnijima.
Godine koje nedostaju: tragovi nepoznatih žrtava
FBI je, pregledavajući nađene fotografije i predmete, otkrio da:
- mnoge žene na slikama još nikada nisu identificirane
- neke su nestale na područjima gdje je Rhoades putovao
- odjeća i nakit u prikolici pripadaju više desetaka žena
Istražitelji su uvjereni da je Rhoades počeo mučiti i ubijati najmanje deset godina prije nego što je konačno uhvaćen.
Procjena: 50–70 žrtava, možda i više.
Neke nikada neće biti pronađene. Američke autoceste skrivaju brojne nestale osobe, a Rhoades se kretao baš tim neobilježenim putevima.
Metoda lova: kako je birao žrtve
Rhoades je znao gdje treba stati. Znao je kada mladi bježe od kuće. Znao je kako doći do ranjivih.
Njegove tipične mete bile su:
- tinejdžerke koje su autostopirale
- mlade žene koje su pobjegle od kuće
- djevojke bez novca koje su putovale same
- žene na odmorištima tijekom noći
Često im je ponudio “siguran prijevoz”, glumeći ljubaznog vozača.
Kad bi ušle u kabinu – vrata su se zatvarala, a tu je počinjao pakao.
Psihološki profil: čovjek bez duše
Psiholozi su ga opisali kao:
- izrazito inteligentnog
- socijalno funkcionalnog
- metodičnog
- narcisoidnog
- seksualno sadističkog
- manipulativnog do krajnosti
Rhoades je bio dvostruko biće: pristojan vozač kamiona koji se smiješi ljudima na pumpi, i istovremeno monstrum koji u prikolici drži okovane djevojke.
Jedan agent FBI-a je rekao:
“On nije ubijao zbog bijesa ili impulsa. On je uživao u procesu. U strahu. U kontroli. U boli. To ga je hranilo.”
Uhićenje: trenuci kada se noćna mora raspala
Nakon spašavanja tinejdžerke pronađene u prikolici, policija je krenula u masovnu istragu.
Ubrzo su se dogodila dva ključna nalaza:
- Veza s ubojstvom tinejdžera iz Teksasa i otmicom Regine Walters
- Veza s nestalim osobama duž 20 američkih saveznih država
Dokazi iz polaroida, DNK tragova i svjedočanstava bili su dovoljno snažni da ga povežu s trima ubojstvima, ali istražitelji su znali da je to samo površina.
Godine 1992. Robert Ben Rhoades osuđen je na doživotni zatvor bez mogućnosti uvjetnog otpusta.
Umro je u zatvoru 2023.
Naslijeđe straha: zašto je ovaj slučaj toliko zastrašujući?
Ne zato što je ubijao. Ubojica je nažalost uvijek bilo.
Nego zato što je godinama vozio među ljudima, pozdravljao radnike na pumpama, punio gorivo, spavao na odmorištima – i istovremeno u prikolici mučio djevojke.
To je horor koji se odvijao na mjestima koja svi poznajemo.
Kamion. Cesta. Noć.
Mislimo da smo sigurni na javnim mjestima. Rhoadesov slučaj dokazuje koliko brzo normalnost može skliznuti u nepojmljivo.
Robert Ben Rhoades ostaje jedna od najmračnijih figura američke kriminalne povijesti.
Čovjek koji je iskoristio cestu – mjesto slobode – da širi smrt.
Onaj koji je pretvorio kamion u pokretnu torturnu komoru.
Monstrum čije su stvarne brojke žrtava vjerojatno zauvijek izgubljene u magli nestalih osoba.
Njegova priča nije priča o cesti.
Nego o predatoru koji je vozio njome.
I o djevojkama koje se nikada nisu vratile.
