U poslijepodnevnim satima 11. ožujka 2011. godine Japan je doživio jedan od najdramatičnijih trenutaka u svojoj modernoj povijesti. Ono što je započelo kao snažan potres duboko ispod Tihog oceana u svega nekoliko sati pretvorilo se u lanac katastrofa koji je uništio čitave gradove, usmrtio desetke tisuća ljudi i izazvao najtežu nuklearnu nesreću nakon Černobila.
U 14:46 po lokalnom vremenu snažan potres magnitude 9.0 pogodio je morsko područje oko 130 kilometara istočno od japanskog grada Sendai. Bio je to najjači potres ikada zabilježen u Japanu otkako postoje moderna seizmološka mjerenja, ali i jedan od najmoćnijih potresa ikada registriranih na planetu.
Potres je trajao više od 6 minuta, a u tim trenucima ogromni dijelovi morskog dna pomaknuli su se za desetke metara. Takav geološki pomak oslobodio je količinu energije koja se može usporediti s tisućama nuklearnih eksplozija.
No, iako je sam potres bio iznimno snažan, razaranja koja su uslijedila nisu bila njegova izravna posljedica. Pomicanje oceanskog dna pokrenulo je tsunami koji je ubrzo krenuo prema obali sjeveroistočnog Japana. Manje od sat vremena kasnije niz golemih valova počeo je udarati u gradove i luke, brišući čitave četvrti s karte.
Dok su spasilačke ekipe pokušavale shvatiti razmjere katastrofe, u nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi započela je nova kriza. Poplavljeni generatori ostavili su reaktore bez sustava hlađenja, čime je započeo niz događaja koji će u sljedećim danima prerasti u globalni nuklearni incident.
Potres, tsunami i nuklearna nesreća zajedno su stvorili događaj koji se u Japanu danas jednostavno naziva “3.11” — datum koji je postao simbol jedne od najvećih katastrofa u suvremenoj povijesti zemlje.
Potres magnitude 9.0: trenutak kada se pomaknulo morsko dno
Epicentar potresa nalazio se na granici Pacifičke tektonske ploče i ploče koja nosi japanski otočni luk. U tom području oceanska ploča već milijunima godina polako klizi ispod japanskog kopna, stvarajući goleme napetosti u Zemljinoj kori.
Povremeno se ta napetost naglo oslobađa.
U ožujku 2011. došlo je do upravo takvog događaja. Segment rasjeda dug stotinama kilometara naglo se pomaknuo, a morsko dno se u pojedinim dijelovima izdiglo za nekoliko metara.
Seizmolozi procjenjuju da se rasjed protezao na gotovo 500 kilometara, dok je maksimalni horizontalni pomak tla na nekim dijelovima dosegao i 50 metara.
Potres je bio toliko snažan da su njegovi učinci zabilježeni diljem planeta. Satelitska mjerenja pokazala su da se:
- japanski otok Honshu pomaknuo oko 2,4 metra prema istoku
- Zemljina rotacijska os pomaknula nekoliko centimetara
- duljina dana skratila za nekoliko mikrosekundi.
U gradovima diljem Japana zgrade su se ljuljale dok su seizmički valovi prolazili kroz tlo. Zahvaljujući strogim protupotresnim standardima većina modernih građevina izdržala je početni udar, no infrastruktura je ipak pretrpjela ozbiljne štete.
Vlakovi su automatski zaustavljeni širom zemlje, autoceste su zatvorene, a industrijska postrojenja počela su se gasiti kako bi se spriječile dodatne nesreće.
Ipak, prava katastrofa tek je dolazila.
Tsunami koji je prešao obrambene zidove
Pomicanje morskog dna pokrenulo je ogromnu količinu vode. Taj vertikalni pomak stvorio je tsunami koji je velikom brzinom krenuo prema japanskoj obali.
Prvi valovi stigli su približno 50 minuta nakon potresa.
Japan je desetljećima ulagao u obrambene sustave protiv tsunamija. Duž obale podignuti su betonski zidovi visoki nekoliko metara, a sustavi ranog upozorenja trebali su omogućiti stanovništvu dovoljno vremena za evakuaciju.
No tsunami iz 2011. godine nadmašio je većinu predviđenih scenarija.
Na mnogim mjestima visina valova prelazila je 10 do 15 metara, dok su u pojedinim uskim uvalama zabilježeni i valovi visoki više od 30 metara.
Betonski obrambeni zidovi jednostavno su pregaženi.
Voda je prelazila preko barijera, ulazila kroz riječne estuarije i prodirala kilometrima u unutrašnjost kopna. Valovi su nosili automobile, autobuse, ribarske brodove i čitave kuće, pretvarajući obalna naselja u kaotične mase ruševina i krhotina.
