Drugi svjetski rat ispunjen je događajima koji se mogu opisati samo u superlativima: najveći, najhrabriji, najbrži i tako dalje.
A tu je još nešto čime je Drugi svjetski rat ispunjen: “najgore“.
MV Wilhelm Gustloff započeo je svoj život kao civilni brod za krstarenje dizajniran da pruži zabavu njemačkom narodu kroz program “Snaga kroz radost”. Brod je krenuo na svoje prvo putovanje 1938., ali je imao samo dva krstarenja dok nije pokucao rat na vrata 1939. S izbijanjem Drugog svjetskog rata, Wilhelm Gustloff je rekvirirala njemačka mornarica za korištenje kao bolnički brod, a kasnije kao plutajuća vojarna.
Da je povijest bila ljubaznija, Wilhelm Gustloff bio bi zaboravljen zajedno sa stotinama drugih sličnih brodova koji su stavljeni u službu tijekom rata. Nažalost, Wilhelm Gustloff je ušao u povijest zbog pogrešnih razloga.
Specifikacije
Tonaža: 25,484 GRTD
Dužina: 208.5 m
Visina: 56 m
Nakon što je služio kao vojarna, brod je još jednom stavljen u službu, ali ovaj put kao transportni brod za njemačke izbjeglice koje su bježale od nadiruće Crvene armije. Godine 1944. Sovjeti su uništili Bjelorusiju tijekom operacije Bagration. Pobjeda u Bjelorusiji dovela je Crvenu armiju u neposrednu blizinu Istočne Pruske, prvog dijela njemačke domovine dostupnog sovjetskim snagama. To je izazvalo paniku u Istočnoj Pruskoj i obližnjim baltičkim državama. Vojnici, izbjeglice, obitelji, nacistički dužnosnici, znanstvenici i bogati Nijemci, svi su požurili napustiti regiju prije dolaska sovjetske vojske.
Kako bi pomogla u evakuaciji, vlada je pokrenula operaciju Hannibal, u kojoj su brodovi, poput MV Wilhelma Gustloffa, počeli prevoziti očajne ljude dalje od bojišnice u sigurnije (iako ne i sigurne) zemlje uže Njemačke.
U 12:30 sati 30. siječnja 1945. MV Wilhelm Gustloff napustio je baltičku luku Gotenhafen u današnjoj Poljskoj. Brod je bio krcat s više od 10 000 ljudi koji su željeli preživjeti rat skokom iz Pruske u srce Njemačke. Do 1945. Crvena armija je uglavnom kontrolirala cijelu Istočnu Europu, osim Kurlandskog džepa, i pripremali su se za svoju posljednju ofenzivu koja će ih odvesti do vrata Berlina.
Nakon što je prenatrpani brod napustio luku hladnog i vedrog dana, brzo ga je primijetila podmornica koja je vrebala u blizini. Podmornicu, S-13, vodio je kapetan Alexander Marinesko, koji je brzo uvidio da je masivni brod zapravo bespomoćan. Gustloff je bio opremljen grupom protuavionskih topova i bio je u pratnji torpednog čamca kako bi odbio svakoga tko je tražio laku metu. Međutim, vrijeme je bilo nevjerojatno hladno i mnogi su se obrambeni sustavi zamrznuli, ostavljajući ih beskorisnima.
Kapetan Marinesko pratio je glomazni brod dva sata i ispravno zaključio da veći brod nije prijetnja njegovoj podmornici. Protupodmornički topovi bili bi bezvrijedni protiv podmornice, a torpedni čamac nije slao uobičajene protupodmorničke signale. U naletu smjelosti Marinesko se odlučio na potez oko 16 sati 30. siječnja.
Kapetan je naredio podmornici da izroni i zaobiđe brod na povoljniju stranu. Vrebala je brod s desne strane, okrenute prema oceanu. Taj je potez podmornicu stavio na lijevu stranu, bliže kopnu, što bi bila strana od koje se najmanje očekivalo da će se suočiti s napadom. Osmatrači i promatrači gledali bi prema moru u potrazi za podmornicama i torpedima, a ne prema kopnu. Kad se podmornica našla između broda i kopna, pripremila se za paljbu.
