Bljesak je bio toliko snažan da su ljudi pomislili kako je Sunce palo na Zemlju. U sljedećem trenutku kuće su se raspadale, staklo je letjelo ulicama, a ljudska tijela nestajala pod vatrom i ruševinama. Preživjeli su izlazili iz uništenih zgrada slijepi, krvavi i spaljene kože, ne shvaćajući da im kroz tijelo već prolazi nevidljiva radijacija.

U 8:15 sati 6. kolovoza 1945. razorena je Hirošima. Tri dana poslije, u 11:02 sati 9. kolovoza, druga atomska bomba eksplodirala je iznad Nagasakija. Do kraja godine u dvama gradovima umrlo je približno 214.000 ljudi. Neki su nestali u trenutku, dok su drugi umirali danima i mjesecima nakon eksplozije.

To nisu bile samo dvije vojne operacije. Bili su to trenuci u kojima je čovječanstvo prvi put vidjelo kako jedan zrakoplov i jedna bomba mogu pretvoriti čitav grad u pepeo.

1. Hirošima je uništena usred običnog jutra

Jutro 6. kolovoza 1945. bilo je vedro, mirno i iznimno toplo. Ljudi su odlazili na posao, djeca su se okupljala na radnim zadacima, a trgovine i uredi počinjali su još jedan običan dan. U gradu se tada nalazilo približno 350.000 stanovnika, vojnika, radnika i stranih zarobljenika. Zračna uzbuna ranije je bila ukinuta jer se iznad grada nije pojavila velika skupina bombardera. Nekoliko američkih zrakoplova nije izgledalo kao početak masovnog napada. U trenutku kada je bomba eksplodirala, većina stanovnika nalazila se na ulicama, u kućama, školama i tvornicama, potpuno nespremna za ono što dolazi.

2. Bomba je padala samo 43 sekunde

Američki bombarder B-29 nazvan Enola Gay ispustio je bombu s visine od približno 9.450 metara. Uranijska bomba kodnog imena Little Boy padala je prema gradu samo 43 sekunde. Eksplodirala je oko 600 metara iznad tla, nedaleko od bolnice Shima. Cilj je bio most Aioi, ali bomba je zbog vjetra pala nešto dalje od planirane točke. Posada bombardera već je udaljavala zrakoplov kada ga je udarni val snažno pogodio i zatresao. Za manje od jedne minute jedan je veliki grad pretvoren u goruću ruševinu.

3. Little Boy nikada prije nije bio potpuno testiran

Bomba je bila duga približno tri metra i teška oko 4.400 kilograma. U njezinoj se unutrašnjosti nalazio obogaćeni uranij-235, a djelovala je po principu spajanja dviju masa uranija. Cijeli model Little Boya prije napada nije bio eksplozivno testiran. Američki znanstvenici vjerovali su da je konstrukcija dovoljno jednostavna i pouzdana da će djelovati bez prethodne probe. Eksplozivna snaga bombe iznosila je približno 15 kilotona, odnosno oko 15.000 tona TNT-a. Hirošima je tako postala prvi i jedini stvarni pokus te vrste nuklearne bombe.

4. Vatrena kugla bila je poput umjetnog Sunca

Odmah nakon nuklearne reakcije pojavila se vatrena kugla čija je unutrašnja temperatura premašivala milijun Celzijevih stupnjeva. U djeliću sekunde narasla je na stotine metara u promjeru. Na tlu u blizini hipocentra temperatura je dosezala između 3.000 i 4.000 stupnjeva. Krovni crjepovi počeli su se topiti, a drvo, papir i tkanina zapalili su se gotovo istodobno. Ljudi udaljeni i nekoliko kilometara zadobili su teške opekline na dijelovima tijela okrenutima prema eksploziji. Nije bilo potrebno dotaknuti plamen jer je sam toplinski bljesak spaljivao kožu i palio odjeću.

