U povijesti serijskih zločina u Europi malo je slučajeva koji izazivaju toliku jezu i nevjericu kao onaj Michela Fournireta i njegove supruge Monique Olivier. On, poznat pod nadimkom “Ogre iz Ardena”, i ona, naizgled bezazlena žena koja je postala njegova suučesnica, zajedno su stvorili najstrašniji kriminalni savez u modernoj Francuskoj. Njihova priča nije samo niz monstruoznih ubojstava, već i jezivo svjedočanstvo o tome kako psihološka manipulacija i zajednička izopačenost mogu dovesti do nezamislivih zločina.

Ova „francuska horor priča“ započela je 1980-ih, a njezini odjeci odjekuju sve do danas.

Početak tame – tko je bio Michel Fourniret?

Michel Fourniret rođen je 1942. u gradiću Sedan, u regiji Ardeni, na sjeveroistoku Francuske. Njegovo djetinjstvo bilo je obilježeno siromaštvom, introvertnošću i osjećajem odbačenosti. Već u mladosti pokazivao je antisocijalne sklonosti, a prvi kontakti s policijom uslijedili su zbog manjih krađa. No, ono što je najviše uznemiravalo bile su njegove opsesivne fantazije o djevojčicama i mladim ženama.

Sedamdesetih godina počinio je niz seksualnih napada, što ga je odvelo iza rešetaka. Dok je služio zatvorsku kaznu, počeo je maštati o životu nakon izlaska – životu u kojem će nastaviti ostvarivati svoje bolesne porive. U njegovim mislima zločini su postali cilj, a ne samo impulsi.

Ulazak Monique Olivier u priču

U zatvoru 1980-ih, Michel je putem katoličkog časopisa objavio oglas za dopisivanje. Odgovorila mu je žena imena Monique Olivier, koja je i sama iza sebe imala nesretan brak i osjećaj usamljenosti. Njihova prepiska ubrzo je poprimila uznemirujući ton.

Preko dvjesto pisama razmijenjeno je između njih dvoje. Michel je u njima otvoreno pisao o svojoj opsesiji “nevinošću” i djevojčicama, dok mu je Monique obećala da će mu nakon izlaska iz zatvora pomagati u ostvarenju tih mračnih fantazija. Taj pakt bio je začetak njihove kriminalne zajednice.

Ubrzo nakon što je Michel pušten na slobodu 1987., njih dvoje su se vjenčali. No, umjesto novog života, njihovo zajedništvo pretvorilo se u pakleni savez – brak zasnovan na smrti i nasilju.

Jezivi savez

Za razliku od većine serijskih ubojica koji djeluju sami, Michel je imao suučesnicu. Monique nije bila samo pasivni promatrač – ona je aktivno sudjelovala u otmicama i često bila mamac kojim su privlačili mlade djevojke.

Metoda je bila jednostavna i zastrašujuća: Monique bi, predstavljajući se kao dobronamjerna žena, prilazila djevojkama i nudila im prijevoz ili pomoć, dok bi Michel čekao u blizini. Jednom kada bi djevojka ušla u njihov automobil, sudbina joj je bila zapečaćena.

Njihov “radni teritorij” prostirao se između Francuske i Belgije, a žrtve su bile uglavnom tinejdžerice i mlade žene.

Val zločina (1987. – 2003.)

Iako točan broj žrtava nikada nije utvrđen, smatra se da je Michel odgovoran za najmanje 12 ubojstava. Neke od poznatijih žrtava uključuju:

• Isabelle Laville (1987.) – 17-godišnja djevojka koju je Monique namamila u automobil. Bila je Michelova prva potvrđena žrtva nakon izlaska iz zatvora.
• Fabienne Leroy (1988.) – 20-godišnja djevojka oteta i ubijena na nemilosrdan način.
• Jeanne-Marie Desramault (1989.) – studentica teologije, posljednja poznata žrtva u tom razdoblju.
• Joanna Parrish (1990.) – 20-godišnja britanska studentica koja je nestala dok je davala instrukcije engleskog jezika u Francuskoj. Njezino tijelo pronađeno je u rijeci Yonne.
• Marie-Angèle Domèce (1990.) – nestala bez traga, njezin nestanak povezivan je s Michelom tek kasnije.
• Estelle Mouzin (2003.) – devetogodišnja djevojčica čiji je nestanak šokirao cijelu Francusku. Michel je godinama negirao, a potom 2020. priznao odgovornost.

