Godine 1756. East India Company osnovala je trgovačku utvrdu u indijskom gradu Kolkati. Tvrđava je podignuta kako bi zaštitila luku od lokalnog stanovništva i dosadnih Francuza koji su se željeli umiješati u britanske trgovačke interese u regiji. Nažalost, izgradnja tvrđave uznemirila je lokalne bengalske vođe koji su to vidjeli kao uvredu za svoj suverenitet i vlast nad tim područjem.
Sakupljajući vojsku od otprilike 50 000 vojnika, Newab od Bengala, Siraj ud-Daulah, marširao je na Kolkatu s namjerom da uništi stranu tvrđavu. Bez odgovarajuće vojne potpore, Istočnoindijska tvrtka napustila je utvrdu i iza sebe ostavila simbolični garnizon sastavljen od civilnih dužnosnika i većinom lokalnih plaćeničkih trupa. Broj preostalih nije bio veći od 150 dok su ostali dužnosnici Istočne Indije pobjegli na svoje trgovačke brodove koji su sigurno plutali u luci.
Crna rupa
Na prvi pogled, Crna rupa nije bila nešto posebno. Bila je to mala tamnica dimenzija otprilike 4×5 metra. Bila je to jedna prostorija izgrađena u svrhu držanja nekoliko nezadovoljnika i problematičnih osoba odjednom. To nije bio pravi zatvor.
Tamnica je imala samo jedna vrata i dva mala prozora. Prostorija nije bila predviđena za zadržavanje ljudi na dulje vrijeme. To je u biti bio ekvivalent ograde napravljenoj za jednog ili par pojedinaca koji su kratko vrijeme sjedili na strašnoj vrućini prije nego što budu pušteni ili prebačeni.
To je ono što događaje od 20. lipnja 1756. čini tako užasnim.
Crna rupa odnosi desetke života
Nakon što je Siraj ud-Daulah zauzeo Kokatu, okupio je simbolički britanski garnizon. Očevidac je naveo brojku od 146 ljudi koje su zarobile bengalske snage. U činu okrutnosti, Nawab je naredio da se svih 146 zatvorenika strpa u Crnu rupu preko noći.
Crna rupa je bila otprilike veličine standardne američke spavaće sobe danas i sada je bila prisiljena primiti gotovo 150 ljudi. Bile su natrpani jedni na druge.
Prosječna temperatura u Kalkuti u lipnju je 34 stupnja Celzijusa, a neki ljudi kažu da je temperatura tog dana bila oko 40 stupnjeva.
Jedan od ljudi strpan u Crnu rupu toga dana bio je Britanac po imenu Holwell. Ispričao je da su uvjeti bili toliko loši da su htjeli da stražari krenu pucati na njih kako bi ih pokušali natjerati da otvore vrata. Holwell je preživio, vjerojatno, samo zato što je bio pritisnut licem na rešetke i mogao udisati svježi vanjski zrak.
Prema Holwellu, samo 23 od 146 ljudi koji su bili zatvoreni u Crnu rupu preživjelo je iskušenje.
Jutro poslije
Neki su povjesničari smanjili broj mrtvih na 43 mrtva od 64 zatvorena. Bilo kako bilo, sljedećeg jutra kada su bengalske snage otvorile vrata Crne rupe, unutra su bili nagomilani deseci mrtvih. Vrućina, nedostatak svježeg zraka i vode pobili bi sve one koji nisu imali povoljan položaj u blizini vrata i prozora. Preživjelima je navodno ponuđena hladna voda i stolac nakon iskušenja prije nego što su pušteni.
Nasljeđe i posljedice
Događaj će šokirati britansku javnost koja će kasnije pročitati Holwellov izvještaj o tragediji. Kad su britanski dužnosnici u Indiji otkrili maltretiranje svojih ljudi, pokrenuli su osvetničku kampanju protiv Bengalaca. Ponovno su zauzeli grad u siječnju 1757. i krenuli su s pogubljenjem Nawaba koji je počinio djelo.
Moglo bi vas zanimati
‘Indijski Oskar Schindler’ za tisuće preživjelih Poljaka
Pružio je pomoć kada je cijeli svijet to odbio.
Crna rupa je povučena kao zatvor nakon iskušenja i umjesto toga pretvorena u skladište. Danas nalazište još uvijek postoji, iako je od stare prostorije ostalo samo temelje.
