Noć kad se san pretvorio u noćnu moru
Subota, 23. svibnja 1987.
Toronto, Kanada.
Mladić po imenu Kenneth Parks ustao je iz kreveta nešto iza ponoći. Nije bio budan — barem ne u klasičnom smislu.
Dok je njegova supruga spavala pored njega, Kenneth je odjenuo kaput, uzeo ključeve od auta i sjeo u svoj Pontiac. Vozio je više od 20 kilometara do kuće svojih tazbina.
Kad je stigao, otvorio je vrata pomoću ključa koji je imao kod sebe. Ušao tiho, gotovo mehanički. U dnevnoj sobi je zgrabio željeznu polugu.
Zatim se popeo stubama i — ubio svoju punicu.
Njegov tast je preživio napad, ali u šoku je izjavio da Kenneth “nije izgledao prisutno… kao da gleda kroz tebe”.
Kad je krvavi mladić nekoliko minuta kasnije sam došao u policijsku postaju, rekao je rečenicu koju policajci nikada neće zaboraviti:
“Mislim da sam nekoga ubio… Ne znam zašto. Sanjao sam.”
Tko je bio Kenneth Parks?
Kenneth je tada imao 23 godine — običan mladić, zaposlen u kladionici, otac jedne djevojčice.
Bio je poznat kao drag, smiren, ali u mjesecima prije tragedije patio je od teške nesanice i stresa.
Zbog ovisnosti o kockanju izgubio je sav novac, posao i povjerenje obitelji. No, bio je odlučan da se iskupi — baš tog vikenda planirao je posjetiti tazbine kako bi im se ispričao i započeo novi život.
Nitko nije mogao ni zamisliti da će se ta “posjeta” pretvoriti u jedno od najbizarnijih ubojstava u povijesti forenzike.
Noćni hod kroz pakao
Prema kasnijim izvještajima, Kenneth je te noći zaspao pred televizorom, a oko ponoći je ustao u stanju poznatom kao somnambulizam — mjesečarenje.
No, ovo nije bilo obično hodanje u snu.
On je vozio automobil, ulazio u kuću, uzimao oružje, i izvršio ubojstvo — sve dok je, navodno, bio nesvjestan svojih postupaka.
Kada se “probudilo” njegovo racionalno ja, već je bilo kasno.
Na rukama je imao krv, a u mislima — ništa.
Nije znao kako je došao tamo, niti se sjećao samog čina.
Istraga: Ubojica koji spava
Policija je bila zatečena.
Ubojstvo je bilo brutalno, ali nije bilo nikakvog motiva. Kenneth je obožavao svoje tazbine, nije im dugovao novac, nije bilo sukoba.
Nakon početne šok faze, istražitelji su počeli sumnjati da nešto nije u redu — da je ovaj slučaj izvan poznatih granica kriminalne namjere.
Na sudu je obrana tvrdila da Kenneth nije bio svjestan svojih djela jer je spavao, i da je cijeli zločin rezultat rijetkog neurološkog poremećaja: somnambulističke automatizacije.
Da bi to dokazali, doveli su tim neurologa, psihijatara i stručnjaka za poremećaje spavanja.
Testovi su pokazali da Kenneth zaista ima ozbiljan poremećaj spavanja i da može izvesti složene radnje dok je u stanju dubokog sna — hodanje, govor, pa čak i vožnju.
Suđenje koje je promijenilo povijest prava
Suđenje Kennethu Parksu započelo je 1988. i trajalo mjesecima.
Tužitelji su tvrdili da nitko ne može voziti automobil, ubiti osobu i oprati krv, a da “spava”.
Ali obrana je imala nešto što sud nikad prije nije vidio: znanstvene dokaze da je to moguće.
Stručnjaci su prikazali EEG snimke koje su dokazivale da Kenneth u snu pokazuje snažne epizode automatizma, a da pritom mozak ostaje u fazi NREM sna.
Njegovo tijelo je bilo aktivno — ali njegov um nije.
Porota je nakon višesatnog vijećanja donijela šokantnu presudu:
– Kenneth Parks je oslobođen optužbe za ubojstvo jer je djelovao nesvjesno.
Bio je to presedan u kanadskom pravosuđu — čovjek koji je ubio, ali nije “kriv” jer je spavao.
Reakcije javnosti i medija
Mediji su ovaj slučaj nazvali “Sleepwalker Murder”.
Naslovi su vrištali:
“Can You Kill While Asleep?”
“The Man Who Murdered in His Dreams.”
Javnost je bila podijeljena.
Jedni su ga smatrali monstruoznim lažljivcem, a drugi tragičnom žrtvom vlastitog uma.
Ipak, medicinska struka stala je na njegovu stranu: brojni stručnjaci potvrdili su da somnambulizam može dovesti do agresivnih epizoda ako osoba proživljava ekstremni stres.
Kenneth je nakon oslobađanja prošao rehabilitaciju, odselio se, i više nikada nije imao sličnu epizodu.
U intervjuu godinama kasnije rekao je:
“Nosim život koji ne mogu vratiti. I san koji me nikad ne napušta.”
Znanstvena pozadina: Kad mozak ubije bez svijesti
Somnambulizam (mjesečarenje) obično je bezopasan — osoba hoda, priča ili radi jednostavne radnje.
Ali u rijetkim slučajevima, mozak se “zaglavljuje” između sna i jave, stvarajući stanje automatizma.
U toj fazi čovjek može izvesti kompleksne radnje, ali bez svijesti i bez sjećanja.
Stručnjaci vjeruju da su stres, manjak sna i emocionalna trauma kombinacija koja može izazvati takvu epizodu — upravo ono što je Kenneth proživljavao u tjednima prije tragedije.
Njegov slučaj postao je učbenički primjer “automatizma u snu” i od tada se koristi na sveučilištima diljem svijeta.
Jeste li znali?
- Kenneth Parksov slučaj danas se proučava na pravnim fakultetima kao presedan u forenzičkoj psihologiji.
- Iako je oslobođen, njegova supruga ga je napustila, a on se povukao iz javnosti.
- Postoji samo pet zabilježenih slučajeva ubojstava u snu u modernoj povijesti.
- Slični slučajevi zabilježeni su i u SAD-u i Velikoj Britaniji, ali nijedan nije završio potpunim oslobađanjem optuženog.
Priča Kennetha Parksa nije samo o zločinu – nego o granici između svijesti i tame.
Ako je čovjek sposoban ubiti dok spava, što to govori o prirodi krivnje?
O odgovornosti? O snovima koji ponekad postanu stvarnost?
Kad se te noći probudio prekriven krvlju, Kenneth nije znao da je postao simbol pitanja koje muči i znanost i moral:
možemo li biti krivi za ono što ne pamtimo — ali smo učinili?
