Francis Ford Coppola pripada uskom krugu redatelja koji nisu samo stvarali velike filmove nego su mijenjali samu povijest američke kinematografije. Osvajao je Oscare, potpisao klasike koji se i danas smatraju vrhuncima filmske umjetnosti i tijekom desetljeća dokazao da može jednako snažno djelovati u gangsterskom filmu, psihološkom trileru, ratnoj drami i raskošnoj gotičkoj priči.
Upravo zato Coppolu nije moguće svesti na jedan stil ni na jednu eru. Njegova karijera spoj je remek-djela, ambicije i autorske hrabrosti, a njegovo ime i danas nosi težinu pravog filmskog velikana. U nastavku donosimo 15 najboljih filmova koje je režirao, od naslova koji su postali dio filmske povijesti do onih nešto tiših, ali jednako vrijednih otkrivanja.
Kum (The Godfather) 1972.
Žanr: gangsterski
Redatelj: Francis Ford Coppola
Uloge: Marlon Brando, Al Pacino, James Caan
Opis:
The Godfather vodi nas u svijet obitelji Corleone, moćne mafijaške dinastije u kojoj se privatni život i kriminal ne mogu razdvojiti. Iako je u središtu isprva Vito Corleone, prava okosnica priče postaje njegov sin Michael, koji od čovjeka sa strane postupno prerasta u nasljednika obiteljske moći. Nakon atentata na Vita, Michael sve dublje ulazi u svijet nasilja, osvete i kontrole. Coppola tako gradi mnogo više od gangsterske priče: ovo je veliki film o obitelji, lojalnosti, tradiciji i cijeni moći.
Zašto gledati:
Malo je filmova koji djeluju tako veliko, a istodobno tako intimno. Coppola savršeno spaja gangsterski ep i obiteljsku tragediju, dok Brando i Pacino nose film izvedbama koje su postale legendarne. The Godfather nije samo klasik žanra nego jedno od onih rijetkih djela kojim se mjeri veličina redatelja.
Apokalipsa danas (Apocalypse Now) 1979.
Žanr: ratni / psihološki ep
Redatelj: Francis Ford Coppola
Uloge: Martin Sheen, Marlon Brando, Robert Duvall
Opis:
Apocalypse Now prati kapetana Willarda koji tijekom Vijetnamskog rata dobiva zadatak pronaći i ubiti pukovnika Kurtza, časnika koji je potpuno izašao iz lanca zapovijedanja. No putovanje rijekom ubrzo postaje mnogo više od vojne misije: pretvara se u silazak u kaos, ludilo i moralni raspad. Što se Willard više približava Kurtzu, to rat sve manje djeluje kao povijesni sukob, a sve više kao mračna unutarnja noćna mora. Coppola tako gradi vizualno moćan i uznemirujuć film o nasilju, moći i ljudskoj tami.
Zašto gledati:
Ovo je Coppola u svom najambicioznijem izdanju. Apocalypse Now nije samo ratni film nego hipnotična, gotovo halucinantna vizija ludila koja i danas djeluje golemo i zastrašujuće. Vizualno je spektakularan, tematski dubok i jedan od onih filmova koji potvrđuju Coppolu kao autora sposobanog iz kaosa stvoriti remek-djelo.
Kum II (The Godfather Part II) 1974.
Žanr: gangsterski
Redatelj: Francis Ford Coppola
Uloge: Al Pacino, Robert De Niro, Robert Duvall
Opis:
The Godfather Part II paralelno prati uspon mladog Vita Corleonea i Michaelovu vladavinu obiteljskim carstvom. Dok Vito gradi moć strpljenjem i osjećajem za zajednicu, Michael je učvršćuje kroz hladnoću, nepovjerenje i izolaciju. Film tako nije samo nastavak prvog dijela, nego tamnije i tragičnije zrcalo obitelji Corleone. Umjesto priče o usponu, pred nama je elegija o moći, nasljeđu i gubitku ljudskosti.