Marinesko je naredio svojoj posadi da utovari i lansira četiri torpeda s lijeve strane Gustloffa. Tri torpeda udarila su brod u bok, a jedan udar je bio izravno u strojarnicu. Rezultat je bio potpuni gubitak struje i komunikacije za pogođeno plovilo. Eksplozije su bile toliko jake da su 300 žena koje su spavale u praznom bazenu odmah poginule.
Udari su uzrokovali da ogromne količine vode pojure u brod, ubivši stotine ljudi koji su ostali zarobljeni ispod palube i unutar zatvorenih pregrada. Odmah je postalo jasno da brod tone zbog čega su tisuće ljudi pohrlile u čamce za spašavanje na gornjoj palubi. Nažalost, otkrili su da su mnogi od njih bili smrznuti u svojim ležajevima ili oštećeni u eksplozijama, ostavljajući ih nesposobnima za rad. Stotine ljudi okupilo se oko bezvrijednih čamaca za spašavanje kad se brod počeo nasilno naginjati na lijevi bok.
Kako se brod počeo navijati, mnogi su riskirali skokom u more. Nažalost, temperatura zraka u to je vrijeme bila između -17 i -14 °C, a temperatura vode vjerojatno se kretala malo iznad ledišta. More je bilo toliko hladno da se na površini oko broda stvorio led. Zbog hladne vode mnogi su umrli od hipotermije.
Manje od sat vremena nakon što je pogođen, njemački je brod ležao na boku prije nego što je nestao ispod valova.
Na kraju je u potonuću umrlo 9343 muškaraca, žena i djece. Mnogi putnici nisu mogli preživjeti u hladnim vodama Baltika. Samo 1252 ljudi spašeno je iz voda obližnjim brodovima. Broj poginulih i dalje je najveći u povijesti pomorstva, kao rezultat jednog potonuća.
Od 1252 ljudi spašenih iz ledenih voda, preko 500 ih je pokupio nesretni torpedni čamac kojem je naređeno da prati veliki transportni brod.
Sovjeti su pokušali prikazati katastrofu rekavši da je brod prevozio SS snage koje su bježale iz nedavno otkrivenih koncentracijskih logora u Poljskoj. Iako je MV Wilhelm Gustloff prevozio preko 1000 časnika, mornara i vojnika njemačke vojske, nije prevozio časnike koncentracijskih logora. Istina je da je više od 8000 civila, mnogi od njih očajni i umorni od rata, vjerojatno umrlo u potonuću.
Samo jedanaest dana kasnije, S-13 će potopiti još jedan evakuacijski brod, ubivši još 4500 ljudi. Marinesko je kasnije izveden na vojni sud zbog alkoholizma i degradiran. Nečasno je otpušten kasnije 1945. Oduzet mu je časni naslov Heroja Sovjetskog Saveza i dodijeljena mu je manja nagrada. Vraćen je na posao tek 1960.
Potonuće Titanica, najpoznatijeg broda u povijesti, rezultiralo je s nešto više od 1500 smrtnih slučajeva. Ovo potonuće, iako ratno, rezultiralo je s gotovo 9 500 potonuća, što ga čini šest puta smrtonosnijim od Titanica. Titanic ostaje poznato ime, dok MV Wilhelm Gustloff nije. Mnoge od žrtava potonuća Gustloffa umrle su na isti način kao i one na Titanicu – utopile su se u vodi koja je bila previše hladna za ljudski život.
Moglo bi vas zanimati
Zapanjujuće činjenice o Titanicu koje otkrivaju cijelu priču o osuđenom brodu na oceanu
Od toga kako je i gdje potonuo do nekolicine ljudi koji su preživjeli, ove činjenice o Titanicu ilustriraju istinsku tragediju iza jedne od najzloglasnijih…
Drugi svjetski rat doživio je sedam odvojenih pomorskih katastrofa koje su rezultirale s najmanje 5000 smrtnih slučajeva. Ovaj ostaje najveći u Drugom svjetskom ratu i najgori u povijesti.