5. Udarni val kretao se brzinom većom od 1.000 kilometara na sat

Eksplozija je stvorila golem udarni val koji je razorio sve pred sobom. U blizini hipocentra vjetar se kretao brzinom većom od 1.000 kilometara na sat. Kuće su se raspadale, krovovi odvajali od zidova, a ljudi su bacani kroz zrak zajedno s namještajem i građevinskim materijalom. Prozorsko staklo pretvorilo se u tisuće oštrih projektila koji su probijali lica i tijela. Čak su i masivne armiranobetonske građevine ostajale bez prozora, krovova i unutrašnjosti. Nakon prvoga vala zrak se naglo vraćao prema središtu eksplozije, dodatno hraneći požare.

6. Gotovo sve unutar dva kilometra bilo je uništeno

Unutar približno dva kilometra od hipocentra gotovo sve građevine bile su razorene ili spaljene. Od 76.327 zgrada u Hirošimi potpuno je uništeno ili izgorjelo više od 51.000. Još nekoliko tisuća građevina bilo je toliko oštećeno da više nisu bile sigurne za korištenje. Požari su zahvatili oko 13 četvornih kilometara grada. Drvene kuće nestajale su u nekoliko minuta, dok su od čvršćih zgrada ostajali samo betonski kosturi. Iz zraka je Hirošima izgledala poput goleme sive ravnice presječene rijekama.

7. Tisuće učenika poginule su na otvorenom

Mnogi učenici toga su jutra bili mobilizirani za ratne radove. Njihov zadatak bio je rušiti kuće kako bi nastali protupožarni pojasevi koji bi zaustavili širenje vatre nakon mogućeg bombardiranja. Zbog toga su se u trenutku eksplozije nalazili na otvorenom, gotovo bez ikakve zaštite. Od približno 9.100 mobiliziranih učenika poginulo ih je više od 5.600. Brojni roditelji nikada nisu pronašli tijela svoje djece niti su dobili potvrdu gdje su poginula. Ironično, djeca koja su pripremala grad za požare našla su se izravno pred vatrom kakvu nitko nije mogao zamisliti.

8. Toplina je ostavljala obrise na zidovima i kamenju

Nakon eksplozije na kamenim stubama, zidovima i cestama ostali su tamni obrisi ljudi i predmeta. Često ih se naziva nuklearnim sjenama, iako ljudi nisu jednostavno isparili i ostavili svoj oblik. Toplinski bljesak izblijedio je ili spalio površine koje su mu bile izravno izložene. Dio koji je u trenutku eksplozije bio zaklonjen tijelom, ogradom ili drugim predmetom ostao je tamniji. Na pojedinim komadima odjeće uzorci tkanine urezali su se u kožu jer su tamne boje upijale više topline. Ti su obrisi postali jeziv zapis posljednjeg položaja ljudi u trenutku eksplozije.

9. Preživjelima je koža visjela s tijela

Mnogi ljudi nisu poginuli odmah, ali su zadobili opekline kakve su liječnici dotad rijetko viđali. Koža im se odvajala od tijela i visjela s ruku, leđa i lica. Preživjeli su često držali ruke ispružene ispred sebe kako se spaljena koža ne bi dodirivala i izazivala još veću bol. Odjeća je bila rastrgana udarnim valom, spaljena ili zalijepljena za rane. Mnogi su bili privremeno ili trajno oslijepljeni intenzivnim bljeskom. Svjedoci su opisivali duge kolone nijemih, krvavih i dezorijentiranih ljudi koji su bez cilja lutali ruševinama.

10. Rijeke su postale posljednje odredište tisuća ljudi

Hirošima je grad izgrađen na delti i presječen brojnim rijekama. Nakon eksplozije voda je postala jedina nada ljudima čija su tijela gorjela od opeklina i žeđi. Tisuće su se spuštale prema obalama, posrćući preko ruševina, mrtvih i teško ranjenih. Neki su ulazili u vodu pokušavajući ohladiti spaljenu kožu, ali više nisu imali snage vratiti se na obalu. Drugi su umirali odmah nakon što su se napili jer su njihove ozljede već bile smrtonosne. Do kraja dana rijekama su plutala tijela, drvene grede, komadi kuća i predmeti iz uništenih domova.