Zašto gledati:
Mnogi ga smatraju jednako velikim, a neki i boljim od prvog Kuma. Film je hladniji, mračniji i formalno iznimno precizan, dok Pacino i De Niro nose priču na vrhunskoj razini. The Godfather Part II pokazuje da rijetki nastavci mogu proširiti original i istodobno produbiti njegovu tragediju. To je jedan od najjačih dokaza Coppoline veličine.
Prisluškivanje (The Conversation) 1974.
Žanr: triler / drama
Redatelj: Francis Ford Coppola
Uloge: Gene Hackman, John Cazale, Allen Garfield
Opis:
The Conversation prati Harryja Caula, stručnjaka za nadzor i prisluškivanje, čovjeka koji živi povučeno, hladno i opsjednuto kontrolom. Kada snimi razgovor za koji povjeruje da bi mogao završiti nasiljem, u njemu se počinje buditi grižnja savjesti koju više ne može ignorirati. Film napetost ne gradi kroz velike akcijske prizore, nego kroz zvuk, sumnju i paranoju. Coppola tako stvara tihi, ali vrlo uznemirujući film o nadzoru, krivnji i čovjeku koji više ne može vjerovati ni vlastitom poslu ni vlastitim zaključcima.
Zašto gledati:
Ovo je jedan od najboljih dokaza koliko je Coppola bio moćan i izvan velikih, epskih priča. Gene Hackman nosi film iznimno suzdržano, a upravo ta mirnoća dodatno pojačava osjećaj nelagode. The Conversation je precizan, inteligentan i atmosferičan triler koji iz tišine, zvuka i neizvjesnosti izvlači golemu napetost. To je tihi klasik koji možda ne viče kao neka njegova veća djela, ali ostavlja dubok i dugotrajan trag.
Štemer (Rumble Fish) 1983.
Žanr: drama / coming-of-age / neo-noir
Redatelj: Francis Ford Coppola
Uloge: Matt Dillon, Mickey Rourke, Diane Lane
Opis:
Rumble Fish prati Rustyja Jamesa, impulzivnog mladića koji živi u sjeni legende svojega starijeg brata, Motorcycle Boya. Iako je smješten u svijet uličnih bandi, film je mnogo više priča o izgubljenosti, odrastanju i potrazi za identitetom. Coppola ga vodi poput sna, kroz crno-bijele kadrove i melankoličnu atmosferu u kojoj se stvarnost stalno lomi. Zato Rumble Fish na kraju djeluje manje kao priča o sukobu, a više kao tužna elegija o mladosti i iluzijama.
Zašto gledati:
Ovo je jedan od Coppolinih najpoetičnijih i vizualno najposebnijih filmova. Matt Dillon i Mickey Rourke izvrsni su u toj sanjivoj, melankoličnoj atmosferi, a stil filma ostavlja gotovo jednako snažan dojam kao i sama priča. Rumble Fish možda nije najpristupačniji naslov na listi, ali je jedan od onih koji najduže ostaju u glavi. Tko voli Coppolu kao esteta i autora snažnog ugođaja, ovdje ga dobiva u punoj snazi.
Drakula (Bram Stoker’s Dracula) 1992.
Žanr: gotički horor / romantična drama
Redatelj: Francis Ford Coppola
Uloge: Gary Oldman, Winona Ryder, Anthony Hopkins
Opis:
Bram Stoker’s Dracula počinje kao gotička priča o prokletstvu, gubitku i vjekovnoj čežnji, a zatim se pretvara u raskošnu priču o ljubavi, smrti i opsesiji. Kada Dracula u Londonu prepozna u Mini Murray odjek izgubljene ljubavi, film spaja viktorijanski svijet s nečim drevnim, erotičnim i nadnaravnim. Coppola sve vodi kroz snažnu melodramu, bogatu atmosferu i vizualno raskošan stil. Zato Dracula ne djeluje samo kao horor, nego i kao velika, tragična ljubavna priča.
Zašto gledati:
Ovo je jedan od vizualno najraskošnijih Coppolinih filmova. Gary Oldman nosi naslovnu ulogu moćno i promjenjivo, dok film odiše gotikom, erotikom i gotovo opernom dramom. Bram Stoker’s Dracula nije suzdržana adaptacija, nego veliko, barokno i autorski potpuno oslobođeno djelo. Ako voliš Coppolu kada radi bez kočnica, ovo je nezaobilazan naslov.
