Početkom travnja 2011. iz kuće u Nantesu nestala je cijela šesteročlana obitelj. Kapci su bili zatvoreni, djeca više nisu dolazila u školu, a rodbina je dobila neobično objašnjenje: Xavier Dupont de Ligonnès, njegova supruga Agnès i četvero djece navodno su morali hitno napustiti Francusku. Xavier je tvrdio da je godinama potajno radio za američku DEA-u te da je obitelj zbog njegove suradnje prebačena u SAD i dobila nove identitete.

Ta je priča potrajala sve do 21. travnja 2011., kada je policija detaljnije pretražila prostor ispod terase obiteljske kuće. Ondje nisu pronašli trag obitelji koja je pobjegla u Ameriku, nego pet tijela – Agnès i djece Arthura, Thomasa, Anne i Benoîta, pažljivo zakopanih i prekrivenih vapnom. Jedini član obitelji kojeg nije bilo među mrtvima bio je Xavier.

Do tada je već bio stotinama kilometara daleko. Policija je rekonstruirala njegov put prema jugu Francuske, pronašla automobil i posljednje snimke nadzornih kamera. 15. travnja 2011. napustio je hotel u Roquebrune-sur-Argensu, udaljio se pješice i nestao. Petnaest godina poslije i dalje nema odgovora: je li tada otišao umrijeti ili je upravo tog dana započeo novi život?

Obitelj iza zatvorenih kapaka

Dupont de Ligonnèsovi izvana nisu djelovali kao obitelj iza čijih će zatvorenih vrata nastati jedna od najvećih francuskih kriminalističkih misterija. Xavier Dupont de Ligonnès, tada 50-godišnjak, često je putovao i pokretao različite poslovne projekte, dok je njegova supruga Agnès radila u privatnoj katoličkoj školi.

Najstariji sin Arthur bio je Agnèsino dijete iz ranije veze, a Xavier ga je priznao kao svojega. Zajedno su dobili još troje djece: Thomasa, Anne i Benoîta. Obitelj je naizgled živjela stabilno, djeca su pohađala privatne škole, a ozbiljni problemi nisu bili vidljivi izvana.

Ipak, Xavierovi poslovi nisu napredovali, a dugovi su rasli. U travnju 2011. ovršitelj je pokušao naplatiti više od 20.000 eura, ali je kuća već bila zatvorena.

Posebno će sumnjive postati njegove kupnje neposredno prije nestanka.Dana 1. travnja kupio je lopatu i motiku, a dan poslije četiri vreće vapna od po deset kilograma. Kasnije će ih istražitelji povezati s onime što je pronađeno ispod terase.

Posljednja večera

Nedjelja, 3. travnja 2011., ničime nije odavala da će postati posljednja mirna večer obitelji Dupont de Ligonnès. Xavier, Agnès, Arthur, Anne i Benoît večerali su u restoranu u Saint-Herblainu pokraj Nantesa, dok je Thomas bio u Angersu gdje je studirao. Osoblje restorana poslije ih je opisivalo kao mirnu, uredno odjevenu obitelj bez vidljivih znakova sukoba. Oko 21:45 napustili su restoran, ne sluteći da će to biti njihov posljednji zajednički izlazak.

Prema policijskoj rekonstrukciji i nalazima obdukcije, Agnès i troje djece koji su te večeri bili u Nantesu vjerojatno su ubijeni tijekom noći s 3. na 4. travnja ili ubrzo nakon toga. Na njih je pucano iz vatrenog oružja kalibra .22, a tragovi su upućivali na to da su žrtve prije smrti bile uspavane i nisu imale stvarnu priliku pružiti otpor. No jedno dijete još se nije nalazilo u kući – Thomas.

Thomas se vraća u Nantes

Thomas Dupont de Ligonnès imao je 18 godina i studirao u Angersu, zbog čega nije bio s ostatkom obitelji tijekom njihove posljednje zajedničke večeri. Prema policijskoj rekonstrukciji, Xavier ga je 5. travnja pozvao da se vrati u Nantes. Otac i sin te su večeri zajedno večerali, a potom se vratili u obiteljsku kuću.

Istražitelji vjeruju da je Thomas ubijen upravo te noći. Njegovo je tijelo poslije pronađeno odvojeno od ostalih, u zasebnom prostoru ispod terase, što podupire pretpostavku da je stradao kasnije. Ako je ta rekonstrukcija točna, Thomas se na očev poziv vratio kući ne znajući da su njegova majka, brat i sestra možda već bili mrtvi.

Obitelj nije nestala – netko je stvarao dojam da je otišla

Nakon smrti Agnès i djece nije nastala potpuna tišina. Naprotiv, netko je počeo stvarati objašnjenja za njihov nestanak. Anne i Benoît prestali su dolaziti u školu, najprije uz objašnjenje da su bolesni, a zatim je stigla poruka da se obitelj zbog Xavierova posla hitno seli u Australiju. Slična obavijest poslana je i Agnèsinu poslodavcu.