11. Nakon eksplozije pala je crna kiša

Dim, prašina, čađa, pepeo i čestice podignute eksplozijom uzdigli su se visoko iznad grada. Kada se taj materijal pomiješao s vodenom parom, počela je padati gusta i ljepljiva kiša crne boje. Kapljice su ostavljale tamne i masne tragove na koži, odjeći i zidovima. Opečeni i žedni ljudi otvarali su usta prema nebu i pili kišnicu. Nisu mogli znati da ona sadržava radioaktivne čestice i ostatke iz golemog oblaka iznad grada. Crna kiša padala je i u područjima udaljenima od samog hipocentra, šireći strah i izvan potpuno razorenih četvrti.

12. Radijacija je ubijala bez vidljivih rana

Neki su ljudi preživjeli eksploziju bez težih opeklina ili prijeloma i vjerovali da su imali nevjerojatnu sreću. Nekoliko dana poslije počeli su povraćati, dobivati visoku temperaturu i krvave proljeve. Kosa im je ispadala u pramenovima, a na koži su se pojavljivale ljubičaste mrlje. Desni su krvarile, unutarnji organi otkazivali, a tijelo više nije moglo zaustavljati infekcije. Liječnici u početku nisu razumjeli zašto ljudi bez vidljivih ozljeda iznenada umiru. Ubijala ih je ionizirajuća radijacija koju nisu mogli vidjeti, čuti niti osjetiti u trenutku izlaganja.

13. Bolnice su nestale zajedno s pacijentima

Eksplozija je uništila oko 80 posto zdravstvene infrastrukture Hirošime. Poginula je velika većina liječnika i medicinskih sestara koji su se toga jutra nalazili u gradu. Bolnice su se rušile zajedno s pacijentima, opremom, lijekovima i medicinskim dokumentima. Preživjeli liječnici radili su bez dovoljno zavoja, krvi, anestetika, instrumenata i čiste vode. Mnogi od njih bili su i sami opečeni, ranjeni staklom ili izloženi radijaciji. Škole, hramovi i zgrade koje su još stajale pretvorene su u improvizirane bolnice u kojima su ljudi umirali brže nego što ih je itko mogao pregledati.

14. U Hirošimi je do kraja godine umrlo oko 140.000 ljudi

Točan broj žrtava Hirošime nikada neće biti poznat. Gradske evidencije, bolnički dokumenti i popisi stanovništva izgorjeli su zajedno sa zgradama. Čitave obitelji nestale su pa često nije ostao nitko tko bi prijavio njihovu smrt. Procjenjuje se da je približno 70.000 ljudi poginulo odmah ili u prvim satima nakon eksplozije. Do kraja prosinca 1945. broj mrtvih narastao je na oko 140.000 zbog opeklina, ozljeda i radijacijske bolesti. U neposrednoj blizini hipocentra smrtnost je dosezala između 80 i gotovo 100 posto.

15. Nagasaki nije bio glavni cilj druge atomske bombe

Druga atomska bomba trebala je biti bačena na japanski grad Kokuru. Ondje se nalazio veliki vojni arsenal koji je američko zapovjedništvo smatralo važnim ciljem. Kada je bombarder Bockscar stigao iznad Kokure, grad su prekrivali oblaci i dim od prethodnih napada. Posada je nekoliko puta kružila pokušavajući pronaći jasnu točku za bombardiranje. Pritom je zrakoplov trošio gorivo i postajao sve izloženiji japanskoj protuzračnoj obrani. Pilot je zato odustao od Kokure i krenuo prema rezervnom cilju – Nagasakiju.