Autsajderi (The Outsiders) 1983.
Žanr: drama / coming-of-age
Redatelj: Francis Ford Coppola
Uloge: C. Thomas Howell, Matt Dillon, Ralph Macchio, Patrick Swayze
Opis:
The Outsiders donosi priču o rivalstvu između dviju tinejdžerskih skupina, Greasersa i Socsa, u Oklahomi šezdesetih godina. U središtu je Ponyboy Curtis, osjetljiv mladić koji nakon nasilnog incidenta zajedno s Johnnyjem bježi i suočava se s posljedicama koje nadilaze njihovu dob. Coppola film ne vodi samo kao priču o sukobu bandi, nego kao melanholičan portret odrastanja, pripadanja i izgubljene nevinosti. Zato The Outsiders pogađa i kao drama o mladosti i kao priča o djeci koja prerano moraju odrasti.
Zašto gledati:
Ovo je emotivan i topao film koji s vremenom samo dobiva na vrijednosti. Coppola priču vodi s puno nježnosti i ozbiljnosti, bez uljepšavanja stvarnosti, a mlada glumačka postava dodatno mu daje posebnu energiju. The Outsiders ima ritam mladenačke drame, ali i težinu prave tragedije. Često ostaje u sjeni Coppolinih najvećih klasika, ali upravo zato zaslužuje da ga se ponovno otkrije.
Kišni ljudi (The Rain People) 1969.
Žanr: cestovna drama
Redatelj: Francis Ford Coppola
Uloge: Shirley Knight, James Caan, Robert Duvall
Opis:
The Rain People prati Natalie Ravennu, kućanicu koja jednog jutra napušta muža i kreće na put bez jasnog plana, vođena osjećajem da više ne može ostati u životu koji je guši. Na cesti susreće ljude i situacije koji njezin bijeg pretvaraju u emocionalno i moralno lutanje. Coppola film ne gradi kroz veliki zaplet, nego kroz tišine, napetosti i postupno otkrivanje Natalijine izgubljenosti. Zato The Rain People djeluje kao intimna i ranjiva priča o potrazi za identitetom.
Zašto gledati:
Ovdje se već jasno vidi Coppolin interes za usamljenost, unutarnju nestabilnost i likove na životnoj prekretnici. Shirley Knight nosi film vrlo snažno, a James Caan i Robert Duvall dodatno mu daju posebnu težinu. The Rain People nije veliki Coppola u smislu spektakla, ali jest važan kao rani dokaz njegova autorskog glasa. Za one koji vole vidjeti kako se veliki redatelji oblikuju, ovo je vrlo vrijedan naslov.
Tucker: Čovjek i njegov san (Tucker: The Man and His Dream) 1988.
Žanr: biografska drama
Redatelj: Francis Ford Coppola
Uloge: Jeff Bridges, Joan Allen, Martin Landau
Opis:
Tucker: The Man and His Dream donosi priču o Prestonu Tuckeru, vizionaru koji nakon Drugog svjetskog rata želi proizvesti revolucionaran automobil i suprotstaviti se velikim industrijskim igračima. Kako njegov projekt raste, tako raste i otpor sustava koji ne želi promjene. Coppola film vodi s puno energije, šarma i simpatije prema čovjeku koji vjeruje da može stvoriti nešto bolje. Zato Tucker djeluje kao inspirativna priča o ambiciji, idealizmu i cijeni vizije.
Zašto gledati:
Jeff Bridges nosi film s toplinom i karizmom, a Coppola pronalazi odličan ton između biografije, industrijske drame i američke priče o snu i otporu. Ovo nije njegov najmračniji ni najteži film, nego jedno od njegovih toplijih i pristupačnijih ostvarenja. Tucker možda nije među najrazvikanijim naslovima u njegovoj karijeri, ali je među najšarmantnijima i najpodcjenjenijima.
