Let koji se nikada nije vratio

Bio je 5. prosinca 1945. godine. Rat je završio, američke zračne baze na Floridi vraćale su se rutini obuke, a piloti koji su preživjeli ratne godine sada su podučavali mlade kadete u mirnodopskoj službi.
Toga dana, iz baze Fort Lauderdale poletjela je grupa od pet bombardera tipa Grumman TBM Avenger. Bila je to redovita vježba navigacije pod nazivom Let 19. Planirano je da let traje svega nekoliko sati. No, ono što je započelo kao rutina, pretvorilo se u tragediju koja je desetljećima kasnije postala jezgra legende o Bermudskom trokutu – području Atlantika koje je, navodno, progutalo desetke brodova i zrakoplova bez ikakva traga.

Pet aviona, četrnaest pilota i članova posade – nestali su usred dana, pod vedrim nebom, u zoni gdje se kompas prestaje ponašati kako bi trebao.

Let koji je krenuo po planu

Let 19 započeo je u 14:10 sati. Zadatak pilota bio je jednostavan – preletjeti preko otočja Bahama, izvesti bombardiranje s niskog leta nad područjem poznatim kao Hens and Chickens Shoals, a zatim se vratiti natrag prema Floridi.
Zapovjednik misije bio je poručnik Charles Carroll Taylor, iskusni pilot, ratni veteran i instruktor koji je imao više od 2500 sati letačkog iskustva. Njegovi učenici, mlađi piloti, bili su tek na početku karijere.

Prema planu, eskadrila je trebala letjeti pravokutnom rutom dugom oko 480 kilometara, s preciznim vremenima okretanja i orijentacije prema suncu. Sve je išlo po planu — sve dok se nebo nije počelo mijenjati.

Radio-veze koje su počele pucati

U 15:30 kontrolori leta primili su prvu uznemirujuću poruku. Glas poručnika Taylora bio je napet, ali još uvijek miran:
“Oba kompasa ne rade. Ne mogu prepoznati kopno. Mislim da smo iznad Florida Keysa, ali nisam siguran.”

Njegovi su polaznici pokušavali održavati formaciju, ali zbog vremenskih promjena vidljivost je bila sve slabija. U to vrijeme nije bilo GPS-a, niti satelitskog navođenja – piloti su se oslanjali na instrumente i položaj sunca.
Ako bi kompas zakazao, nebo i more brzo su postajali isto.

Tijekom idućih sat vremena, poruke iz zraka postajale su sve paničnije.
“Ne znamo gdje smo… Ocean izgleda čudno… Sve izgleda drukčije.”
Neki su piloti prijavili da sunce zalazi na “krivoj strani” horizonta. Sumnjalo se na magnetske anomalije koje su, prema mnogim kasnijim teorijama, jedan od ključnih fenomena Bermudskog trokuta.

Posljednji poziv

U 18:20 sati kontrola leta zabilježila je posljednji radio-signal. Glas je bio slab, isprekidan, gotovo nestvaran:
“Čini se da ulazimo u bijelo more… Kad gorivo nestane, spustit ćemo se zajedno… Ako nas više ne čujete – zbogom.”

Nakon toga – tišina.
Pet aviona, 14 ljudi, nestalo je s radara. Ni jedan SOS signal nije primljen. Jedina traganja bila su svjedočanstva ribara i pilota u okolici koji su tvrdili da su te večeri vidjeli “bljeskove svjetlosti” iznad mora.

Potraga koja je završila novim nestankom

Samo dvadesetak minuta nakon posljednje poruke, američka mornarica poslala je avion za spašavanje PBM Mariner s trinaest članova posade. Letjeli su istom rutom, prema posljednjoj poznatoj lokaciji Let 19.
No, manje od sat vremena kasnije i taj avion nestaje s radara. Jedan trgovački brod u blizini prijavio je eksploziju na horizontu i tragove goriva na površini mora – ali nisu pronađeni ostaci ni ljudi.

U samo nekoliko sati, dva zrakoplova i ukupno 27 ljudi nestali su u istom području.
Američka mornarica pokrenula je tada jednu od najvećih potražnih akcija u povijesti. Više od 300 brodova i 500 zrakoplova pretraživalo je područje od 350.000 kvadratnih kilometara oceana. Nisu pronašli ništa. Ni olupine, ni ostatke, ni trag goriva.

Bermudski trokut – zona bez objašnjenja

Područje između Floride, Bermude i Portorika kasnije će postati poznato kao Bermudski trokut.
U sljedećim desetljećima, deseci brodova i zrakoplova prijavljeni su kao nestali upravo unutar tog zamišljenog trokuta.
Novinari i pisci ubrzo su prepoznali priču koja očarava javnost – ocean koji guta sve što mu se približi.

