Rimsko Carstvo, koje je trajalo oko 1500 godina, jedan je od najznačajnijih primjera uspona i pada civilizacije u ljudskoj povijesti. I dok bi bilo fascinantno sresti epske rimske careve poput Kaligule ili Komoda, život u vrijeme njihove vladavine vjerojatno ne bi bio tako sjajan. Zapravo, odvratne stvarnosti starog Rima – od pranja rublja mokraćom do masovnog porobljavanja – stvaraju prilično neprivlačnu sliku života u to vrijeme.
Unatoč svojim hvaljenim kupkama, Rimljani su još uvijek imali mnoštvo parazita i bolesti. Neki od njihovih medicinskih lijekova bili su apsolutno odvratni. Carevi, ne baš uzori vrline za koje su se predstavljali, zavodili su braću i sestre i ženili djecu. Čak su i jela za večeru bila napravljena od odbojnih stvari, kao što su mesne okruglice od dupina ili jezika flaminga.
Zaboravite toaletni papir, imali su spužvu na štapu
Stari Rim je bio među prvim gradovima u svijetu koji su imali ono što bi danas zvali naprednim vodovodnim i kanalizacijskim sustavom. Javni zahodi bili su ondje uobičajena pojava. Nakon što bi u njima obavili nuždu, stari bi se Rimljani obrisali spužvom pričvršćenom na štap. Higijenski pribor nazvan terzorij, ovi štapovi sa morskom spužvom na vrhu bili su pričvršćeni na klupe u koje bi se vršila nužda, tako da se zaposleni Rimljanin nije morao brinuti hoće li ga nositi s kroz grad dok bi obavljao svakodnevne zadatke.
Iako ovo zvuči kao prikladan trik koji štedi vrijeme, prilično je užasno pomisliti da su ljudi koji su koristili javne zahode vjerojatno morali dijeliti ove štapove sa spužvom. Sve što se možemo nadati je da su ih barem mijenjali ili često čistili.
Loši sanitarni uvjeti uzrokovali su mnogo bolesti i parazita
Stari Rim imao je prilično sofisticiran kanalizacijski sustav, ali njegova je svrha – umjesto uklanjanja izmeta i opće prljavštine – bila odvođenje stajaće vode s ulica. Stari Rimljani imali su vrlo različite standarde čistoće od suvremenih civilizacija i jednostavno nisu bili toliko zabrinuti zbog izmeta i trule hrane na ulicama sve dok su mogli hodati kroz njih. Međutim, ispitivanje rimskog izmeta otkrilo je koliko su ti standardi bili apsolutno užasni za ljude u to vrijeme. U stvari, arheolozi su pronašli tone parazita i infekcija u fosiliziranom rimskom izmetu, uključujući gliste i dizenteriju.
Osim toga, rimljani bi ga koristili za gnojidbu svojih usjeva, što je sadržaj iz njihova crijeva recikliralo natrag u hranu.
Prali su svoju odjeću urinom
Evo drevne inačice kemijske čistionice: mokraćom čistili odjeću. Zvuči odvratno, ali amonijak se pokazao kao izvrstan u uklanjanju mrlja. I, za razliku od sapuna, bilo ga je lako nabaviti.
Rimski car Vespazijan iz prvog stoljeća slavno je uveo “porez na mokraću”, skupljajući gomilu gotovine oporezujući javne kante u koje bi ljudi sakupljali urin. A porez je bio dosta unosan. Neki mu čak pripisuju i spašavanje Carstva u posebno nesigurno vrijeme. Kada je Vespazijanov sin, budući car Tit, izrazio nezadovoljstvo ovom inicijativom, njegov otac je “prinio novčić od prve uplate sinu pred nos, pitajući ga je li mu njegov miris uvredljiv”. Titus je, naravno, rekao ne, a Vespazijan je slavno odgovorio: “A ipak dolazi iz urina!”
Carstvo su izgradili milijuni robova
Rim nije sagrađen za jedan dan, ali je izgrađen na leđima – i rukama – velikog broja robova. Zapravo, jedan od temeljnih mitova grada je priča o otmici Sabinjanki, koje su oduzete iz svoje zajednice i prisiljene postati reproduktivni strojevi za stvaranje i nastavak rimskog stanovništva.
Bilo da su kupljeni na tržnicama, oduzeti iz obližnjih zajednica ili zarobljeni kao rezultat stranih ratova, servi (kako su se robovi nazivali na latinskom) procjenjuje se da su činili od jedne trećine do tri petine cjelokupnog stanovništva Italije. To znači da je samo u Italiji bilo do četiri milijuna robova, što se ni ne računa ostatku Carstva!