Na mnogim snimkama vidi se kako voda polako, ali nezaustavljivo napreduje kroz gradove, rušeći sve pred sobom.
Gradovi izbrisani s karte
Najveće razaranje dogodilo se u prefekturama Miyagi, Iwate i Fukushima.
Grad Rikuzentakata gotovo je potpuno uništen. Od nekadašnjeg grada ostalo je tek nekoliko betonskih zgrada dok su drvene kuće jednostavno odnesene u more.
U Ishinomakiju, jednom od najvećih gradova pogođenih tsunamijem, voda je potopila golema industrijska područja i stambene četvrti. Ulice su bile zatrpane automobilima, brodovima i fragmentima kuća.
U ribarskoj luci Kesennuma tsunami je izazvao dodatnu katastrofu kada su spremnici goriva puknuli i zapalili se. Požari su danima gorjeli na površini vode dok su ruševine plutale kroz grad.
Ukupno je tsunami poplavio više od 560 kvadratnih kilometara kopna.
Kada se voda povukla, prizori su bili gotovo nestvarni. Brodovi su ležali na ulicama, vlakovi su izbačeni s tračnica, a čitave četvrti pretvorene su u golema polja krhotina.
Tisuće mrtvih i nestalih
Službeni podaci govore o približno 18.500 mrtvih i nestalih osoba.
Velika većina žrtava nije poginula u potresu nego u tsunamiju.
Više od 90 posto poginulih utopilo se u nadirućim valovima.
Demografska analiza pokazala je da je gotovo dvije trećine poginulih bilo starije od 60 godina. Stariji stanovnici često nisu imali dovoljno vremena ili fizičke snage da pobjegnu prema višim područjima prije dolaska valova.
U prvim danima nakon katastrofe gotovo 500.000 ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove.
Škole, sportske dvorane i javne zgrade pretvorene su u improvizirana skloništa za preživjele.
Fukushima: početak nuklearne krize
Dok su spasilačke ekipe tragale za preživjelima, nova opasnost pojavila se u nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi.
Elektrana se nalazila neposredno uz obalu. Nakon potresa reaktori su se automatski ugasili, što je bio standardni sigurnosni postupak. Međutim, čak i nakon gašenja nuklearno gorivo mora se kontinuirano hladiti.
Tsunami je ubrzo nakon toga prešao zaštitne zidove elektrane.
More je poplavilo kompleks i potopilo diesel generatore koji su napajali sustave hlađenja.
Bez električne energije reaktori su ostali bez aktivnog hlađenja, a temperatura u jezgrama počela je rasti.
Eksplozije i topljenje jezgre
U sljedećim danima situacija u Fukushimi postajala je sve ozbiljnija.
Gorivne šipke počele su se pregrijavati, a u tri reaktora došlo je do djelomičnog topljenja jezgre. Istodobno se u reaktorskim zgradama počeo nakupljati vodik, što je dovelo do nekoliko snažnih eksplozija koje su raznijele gornje dijelove zgrada.
Slike tih eksplozija obišle su svijet i podsjetile na prizore iz Černobila.
Kako bi spriječili potpunu katastrofu, operateri su bili prisiljeni kontrolirano ispuštati radioaktivnu paru u atmosferu.
Evakuacija i zona isključenja
Japanska vlada naredila je evakuaciju stanovništva oko elektrane.
Zona evakuacije postupno je proširena na 20 kilometara, a više od 200.000 ljudi moralo je napustiti svoje domove.
Gradovi unutar zone pretvoreni su u napuštena mjesta. Kuće su ostale s otvorenim vratima, trgovine s robom na policama, a parkirališta s automobilima čiji vlasnici nikada nisu došli po njih.
Za mnoge stanovnike povratak nikada nije bio moguć.
Razmjeri tragedije: brojke koje pokazuju trostruku katastrofu
Katastrofa iz ožujka 2011. u Japanu nije bila jedan događaj nego lanac triju međusobno povezanih tragedija: potres, tsunami i nuklearna nesreća u Fukushimi. Svaki od tih događaja imao je različite posljedice, ali zajedno su stvorili jednu od najvećih katastrofa u modernoj povijesti.
Potres
Potres magnitude 9.0 bio je najjači ikada zabilježen u Japanu.