Peggy Sue se udala (Peggy Sue Got Married) 1986.
Žanr: fantasy komedija-drama
Redatelj: Francis Ford Coppola
Uloge: Kathleen Turner, Nicolas Cage, Barry Miller
Opis:
Peggy Sue Got Married prati ženu na rubu razvoda koja se tijekom školskog okupljanja budi natrag u svojoj srednjoškolskoj 1960. godini. Time dobiva priliku ponovno proživjeti trenutke koji su oblikovali njezin brak, prijateljstva i životne izbore. Coppola priču vodi nježno i bez prenaglašene fantastike, pa film više djeluje kao emotivna refleksija nego kao klasična igra s vremenom. Zato najbolje funkcionira kao priča o nostalgiji, žaljenju i potrebi da razumijemo vlastitu prošlost.
Zašto gledati:
Ovo je jedan od toplijih i neobičnijih Coppolinih filmova. Kathleen Turner vrlo snažno nosi priču, dok Nicolas Cage filmu daje posebnu i nezaboravnu energiju. Peggy Sue Got Married pokazuje da Coppola nije morao posezati za velikim spektaklom da bi ostavio trag. Ponekad mu je bila dovoljna jednostavna, ljudska priča o vremenu, izborima i onome što je moglo biti drukčije.
Jednom iz ljubavi (One from the Heart) 1981.
Žanr: glazbena romantična drama
Redatelj: Francis Ford Coppola
Uloge: Frederic Forrest, Teri Garr, Nastassja Kinski
Opis:
One from the Heart smješten je u stilizirani Las Vegas i prati par koji nakon pet godina veze tijekom jedne noći krene prema novim, prividno uzbudljivijim partnerima. Coppola jednostavnu priču pretvara u izrazito umjetan i vizualno raskošan prostor u kojem su boje, glazba i scenografija jednako važni kao i likovi. Umjesto klasične romantične drame, dobivamo emotivnu priču o čežnji, iluziji i ljubavi koja je dijelom stvarna, a dijelom san. Zato film ostavlja dojam neobičnog spoja slomljenog srca i umjetno stvorenog sna.
Zašto gledati:
Ovo je jedan od Coppolinih najhrabrijih i najriskantnijih filmova. Vizualno je raskošan, tehnički virtuozan i potpuno svoj, čak i kada nije sasvim savršen. One from the Heart fascinira upravo zato što ne djeluje kao kompromis, nego kao čista autorska vizija. To nije Coppola koji igra sigurno, nego Coppola koji pokušava nešto što bi se rijetko tko drugi usudio.
Čudotvorac (The Rainmaker) 1997.
Žanr: pravna drama
Redatelj: Francis Ford Coppola
Uloge: Matt Damon, Danny DeVito, Claire Danes
Opis:
The Rainmaker prati mladog odvjetnika Rudyja Baylora koji u svijet prava ulazi s idealizmom, ali brzo otkriva koliko su njime zavladali pritisak, manipulacija i pohlepa. Kroz slučaj protiv moćne osiguravateljske kuće suočava se s nepravdom koja nije samo pravni problem nego i ljudska tragedija. Coppola film vodi kao spoj sudske drame i priče o sazrijevanju čovjeka koji postupno uči koliko integritet može biti skup. Zato The Rainmaker djeluje kao napet, ali i vrlo human film.
Zašto gledati:
Ovo je jedan od onih Coppolinih filmova koji ne igraju na spektakl, nego na čvrsto i sigurno pripovijedanje. Matt Damon vrlo dobro nosi priču, a Danny DeVito unosi dodatnu energiju i nerv. The Rainmaker možda nije među njegovim najrazvikanijim naslovima, ali pokazuje koliko je Coppola bio pouzdan i u manjim, klasičnije postavljenim dramama. To je elegantan i podcijenjen film koji se i danas vrlo lako gleda.