U knjigama poput “The Bermuda Triangle” Charlesa Berlitz’a i dokumentarcima 70-ih godina, Let 19 je postao središnji simbol tog misterija.
No, koliko u toj priči ima istine, a koliko mita?

Znanstvene teorije i pokušaji objašnjenja

Mnogi su pokušali objasniti nestanak Let 19 logičnim razlozima.
Jedna od najpoznatijih teorija kaže da su piloti jednostavno pogriješili u navigaciji.
Poručnik Taylor, prema nekim izvorima, vjerovao je da se nalazi iznad Florida Keysa, dok je zapravo bio iznad Bahama. Kad je promijenio smjer prema sjeveroistoku, uvjeren da leti prema bazi, zapravo je odveo eskadrilu dublje u Atlantik – izvan dometa goriva.

Kada su rezervoari bili pri kraju, pokušali su sletjeti na vodu, ali zbog visokih valova i jakih struja, avioni su se vjerojatno raspali pri udaru o površinu mora i potonuli u nekoliko minuta.

Druga teorija govori o tehničkoj grešci u instrumentima, možda izazvanoj magnetskim poremećajem. Atlantski ocean poznat je po takozvanim magnetskim varijacijama, gdje se magnetski sjever ne poklapa s geografskim sjeverom. To može zbuniti pilote koji lete po kompasu, osobito u vrijeme kada su instrumenti bili osjetljivi.

Legende i alternativna objašnjenja

Naravno, misterija je brzo nadrasla granice racionalnog.
S pojavom masovnih medija i sve većim zanimanjem za nepoznato, pojavile su se i brojne teorije koje su Let 19 smjestile u sferu nadnaravnog.

Prema nekima, eskadrila je ušla u energetski vrtlog – vremenski procep koji vodi u drugu dimenziju. Drugi su tvrdili da su ih oteli vanzemaljci, budući da su piloti prijavljivali “neobične svjetlosne pojave”.
Neki su teoretičari nagađali da se u tom području nalazi potopljeni grad Atlantida, čije moćne energetske sile remete elektroniku i navigaciju.

Sve te teorije nemaju znanstveni temelj, ali i danas privlače pozornost jer nude ono što znanost često ne može – objašnjenje za ono neobjašnjivo.

Znanstveni pogledi: Misterij ili mit?

Iako je Bermudski trokut postao sinonim za nestanke, većina znanstvenika smatra da se radi o kombinaciji prirodnih uzroka i ljudskih pogrešaka.
U tom području često se javljaju nagla pogoršanja vremena, iznenadne oluje, jaki morski vrtlozi i metanski plinovi koji se oslobađaju iz podmorskih naslaga i mogu smanjiti gustoću vode – što može uzrokovati trenutno potonuće broda.

Uz to, Bermudski trokut nalazi se na jednoj od najprometnijih pomorskih ruta na svijetu, pa veći broj nesreća može biti jednostavno statistički očekivan.
No, i dalje ostaje činjenica: Let 19 nikada nije pronađen. Ni nakon desetljeća istraživanja, ni nakon modernih sonarnih pretraga.

Tragovi koji su navodno pronađeni

U nekoliko navrata, tijekom 80-ih i 90-ih godina, oceanske ekspedicije tvrdile su da su otkrile olupine pet bombardera u blizini Bahama.
No, forenzička ispitivanja pokazala su da se radi o drugim avionima, izgubljenima u raznim obukama.
Pravi ostaci Let 19 – ako još postoje – i dalje leže negdje duboko u oceanu, možda zauvijek izvan dohvata čovjeka.

Let 19 u kulturi i medijima

Nestanak Let 19 postao je kulturni fenomen.
Steven Spielberg u filmu “Close Encounters of the Third Kind” prikazuje nestale avione kako ponovno pojavljuju u pustinji – netaknute, s punim spremnicima goriva, kao da nikada nisu prošle desetljeća.
Deseci dokumentaraca, knjiga i TV emisija obrađivali su priču, a Bermudski trokut postao je simbol mjesta gdje se znanost i legende susreću.

Čak su i znanstvene emisije, poput “National Geographic Explorers” i “Discovery Channel”, priznali da slučaj Let 19 ostavlja previše pitanja bez odgovora.

Možda se Let 19 jednostavno izgubio u vremenu, u kombinaciji ljudske pogreške i prirodne sile.
A možda je, kao što neki vjeruju, prešao u drugu dimenziju, u mjesto gdje vrijeme i prostor ne vrijede na isti način.

U stvarnosti, ono što je ostalo iza njih nije samo vojni dosje, nego priča – priča koja i danas, gotovo osamdeset godina kasnije, potiče strahopoštovanje i fascinaciju.
U svakom slučaju, Bermudski trokut ostaje simbol granice između poznatog i nepoznatog, logičnog i nadnaravnog.

Neki će reći da se odgovor krije negdje pod valovima.
Drugi – da je bolje da ga nikada ne pronađemo.