16. Nagasaki je nekoliko trenutaka dijelilo od spasa

Kada je Bockscar stigao iznad Nagasakija, i taj je grad bio prekriven oblacima. Prema zapovijedi, bomba se trebala baciti tek nakon vizualnog prepoznavanja cilja. Posada je već razmišljala o odustajanju jer je količina goriva postajala kritično mala. Tada se u oblacima nakratko otvorila rupa kroz koju je bombarder mogao vidjeti dio grada. Bombarder Kermit Beahan prepoznao je cilj i započeo završno nišanjenje. Nekoliko minuta drukčijeg kretanja oblaka možda bi značilo da atomska bomba nikada ne bi pala na Nagasaki.

17. Fat Man bio je snažniji od bombe bačene na Hirošimu

Bomba bačena na Nagasaki nosila je kodno ime Fat Man. Koristila je plutonij i složeniji mehanizam implozije od uranijske bombe bačene na Hirošimu. Težila je više od 4.600 kilograma i imala snagu od približno 21 kilotone TNT-a. To znači da je bila oko 40 posto snažnija od Little Boya. Unatoč većoj snazi, Nagasaki je zbog brežuljkastog terena pretrpio manje ukupno razaranje od ravnije Hirošime. Planine su djelomično zaustavile širenje udarnog vala, ali dolina Urakami nije imala gotovo nikakvu zaštitu.

18. Dolina Urakami pretvorena je u mrtvu zonu

Bomba je eksplodirala u 11:02 sati, oko 500 metara iznad četvrti Urakami. U neposrednoj blizini hipocentra ljudi, životinje i drvene kuće nestali su pod udarom topline, tlaka i vatre. U krugu od približno jednog kilometra smrtnost je bila gotovo potpuna. Unutar dva kilometra srušeno je ili spaljeno oko 80 posto kuća. U cijelom je gradu oštećeno više od 18.000 građevina. Brda su spasila neke udaljenije četvrti, ali su dolinu pretvorila u prostor u kojem je razaranje bilo koncentrirano i gotovo potpuno.

19. Nestale su bolnice, škole i središte japanskog katoličanstva

Nedaleko od hipocentra nalazila se katedrala Urakami, jedna od najvećih katoličkih crkava u istočnoj Aziji. U trenutku eksplozije u njoj su se vjernici pripremali za misu. Crkva se srušila pod udarnim valom, a brojni ljudi u njoj i okolnim kućama poginuli su. U istoj četvrti nalazilo se Nagasaki Medical College, jedna od najvažnijih zdravstvenih ustanova grada. Zgrade su bile razorene, a liječnici, studenti, pacijenti i medicinske sestre poginuli su ili teško ranjeni. Grad je u samo nekoliko sekundi izgubio bolnice, škole, vjersko središte i velik dio ljudi koji su trebali pomagati preživjelima.

20. U Nagasakiju je do kraja godine umrlo gotovo 74.000 ljudi

U Nagasakiju je u trenutku napada živjelo približno 240.000 ljudi. Deseci tisuća poginuli su odmah od eksplozije, topline, rušenja građevina i požara. Tisuće drugih umrle su tijekom sljedećih tjedana i mjeseci od opeklina, unutarnjih ozljeda i radijacijske bolesti. Do kraja prosinca 1945. umrle su približno 74.000 osobe. Još oko 75.000 ljudi bilo je ranjeno, a mnogi su ostatak života proveli s trajnim posljedicama. Zajedno s približno 140.000 mrtvih u Hirošimi, dvije atomske bombe do kraja godine odnijele su više od 213.000 života.

Hirošima i Nagasaki nisu prestali umirati 1945. godine. Preživjeli, poznati kao hibakusha, desetljećima su nosili ožiljke, bolesti i strah od posljedica radijacije, dok su se mnogi suočavali i s diskriminacijom. Na ulicama su ostale sjene ljudi urezane u kamen i beton, nijemi tragovi trenutka u kojem je bljesak bio snažniji od života.

Atomske bombe ubrzale su kraj rata, ali su iza sebe ostavile pitanje koje ni danas nema jednostavan odgovor: može li završetak jednoga rata opravdati uništenje čitavih gradova? Hirošima i Nagasaki zato nisu samo mjesta prošlosti, nego trajno upozorenje koliko je malo potrebno da se grad pun ljudi pretvori u pepeo.