Tetro (2009)
Žanr: obiteljska drama
Redatelj: Francis Ford Coppola
Uloge: Vincent Gallo, Alden Ehrenreich, Maribel Verdú
Opis:
Tetro prati Bennieja koji dolazi u Buenos Aires kako bi pronašao svojeg otuđenog starijeg brata, nekada perspektivnog pisca koji sada živi povučeno i pod drugim imenom. Njihov susret brzo otvara stare rane, neizrečene sukobe i složene obiteljske odnose obilježene egom, talentom i boli. Coppola priču vodi vrlo intimno, u crno-bijeloj slici, pa film djeluje kao osobna i emocionalno napeta drama o identitetu, obitelji i životu u sjeni drugoga.
Zašto gledati:
Tetro je jedan od Coppolinih osobnijih i slobodnijih filmova. Vizualno je elegantan, emotivno snažan i pun osjećaja da gledamo djelo koje je autor morao snimiti. Vincent Gallo i Alden Ehrenreich vrlo dobro nose središnji odnos, a film posebno cijene oni koji vole intimnijeg, kasnijeg Coppolu. Nije među njegovim najpoznatijim naslovima, ali je jedan od najosobnijih.
Kameni vrtovi (Gardens of Stone) 1987.
Žanr: ratni
Redatelj: Francis Ford Coppola
Uloge: James Caan, Anjelica Huston, D.B. Sweeney
Opis:
Gardens of Stone ne vodi nas na samo bojište Vijetnama, nego među vojnike zadužene za ceremonijalne dužnosti na Arlington National Cemeteryju. U središtu je narednik Clell Hazard, veteran koji u mladom vojniku Jackieju Willowu prepoznaje idealizam, ali i opasnu iluziju o ratu. Coppola kroz njihov odnos gradi tihu i ozbiljnu priču o iskustvu, gubitku i sjeni rata koja pada i daleko od fronte. Zato film djeluje smireno, ali duboko tužno.
Zašto gledati:
Ovo je ratna drama koja ne traži veličinu kroz bitke, nego kroz tugu, dostojanstvo i ljudsku nemoć. James Caan vrlo je snažan u glavnoj ulozi, a Coppola pokazuje koliko ga zanima ono što ostaje iza ratnih priča: žalovanje, ritual i tiha bol. Gardens of Stone nije među njegovim najpoznatijim filmovima, ali upravo zato zaslužuje više pažnje. To je miran, ozbiljan i podcijenjen film koji pogađa bez velike buke.
Dementia 13 (1963)
Žanr: horor / triler
Redatelj: Francis Ford Coppola
Uloge: William Campbell, Luana Anders, Bart Patton
Opis:
Dementia 13 počinje smrću koja prijeti poremetiti nasljedstvo bogate obitelji, a zatim prerasta u gotički horor smješten na irskom imanju opterećenom starim tajnama. Louise pokušava zadržati kontrolu, ali njezin plan prekida niz brutalnih ubojstava povezanih s obiteljskom tragedijom. Coppola i u skromnijim okvirima gradi snažnu atmosferu nelagode, sjena i sablasne napetosti. Zato Dementia 13 djeluje kao sirov, ali zanimljiv rani nagovještaj njegova talenta.
Zašto gledati:
Ovo nije film koji stoji uz bok Coppolinim remek-djelima, ali je važan kao početak. U njemu se već vide osjećaj za atmosferu, interes za obiteljske pukotine i sklonost mračnoj melodrami. Dementia 13 zato nije zanimljiv samo kao kuriozitet, nego i kao rani trag redatelja koji će kasnije obilježiti povijest filma. Kao završni naslov ove liste, dobro podsjeća da je i velika karijera morala negdje početi.
Coppolina filmografija zato je mnogo više od nekoliko slavnih naslova koje svi znaju napamet. Da, njegovi vrhunci iz sedamdesetih ostaju gotovo nedodirljivi, ali jednako je zanimljivo gledati kako se iza tih monumentalnih klasika krije autor koji je znao biti intiman, romantičan, ekscentričan, barokan, melankoličan i gotovo eksperimentalno slobodan. Upravo ta širina čini ga jednim od rijetkih redatelja čije se ime ne veže samo uz remek-djela nego i uz samu ideju autorskog filma u američkom mainstreamu.