Večera bi se sastojala od svinjske utrobe, zgnječenog mozga i punjenih puhova
Stari Rim je imao prilično…jedinstvenu i živu kulturu hrane. Zahvaljujući gospodinu gurmanu po imenu Apicius, koji je preuzeo na sebe da jede i bilježi recepte iz cijelog Carstva, postoji detaljan popis nekih od omiljenih recepata starog Rima u obliku kuharice. Sterilizirana utroba krmače, pripremljena s “paprom, sjemenkama celera, suhom mentom, korijenom, medom, octom i bujonom”, bila je posebno omiljena. Kao što je bio i “želudac odojka” koji bi se napunio “komadima svinjetine, tri mozga – uklonjeni živci” i pomiješani sa sirovim jajima. Za one koji bi tražili lakši zalogaj, punjeni puh bio je prava opcija!
Devin mozak i životinjska balega smatrani su lijekom za sve
U svojoj Prirodoslovnoj povijesti, Plinije piše da “devin mozak, osušen i umočen u ocat, liječi epilepsiju”, dok “pepeo spaljene balege čini da se kosa kovrča”. Pokazalo se da je i kozji izmet koristan. Plinije kaže da je “primjena kozje balege kuhane u octu bila odobreno liječenje ugriza zmije, kao i pepeo svježe balege kuhane u vinu.” Izmet od kornjače bio je izvrstan za liječenje apscesa, dok bi držanje zečje balege uvjeravalo pse da ne laju na vas.
Djevojke bi bile prisiljene na brak prije puberteta
Mladim damama u starom Rimu nije bilo lako kada je u pitanju brak. Ne samo da su njihove veze (osobito one aristokratske) obično bile dogovorene, već neke djevojke nisu ni došle u pubertet u vrijeme braka. Zapravo, mnoge su Rimljanke udate u dobi od 14 godina ili prije. Prvi car Rima, August, vjerojatno je bio osoba koja je učvrstila minimalnu zakonsku dob za bračno blaženstvo na 12 godina za djevojčice i od 14 godina za dječake. Za one seljake koji su imali sreću da nisu pripadnici višeg sloja, vjenčanja su bila dopuštena tek u dvadesetim godinama.
Carevi su bili pokvareni u svojim osobnim životima
Drugi car, Tiberije, imao je vilu na Capriju u kojoj je obučavao mlade dječake da ga “lickaju i grickaju”, prema rimskom piscu Svetonije.
Car Kaligula nije bio puno bolji. Naveliko se pričalo da je imao odnose sa svojim sestrama. Kao da to nije bilo dovoljno, sam Kaligula je širio glasinu da je njegova majka Agripina rezultat odnosa njegovog djeda Augusta s vlastitom kćeri Julijom.
Prijestupnici bi bili utopljeni ili živi pokopani
Možda je najpoznatija metoda kažnjavanja u starom Rimu bila raspeće, ali postoji još mnogo toga. Zapravo, postoji pravi niz uznemirujućih kazni koje su Rimljani rado izvodili zbog njihove spektakularne prirode.
Na primjer, počinitelja bi mogle pojesti divlje zvijeri ili bi ga se živog spalilo u znak odmazde za nepravde koje su počinili. Ako je netko učinio nešto stvarno ozbiljno – poput ubojstva vlastitog oca – mogao bi biti zašiven u vreću s pijetlom, psom, majmunom i zmijom, a zatim bačen u rijeku Tiber da se živi utopi. Vestalke, tradicionalno čedne svećenice, bile su pokopane žive ako su prekršile svoje zavjete čistoće.
Tisuće životinja i gladijatora ubijeno je u igrama
Muškarci se nisu borili samo jedni protiv drugih u gladijatorskim igrama; borili su se i protiv divljih zvijeri koje su uvezene iz cijeloga carstva. Te su egzotične životinje zatvorene u kavez u sumornim uvjetima, a zatim puštene da opustoše svoje ljudske suparnike. Samo u igrama cara Trajana održanim između 108. i 109. n. e. ubijeno je 10 000 gladijatora i 11 000 životinja (iako neki misle da je broj kroničara bio pretjeran).
Stari Rimljani i maslinovo ulje
Prije kupanja Rimljani bi svoju kožu premazali maslinovim uljem, a zatim je sastrugali (ili su dali svojim robovima da je ostružu). Ovo je trebalo ukloniti prljavštinu, mrtvu kožu i znoj. A što bi se dogodilo s prljavim uljem? Ponovno bi se upotrijebio za sljedećeg gosta, ili bi čak koristile žene da regeneriraju kosu.
Sprječavanje začeća
Porod u starom Rimu bio je izuzetno opasan i za majku i za bebu. Infekcije, krvarenja i druge komplikacije bile su nažalost česte.
Mogućnosti sprječavanja začeća su bile dostupne, ali u najmanju ruku bile su čudne. Prema riječima liječnika Soranusa,
“U sprječavanju začeća pomaže ako se otvor maternice prethodno namaže maslinovim uljem i medom ili cedrovom smolom i sl. Također se može staviti pramen fine vune u otvor maternice…”
Moglo bi vas zanimati
Antoninska kuga: smrtonosni virus koji je uništio rimsku vojsku
Istinita priča o tome kako je epidemija putovala tisućama kilometara do Rima
Mnoge od ovih metoda bile su vjerojatno učinkovite (budući da su služile za blokiranje pristupa maternici).
