James Dean poginuo je 30. rujna 1955., sa samo 24 godine. Putovao je prema automobilističkoj utrci u Salinasu kada se njegov Porsche sudario s automobilom koji mu je presjekao put na kalifornijskom raskrižju. Umjesto na trkaću stazu, teško ozlijeđeni glumac prevezen je u bolnicu, gdje je proglašen mrtvim pri dolasku.

Hollywood je izgubio mladog glumca čija je velika karijera tek počinjala. Od tri filma koja će ga učiniti besmrtnim, publika je do tada vidjela samo jedan. Buntovnik bez razloga i Div tek su trebali stići u kina i pokazati razmjere njegova talenta. Dean nije doživio njihov uspjeh, nominacije za Oscara ni slavu koja će nadživjeti desetljeća. Iza njega ostale su snažne filmske izvedbe i pitanje koliko je još mogao ostvariti da je toga dana stigao na odredište.

Dječak iz Indiane koji je želio postati glumac

James Byron Dean rođen je 8. veljače 1931. u Marionu, u Indiani. Dio djetinjstva proveo je u Kaliforniji, kamo se njegova obitelj preselila zbog očeva posla. Kada je imao devet godina, umrla mu je majka Mildred, a otac ga je poslao natrag u Indianu. Od tada je odrastao kod tete i ujaka na njihovoj farmi u Fairmountu. Ondje je pohađao školu, bavio se sportom i razvijao zanimanje za glumu. Prije nego što je njegovo lice završilo na filmskim plakatima, bio je mladić iz maloga mjesta koji je pokušavao pronaći vlastiti put.

Nakon srednje škole vratio se u Kaliforniju i upisao studij, ali ga je napustio kako bi se posvetio glumi. Počeci su bili skromni: reklama za Pepsi, televizijski nastupi i sitne filmske uloge. Godine 1951. preselio se u New York, gdje je poslije primljen u Actors Studio, poznat po pristupu glumi koji se oslanjao na snažnu emocionalnu uvjerljivost. Radio je na televiziji i nastupao na Broadwayu. Uloga u predstavi The Immoralist privukla je pozornost redatelja Elije Kazana, koji mu je pružio priliku kakvu je čekao.

Tri velike uloge koje su bile dovoljne za legendu

Deanov veliki proboj bio je Istočno od raja (East of Eden, 1955.), Kazanova adaptacija dijela romana Johna Steinbecka. Glumio je Cala Traska, mladića koji očajnički pokušava zadobiti očevu ljubav i prihvaćanje. Njegova izvedba bila je nemirna, ranjiva i puna potisnutog bijesa. Dean je mogao djelovati prkosno, a već u sljedećem trenutku pokazati koliko njegov lik želi da ga netko razumije. Bio je to jedini film s njegovom glavnom ulogom koji je premijerno prikazan za njegova života, a donio mu je i prvu posmrtnu nominaciju za Oscara.

Slijedio je Buntovnik bez razloga (Rebel Without a Cause, 1955.) redatelja Nicholasa Raya, u kojem je uz Natalie Wood i Sala Minea glumio problematičnog tinejdžera Jima Starka. Ta će uloga, s prepoznatljivom crvenom jaknom, postati najpoznatija slika njegove karijere.

U Divu (Giant, 1956.), redatelja Georgea Stevensa, nastupio je uz Elizabeth Taylor i Rocka Hudsona kao Jett Rink, radnik koji se obogati zahvaljujući nafti. Film mu je omogućio da se odmakne od tinejdžerskih likova i pokaže drukčiji glumački raspon. Oba su filma objavljena nakon njegove smrti, a Div mu je donio drugu posmrtnu nominaciju za Oscara. Prije tih velikih uloga imao je mala, nepotpisana pojavljivanja, među ostalim u filmovima Fixed Bayonets! (1951.), Sailor Beware (1952.) i Has Anybody Seen My Gal? (1952.). Njegov put do slave uključivao je mnogo više rada nego što sugerira poznata priča o „samo tri filma”.

Druga strast: automobili i utrke

Dok je njegova filmska karijera napredovala, Dean se sve ozbiljnije posvećivao automobilističkim utrkama. Volio je motocikle i sportske automobile, ali njegova povezanost s brzinom nije završavala poziranjem pokraj skupog vozila. Tijekom 1955. natjecao se u Palm Springsu, Bakersfieldu i Santa Barbari. U utrkama je tražio priliku da pokaže vještinu i natjecateljski karakter. Tijekom snimanja Diva studio mu je zabranio sudjelovanje u utrkama, nastojeći zaštititi glumca od ozljeda koje bi ugrozile produkciju.

U rujnu je nabavio Porsche 550 Spyder, malen, nizak i lagan sportski automobil namijenjen ozbiljnoj vožnji. Na karoseriji je nosio broj 130 i nadimak „Little Bastard”. Dean je prijavio sudjelovanje na utrkama u Salinasu, zakazanima za prvi vikend u listopadu. Nakon filmskih obveza ponovno se mogao vratiti natjecanju. U petak, 30. rujna, krenuo je prema sjeveru Kalifornije.

Putovanje koje je trebalo završiti na trkaćoj stazi

Toga dana uz Deana je bio Rolf Wütherich, njemački mehaničar koji je poznavao Porscheove automobile. U drugom vozilu putovali su kaskader Bill Hickman i fotograf Sanford Roth, koji je trebao zabilježiti Deanov nastup na utrkama. Porsche se mogao prevesti na prikolici, no Dean ga je vozio cestom. Prema uobičajenoj rekonstrukciji putovanja, vožnja je trebala pomoći u razrađivanju novog automobila prije natjecanja. Plan je bio stići u Salinas i provesti vikend na utrkama.

