U kalifornijskom Sacramentu kasnih 70-ih, tišina mirnih predgrađa prekinuta je serijom nevjerojatno brutalnih ubojstava. Policija i javnost suočili su se s hororom koji je nadilazio sve poznate granice nasilja – zločini su uključivali ispijanje ljudske krvi, kanibalizam i iznimno poremećeno ponašanje koje je prkosilo svakom objašnjenju. U središtu te noćne more bio je čovjek po imenu Richard Trenton Chase, kojeg će novinari i istražitelji prozvati – Vampirom iz Sacramenta.

Djetinjstvo i rani znakovi poremećaja

Rođen 1950. godine, Richard Chase odrastao je u disfunkcionalnoj obitelji. Njegov otac bio je strog, hladan i sklon fizičkom kažnjavanju. Već kao dijete pokazivao je znakove ozbiljnih psihičkih poremećaja. Psiholozi često spominju tzv. Macdonaldovu trijadu – tri pokazatelja koja se često pojavljuju kod serijskih ubojica: mučenje životinja, piromanija i mokrenje u krevet. Chase je pokazivao sve tri.

Kako je odrastao, njegov interes za nasilje i smrt samo je rastao. U tinejdžerskim godinama postao je ovisan o drogama, posebno LSD-u i amfetaminima, koji su dodatno pogoršali njegove mentalne probleme. Istovremeno je razvijao paranoične ideje – vjerovao je da mu se kosti pomiču ispod kože, da mu srce prestaje kucati, pa čak i da mu netko pokušava otrovati vodu.

Psihijatrijska upozorenja i prve bizarnosti

Prvi ozbiljan psihički slom dogodio se 1975. godine, kada je Chase hospitaliziran nakon što je pokušao ubrizgati krv kunića u vlastite vene. Smatrao je da mu krv isparava iz tijela i da će umrijeti ako ne unese tuđu krv. U psihijatrijskoj bolnici bio je poznat pod nadimkom “Drakula”, jer je redovito hvatao ptice, otkidao im glave i pio njihovu krv.

Iako su liječnici bili svjesni ozbiljnosti njegova stanja, nakon nekoliko mjeseci liječenja, pušten je na kućnu njegu. Bio je nefunkcionalan, živio sam, a njegovi roditelji – posebno majka – odbijali su prihvatiti da je potreban dugotrajniji nadzor. Chase je odbijao lijekove, a njegova shizofrenija i halucinacije ponovno su preuzele kontrolu.

Zločini koji su šokirali naciju

1. Ambrose Griffin – prvi pucanj (27. prosinca 1977.)

Chase je iz automobila nasumce pucao iz pištolja i ubio 51-godišnjeg muškarca koji je nosio namirnice kući. Policija nije odmah povezala Chasea s ubojstvom, ali je to bio uvod u ono što će uslijediti.

2. Ubojstvo Terese Wallin (23. siječnja 1978.)

Dva tjedna kasnije, trudna žena po imenu Teresa Wallin postala je Chaseova druga žrtva. Ušao je u njezinu kuću koja nije bila zaključana – vjerovao je da su otvorena vrata poziv. Upucao ju je, a zatim nastavio s nezamislivim: pio je njezinu krv, otvorio njezino tijelo, uklonio organe i razmazivao ih po zidovima. Izveo je i bizarnu “obdukciju” pomoću kuhinjskih noževa. Zatečeno tijelo bilo je u stanju koje su forenzičari opisali kao jedno od najstrašnijih koje su ikad vidjeli.

3. Masakr obitelji Miroth (27. siječnja 1978.)

Četiri dana kasnije, Chase je počinio još gori zločin. Ušao je u dom 36-godišnje Evelyn Miroth, ubio nju, njezinog šestogodišnjeg sina Jasona, 22-mjesečnog nećaka Davida i prijatelja obitelji, Dana Mereditha. Evelyn je bila ubijena u kadi, a Chase je ponovno pio krv žrtava. Tijelo djeteta bilo je izrezano, a dijelovi su kasnije pronađeni u njegovom hladnjaku. Chase je pokušao uzeti bebu sa sobom, ali ga je netko preplašio na vratima pa je pobjegao.

Otkrivanje i uhićenje

Policija je brzo povezana krvavi trag između zločina. Svjedokinja je vidjela Chasea kako bježi s mjesta posljednjeg zločina, a njegovi otisci prstiju i tragovi krvi vodili su do njegovog stana. Ono što su tamo pronašli bilo je groteskno: posuđe premazano krvlju, zidovi išarani krvlju, hladnjak s dijelovima ljudskog i životinjskog mesa. Sve je ukazivalo na to da Chase nije samo ubijao – već i jeo dijelove svojih žrtava te ih ritualno “obrađivao”.

Psihološki profil – čovjek koji je vjerovao da se raspada

Richard Chase patio je od teške paranoične shizofrenije, no pitanje koje je mučilo mnoge glasi: je li bio svjestan svojih djela? Njegova halucinacija da mu krv isparava, vjerovanje da mu srce ne kuca, da ga CIA prati i da ga žele pretvoriti u zombija – svi su znakovi duboke psihoze. Chase nije ubijao iz bijesa ni pohlepe, već iz uvjerenja da mora preživjeti pijući krv drugih.

Forenzički psihijatri opisivali su ga kao “dijete koje je propalo kroz rupe u sustavu” – zanemaren, neliječen, i prepušten sam sebi. Bio je izrazito introvertiran, socijalno neprilagođen i nije pokazivao znakove klasične psihopatije – već je živio u vlastitom svijetu noćnih mora.

Suđenje i smrt

Na suđenju 1979., obrana je tvrdila da je Chase neuračunljiv i da nije odgovoran za svoja djela. No porota je odlučila drugačije – osuđen je na smrtnu kaznu plinskom komorom. Međutim, do izvršenja kazne nikada nije došlo. 2. prosinca 1980., Chase je u svojoj zatvorskoj ćeliji pronađen mrtav – predozirao se lijekovima koje je krio mjesecima. Ironično, svoju paranoju o trovanju okončao je – trovanjem samog sebe.

Posljedice i ostavština

Slučaj Richarda Chasea ostao je trajna rana u američkoj kriminalističkoj povijesti. Bio je simbol onoga što se može dogoditi kad se mentalna bolest, društvena izolacija i ovisnost sudare bez nadzora. Njegovo ime i zločini postali su tema brojnih dokumentaraca, podcasta, knjiga, pa čak i popularnih serija kao što je “Mindhunter”, gdje je kratko prikazan.

Njegov lik i djela i dalje su predmet analize psihijatara, kriminalista i sociologa koji pokušavaju pronaći odgovore: kako netko može postati čudovište – i zašto su svi znakovi bili tu, ali su ignorirani?

Richard Chase nije bio tipični serijski ubojica. Nije uživao u moći ni igri s policijom. Bio je duboko poremećen čovjek čije su halucinacije postale smrtonosna stvarnost. Njegovi zločini bili su nasumični, kaotični, ali unutar njegove logike – nužni za preživljavanje.
“Vampir iz Sacramenta” ostaje jedno od najjezivijih poglavlja u povijesti američkog kriminala – podsjetnik na to koliko opasna može biti kombinacija mentalne bolesti, društvene izolacije i indiferentnog sustava.