Njegovi glavni učinci bili su:
- trajanje: oko 6 minuta
- rasjed dug približno 500 kilometara
- pomak tla na nekim dijelovima do 50 metara
- otok Honshu pomaknuo se oko 2,4 metra
- više od 500 snažnih naknadnih potresa u sljedećim danima
Zahvaljujući japanskim protupotresnim standardima, broj izravnih žrtava potresa bio je relativno malen u usporedbi s razmjerima događaja. Većina razaranja i smrtnih slučajeva nastupila je tek dolaskom tsunamija.
Tsunami
Tsunami je bio daleko najrazorniji dio katastrofe.
Valovi su na nekim mjestima dosezali:
- 10–15 metara visine
- u uskim zaljevima i više od 30 metara
Posljedice su bile katastrofalne:
- poplavljeno je oko 560 km² kopna
- uništeno ili teško oštećeno više od 1 milijun zgrada
- deseci obalnih gradova gotovo su potpuno uništeni
Ljudske žrtve bile su ogromne:
- oko 15.900 potvrđenih poginulih
- oko 2.500 nestalih osoba
- više od 6.000 ozlijeđenih
Ukupan broj mrtvih i nestalih tako prelazi 18.400 ljudi.
Više od 90 % žrtava utopilo se u tsunamiju, a velik dio poginulih bili su stariji stanovnici koji nisu uspjeli pobjeći na vrijeme.
Nuklearna katastrofa u Fukushimi
Treći dio tragedije dogodio se u nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi.
Nakon što je tsunami poplavio kompleks elektrane:
- 3 reaktora doživjela su topljenje jezgre
- dogodilo se nekoliko eksplozija vodika
- radioaktivni materijal ispušten je u atmosferu i ocean
Zbog opasnosti od radijacije vlasti su naredile masovnu evakuaciju.
- više od 200.000 ljudi napustilo je područje oko elektrane
- zona evakuacije proširena je na 20 kilometara
- mnoga naselja ostala su godinama nenastanjena
Iako neposrednih smrtnih slučajeva od radijacije u prvim danima katastrofe nije bilo, posljedice evakuacije i stres povezan s preseljenjem kasnije su povezani s više od tisuću dodatnih smrti među evakuiranim stanovništvom, uglavnom starijim osobama.
Ukupne posljedice
Kada se sve posljedice zbroje, katastrofa iz 2011. ostavila je ogromne tragove:
- više od 18.000 mrtvih i nestalih
- oko 500.000 ljudi privremeno raseljeno
- više od 1 milijun oštećenih ili uništenih zgrada
- ekonomska šteta procijenjena na više od 300 milijardi dolara
Time je katastrofa iz ožujka 2011. postala najskuplja prirodna katastrofa u modernoj povijesti svijeta.
Grad koji je nestao u nekoliko minuta: tragedija Minamisanrikua
Među gradovima koje je tsunami 2011. gotovo izbrisao s karte posebno se ističe Minamisanriku u prefekturi Miyagi. Prije katastrofe u tom je ribarskom gradu živjelo oko 17.000 stanovnika, a njegov život bio je usko vezan uz luku i Tihi ocean.
Nakon snažnog potresa oglasile su se sirene za tsunami i gradski krizni centar počeo je emitirati hitna upozorenja stanovništvu da se povuče na više dijelove grada. Jedna od osoba koja je ostala na radnom mjestu bila je službenica Miki Endo, koja je preko razglasa ponavljala poruku evakuacije dok su se prvi valovi već približavali obali.
Tsunami koji je pogodio grad bio je visok više od 15 metara. U samo nekoliko minuta voda je prešla zaštitne zidove luke i prodrla u središte grada, noseći automobile, brodove i čitave kuće.
Posljedice su bile katastrofalne:
- više od 90 % grada bilo je uništeno
- više od 800 ljudi poginulo je ili nestalo
- tisuće stanovnika ostale su bez svojih domova.
Od nekadašnjeg grada ostale su tek pojedine betonske konstrukcije i ogromna polja krhotina. Kostur zgrade kriznog centra iz koje su emitirana upozorenja i danas stoji kao spomenik katastrofi i podsjetnik na trenutak kada je more u nekoliko minuta izbrisalo gotovo čitav grad.
Katastrofa iz ožujka 2011. pokazala je koliko razorna može biti kombinacija prirodnih sila i tehnološke infrastrukture. Potres je pokrenuo tsunami koji je izbrisao čitave gradove, a taj isti val izazvao je nuklearnu krizu čije se posljedice osjećaju i danas.
U samo nekoliko sati Japan je doživio razaranja koja su promijenila živote milijuna ljudi i otvorila globalnu raspravu o sigurnosti nuklearne energije.
“3.11” je tako postao datum koji podsjeća koliko je tanka granica između stabilnog društva i katastrofe kada se prirodne sile pokrenu punom snagom.