Metode zločina bile su hladnokrvne: otmica, silovanje, a zatim ubojstvo kako bi se uklonili svjedoci. Monique je često bila ključna u privlačenju žrtava.

Uhićenje i prvo suđenje

Godine 2003. par je napokon razotkriven. Michel je uhićen u Belgiji nakon neuspjele otmice, a policija je ubrzo povezanost s ranijim nestancima mladih žena.

Na suđenju 2008. godine, Michel je osuđen za sedam ubojstava i dobio doživotni zatvor bez mogućnosti pomilovanja. Monique Olivier također je proglašena krivom i osuđena na doživotnu kaznu s minimalno 28 godina prije mogućeg puštanja.

Tijekom suđenja otkriveno je koliko je njihov savez bio monstruozan – ne samo zbog broja žrtava, već i zbog hladnokrvnosti i nedostatka kajanja.

Nova priznanja i istrage

Iako je bio iza rešetaka, Michel je i dalje šokirao javnost. Godine 2018. priznao je još dva ubojstva, uključujući i slučaj Farida Hammichea, povezanog s krijumčarenjem zlata.

Njegova supruga Monique postala je ključni svjedok nakon što je počela surađivati s istražiteljima. Upravo su njezini iskazi omogućili povezivanje Michela s nestankom Estelle Mouzin.

Suđenje Monique Olivier 2023.

Nakon Michelove smrti 2021., pravda je nastavila svoj put. Monique Olivier suočila se s novim optužbama za saučesništvo u tri slučaja: Joanne Parrish, Marie-Angèle Domèce i Estelle Mouzin.

Na suđenju održanom krajem 2023. godine, proglašena je krivom i osuđena na doživotni zatvor s minimalno 20 godina. Time je i njezina uloga definitivno potvrđena: nije bila samo poslušna supruga, već svjesna i aktivna sudionica monstruoznih zločina.

Psihološki profil – zašto su to činili?

Psiholozi su istaknuli da je Michel bio klasičan primjer predatora opsjednutog kontrolom i “čistoćom” nevinih žrtava. Njegovi zločini nisu bili vođeni isključivo seksualnim nagonima, već i željom za dominacijom i ponižavanjem.

Monique Olivier, s druge strane, predstavlja primjer suučesnika koji vlastitu osobnost i moral podređuje volji partnera. Stručnjaci smatraju da je kombinacija njezine nesigurnosti i njegove manipulativnosti stvorila smrtonosan savez.

Zajedno su činili ono što pojedinačno možda nikada ne bi uspjeli – postali su “bračni par smrti”.

Medijski i kulturni odjek

Slučaj Michela i Olivier šokirao je francusku i svjetsku javnost. O njima su snimani dokumentarci, knjige i novinarske istrage. Posebno se ističe Netflixov dokumentarac Monique Olivier: Accessory to Evil, koji detaljno prikazuje njezinu ulogu i psihološku dinamiku odnosa.

Javnost i dalje raspravlja o tome je li Monique bila žrtva manipulacije ili ravnopravna sudionica. No, njezina doživotna kazna jasno pokazuje stav pravosuđa – ona je bila itekako svjesna onoga što čini.

Priča Michela Fournireta i Monique Olivier ostaje jedna od najmračnijih u povijesti francuskog kriminala. Njihova jeziva zajednica pokazala je kako se ljubav i partnerstvo mogu pretvoriti u oružje zla kada su utemeljeni na izopačenim željama i nasilju.

Ono što posebno užasava jest činjenica da su njih dvoje, u očima susjeda i poznanika, izgledali poput običnog para – dok su iza zatvorenih vrata gradili svijet strave i smrti.

Njihov slučaj ostaje upozorenje da zlo može poprimiti i obličje “normalnog”, i da najstrašnije priče često dolaze upravo iz svakodnevice.