Oceani prekrivaju više od 70% Zemljine površine, a unatoč stoljećima istraživanja, znanstvenici priznaju da o njihovim dubinama znamo manje nego o površini Mjeseca. I upravo iz tih hladnih i crnih dubina, jednoga dana 1997. godine, stigao je zvuk koji je promijenio način na koji gledamo more.
Tajanstveni zvuk – kasnije nazvan Bloop – zabilježen je u južnom dijelu Tihog oceana, nedaleko od Antarktike. Bio je izuzetno glasan, niskofrekventan i posve neobjašnjiv. Ono što je bilo najneobičnije? Zvuk je nalikovao biološkom entitetu – kao da dolazi od nekog živog stvorenja, nepoznatog i zastrašujuće velikog.
Što se točno dogodilo?
Bloop je prvi put zabilježen u ljeto 1997. godine, kada je američka Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA) koristila mrežu podvodnih mikrofonâ – tzv. hidrofona – kako bi nadzirala seizmičku aktivnost i podvodne zvukove u dubokom oceanu.
Zvuk je trajao otprilike jednu minutu i bio je toliko snažan da ga je detektirala oprema udaljena i više od 5.000 kilometara. Zvučni zapis bio je neobičan – počinjao je dubokim tonom, koji se brzo penjao u visinu i zatim nestajao u tišini.
NOAA ga je opisala kao:
“ultra-niskofrekventan, širokopojasni i snažan – s karakteristikama koje ukazuju na biološko podrijetlo.”
Znanstvena analiza – i zbunjenost
Znanstvenici su brzo eliminirali mogućnost da je riječ o ljudskom djelovanju – poput podmornica ili eksplozija – jer zvuk nije imao nikakve karakteristike tehničkih signala. Isto tako, nijedan poznati kit, morski sisavac ili riba nije mogla proizvesti zvuk tolikog intenziteta.
Jedna teorija tvrdi da je zvuk mogao nastati pucanjem ledenjaka – procesom poznatim kao križanje ledene ploče, gdje se ogromne mase leda odvajaju i drobe. Međutim, čak i ta teorija ima rupe: nijedan takav zvuk ranije nije imao frekvencijski potpis sličan Bloopu. A niti jedan nije bio toliko jak.
Lokacija: Tamo gdje mape postaju prazne

Jedan od najjezivijih detalja u vezi s Bloopom je njegova lokacija. Točka iz koje je, prema izračunima, zvuk potekao nalazi se blizu koordinata koje je naveo pisac H.P. Lovecraft u svom horor klasiku “Zov Cthulhua”.
Lovecraft je još 1920-ih zamislio drevno, kozmičko čudovište – gigantskog Cthulhua – koje spava duboko u oceanu u potopljenom gradu R’lyeh. Njegove izmišljene koordinate, slučajno (ili ne?), nalaze se samo nekoliko stotina kilometara od mjesta Bloopa.
Za obožavatelje mračnih mitova i ljubitelje teorija zavjere, ova slučajnost bila je poput benzina na vatru.
Može li biti živo biće?
Kada je NOAA izjavila da bi zvuk mogao imati biološko podrijetlo, nastala je prava medijska panika. Je li to moguće? Može li u dubinama postojati stvorenje veće od kita, koje još nismo otkrili?
Teoretičari su spekulirali o divovskim lignjama, drevnim vrstama kitova, pa čak i o nepoznatim oblicima života koji ne izlaze na površinu.
Jedan od znanstvenika NOAA-e, Dr. Christopher Fox, izjavio je:
“Ako je ovaj zvuk doista proizveo živi organizam, on bi morao biti veći od svega poznatog. A to bi nas trebalo zabrinuti.”
Alternativa: Šaptanje leda?

Godine kasnije, NOAA je revidirala svoj stav i sugerirala da je vjerojatno ipak riječ o križanju leda – no mnogi su znanstvenici ostali skeptični. Zašto su onda u početku tvrdili da zvuk podsjeća na životinju? Zašto su slični zvukovi, zabilježeni kasnije, bili znatno slabiji i različitih frekvencija?
Službeno objašnjenje nije nikad zadovoljilo sve znatiželjnike.
Slučaj još nije zatvoren
Iako je prošlo više od 25 godina, Bloop ostaje jedna od najvećih akustičkih misterija oceana. I danas se povremeno pojavljuju slični zvukovi, ali nijedan nije bio ni približno jak niti zagonetan kao original.
Znanstvena zajednica šuti, a znatiželjnici i istraživači teorija zavjere i dalje pretražuju oceanske snimke u nadi da će ponovno čuti “šapat iz dubine”.
Možda nikada nećemo sa sigurnošću znati što je uzrokovalo Bloop. Možda je to bio ledenjak. Možda je to bila voda koja se sudarala o stijene. A možda – samo možda – to je bio uzdah nečega što spava ispod nas, nečega čije ime još ne poznajemo.
Jedno je sigurno – oceani nisu tihi. I u njihovim najdubljim dubinama možda se još uvijek čuje nešto… što ne razumijemo. Nešto golemo. Nešto staro. I nešto što još čeka da se probudi.