Oko 15.30 sati, južno od Bakersfielda, prometni policajac zaustavio je Deana zbog prekoračenja brzine. Zabilježena je vožnja od približno 105 kilometara na sat na dijelu ceste gdje je ograničenje bilo oko 80 kilometara na sat. Nakon kazne nastavio je put. Kasnije se zaustavio u Blackwells Corneru, mjestu koje će zbog tog kratkog predaha postati važan dio priče o njegovim posljednjim satima. Pred njim je još bilo putovanje prema odredištu na koje nikada neće stići.

Sudar kod Cholamea

Oko 17.45 sati Deanov Porsche približavao se raskrižju cesta 466 i 41, nedaleko od Cholamea. Iz suprotnog smjera dolazio je Ford Tudor kojim je upravljao 23-godišnji Donald Turnupseed, student kalifornijskog politehničkog sveučilišta. Turnupseed je skrenuo ulijevo i prešao preko putanje nadolazećeg Porschea. Dva automobila sudarila su se na raskrižju. Udarac je uništio Deanov automobil i nanio glumcu smrtonosne ozljede.

Wütherich je preživio s teškim ozljedama, dok je Turnupseed prošao uglavnom bez ozbiljnih posljedica. Dean i njegov suputnik prevezeni su u bolnicu u Paso Roblesu. U 18.20 sati Dean je proglašen mrtvim pri dolasku. Imao je teške ozljede vrata i unutarnjih organa. Putovanje na utrku završilo je prije nego što je stigao do Salinasa.

Je li za smrt bila kriva brzina?

Kazna koju je Dean dobio nekoliko sati ranije postala je jedan od najčešće ponavljanih detalja njegove smrti. Lako se uklapala u sliku mladog glumca koji voli opasnost i vozi prebrzo. Međutim, prekoračenje brzine ranije na putovanju samo po sebi ne dokazuje kojom je brzinom vozio u trenutku sudara. Svjedoci i kasnije rekonstrukcije nisu bili potpuno suglasni oko tog pitanja. Ono što se jasno ponavlja u opisima nesreće jest da je Ford skrenuo preko Porscheove putanje.

Zato njegov posljednji dan ne treba pretvarati u jednostavnu priču o glumcu koji je svjesno jurio u smrt. Dean je imao dogovoren nastup na utrci, završene filmove i karijeru koja se upravo otvarala. Strast prema automobilima bila je stvarna, ali kasniji slogan o brzom životu i mladoj smrti ne može objasniti sve što se dogodilo na tom raskrižju. Njegova pogibija bila je prometna tragedija, a romantična slika „osuđenog buntovnika” oblikovala se oko nje tek poslije.

Filmovi su stigli, a njega više nije bilo

Buntovnik bez razloga stigao je u kina u listopadu 1955., manje od mjesec dana nakon Deanove pogibije. Publika je gledala mladog glumca čija je smrt već bila vijest, dok je na ekranu tumačio tinejdžera suočenog s obiteljskim sukobima, nasiljem i usamljenošću. Takve okolnosti snažno su obilježile doživljaj filma. Deanov Jim Stark postao je lice mladenačkog nemira, a glumčeva stvarna sudbina trajno se povezala s njegovom najpoznatijom ulogom.

Godinu poslije objavljen je Div, koji je pokazao da Dean može ponuditi više od slike buntovnog mladića. Nominacije za Oscara za Istočno od raja i Diva stigle su posmrtno, na dodjelama 1956. i 1957. godine. Nijednog Oscara nije osvojio, ali obje nominacije svjedočile su o ozbiljnosti njegova glumačkog rada. Nije imao vremena izgraditi dugu filmografiju. Ostale su tri velike izvedbe na temelju kojih se i danas govori o talentu čiji puni razvoj nikada nije viđen.

Čovjek iza slike buntovnika

Deanovo lice nastavilo je živjeti i izvan filmova. Fotograf Dennis Stock snimao ga je u New Yorku, Hollywoodu i Fairmountu, zabilježivši trenutke u kojima još nije izgledao kao nedodirljiva zvijezda. Na tim fotografijama postoji mladić koji se vraća obitelji, provodi vrijeme na farmi i kreće između poznatog života i nove slave. Upravo ti prizori omogućuju drukčiji pogled na čovjeka kojeg je popularna kultura često svela na crvenu jaknu, cigaretu i sportski automobil.

Njegova rana smrt ostavila je prostor za bezbroj pretpostavki. Koje bi uloge prihvatio? Bi li postao jedan od najvećih glumaca svoje generacije? Kako bi izgledao u četrdesetoj ili šezdesetoj godini? Na ta pitanja nema odgovora. Publika ga nikada nije vidjela kako stari, mijenja glumački stil ili prolazi kroz slabije faze karijere. Na filmskom platnu ostao je mlad, s nekoliko izvedbi dovoljno snažnih da ga nove generacije nastave otkrivati.

James Dean nije doživio puni uspjeh filmova po kojima ga danas poznajemo. Poginuo je sa 24 godine, dok je njegova karijera tek dobivala pravi zamah. Sudar kod Cholamea prekinuo je njegov život, ali tri velike filmske uloge sačuvale su ono najvažnije za razumijevanje njegove slave: talent, emocionalnu snagu i prisutnost koju ni desetljeća nisu izbrisala.