Rodbina je, međutim, dobila mnogo bizarniju priču. Xavier je u pismu tvrdio da je godinama surađivao s američkom DEA-om te da je zbog svjedočenja u slučaju trgovine drogom cijela obitelj prebačena u SAD, gdje će dobiti nove identitete i godinama biti bez kontakta s bližnjima. Na poštanskom sandučiću ostavljena je poruka da se pošiljke vraćaju pošiljateljima, kuća je zatvorena, a sve je trebalo izgledati kao naglo, ali organizirano preseljenje. I upravo je to možda bio cilj.

Ono što je bilo ispod terase

Susjedima je ipak postalo jasno da nešto nije u redu. Kapci su danima ostajali zatvoreni, obitelj se nije pojavljivala, a pokušaji kontakta završavali su bez odgovora. 13. travnja jedan je zabrinuti susjed obavijestio policiju, no prve provjere nisu otkrile ništa što bi odmah upućivalo na zločin.

Tek 21. travnja, tijekom detaljne pretrage kuće i prostora oko nje, policija je ispod terase pronašla pet tijela: Agnès, Arthura, Thomasa, Anne i Benoîta, kao i mrtve obiteljske pse. Tijela su bila zamotana i skrivena ispod zemlje, vapna i različitog materijala, dok je Thomas bio zakopan odvojeno od ostalih.

Obdukcije su pokazale da su žrtve ubijene uglavnom hicima u glavu iz oružja kalibra .22, istog kalibra kao puška koju je Xavier ranije naslijedio od oca. Istraga je zatim otkrila da je prije nestanka vježbao pucanje, raspitivao se o prigušivaču te kupovao alat i vapno. U tom trenutku postao je ključna osoba istrage – i jedini član obitelji kojeg policija nije mogla pronaći.

Dugovi, oružje i plan koji nije počeo jedne noći

Sumnja da je zločin bio unaprijed pripreman nije proizlazila samo iz načina na koji su tijela skrivena. Xavierova financijska situacija bila je sve teža, vjerovnici su tražili naplatu, a nakon smrti oca početkom 2011. dobio je pristup pušci kalibra .22. Počeo je odlaziti na streljanu, raspitivao se o prigušivaču, a neposredno prije nestanka obitelji kupovao je alat i vapno. Nakon smrti obitelji poslana su i pisma koja su trebala objasniti njihovu dugotrajnu odsutnost. Sve je više elemenata upućivalo na plan koji je počeo prije same noći ubojstava.

Dok su istražitelji tek počinjali slagati tu sliku, Xavier je već putovao prema jugu Francuske. Njegovo kretanje moglo se pratiti preko hotela, bankovnih transakcija i nadzornih kamera. 11. i 12. travnja boravio je na području Toulousea, zatim u Le Pontetu, a potom stigao u Roquebrune-sur-Argens nedaleko od Fréjusa. Ondje je 14. travnja podignuo novac na bankomatu i proveo noć u hotelu Formule 1.

Sljedećeg jutra, 15. travnja 2011., napustio je hotel i ostavio svoj Citroën C5 na parkiralištu. Svjedok ga je vidio kako se udaljava pješice s torbom na leđima. Nije djelovao uspaničeno niti se pokušavao sakriti. Jednostavno je otišao. Bio je to posljednji pouzdano potvrđeni trag Xaviera Dupont de Ligonnèsa. Samo šest dana poslije policija je ispod terase njegove kuće pronašla tijela njegove supruge i četvero djece.

Je li otišao u planine umrijeti?

Jedna od glavnih teorija bila je da je Xavier nakon što je ostavio automobil otišao prema šumovitom i stjenovitom području oko Roquebrune-sur-Argensa i počinio samoubojstvo. Teren je težak za pretraživanje, ali unatoč godinama potraga njegovo tijelo nikada nije pronađeno. Ako nije umro, ostaje još veće pitanje – kako je čovjek čije je lice ubrzo poznavala cijela Francuska uspio nestati bez pouzdano potvrđenog traga?

Najveći preokret dogodio se 11. listopada 2019., kada je u zračnoj luci u Glasgowu uhićen muškarac za kojeg se sumnjalo da je Xavier. Francuska je na nekoliko sati povjerovala da je potraga završena, ali DNK analiza brzo je pokazala da je riječ o pogrešnoj osobi. Uhićeni muškarac nije bio Xavier Dupont de Ligonnès.

Sljedećih godina policija je provjeravala stotine dojava, navodna viđenja, samostane, pronađene ostatke i osobe koje su mu fizički nalikovale. U proljeće 2024. istražen je i muškarac koji se predstavljao kao „Jean“, ali DNK s predmeta koje je koristio ponovno nije odgovarao Xavierovu.

Ni 2026. potraga nije potpuno utihnula. U Teksasu je ponovno objavljen poziv za informacije zbog teorije da je možda otišao u SAD, dok se druga navodna dojava iz Francuske pokazala nevjerodostojnom. Petnaest godina nakon nestanka postoji mnoštvo tragova i teorija, ali nijedan pouzdani dokaz o tome što se Xavieru dogodilo nakon 15. travnja 2011.

Dvije mogućnosti, a nijedna nije dokazana

Slučaj Dupont de Ligonnès ostao je neriješen prvenstveno zbog onoga što se dogodilo nakon 15. travnja 2011. Ako je Xavier tada otišao u okolna brda i počinio samoubojstvo, njegovi ostaci nikada nisu pronađeni. Ako nije, morao je godinama izbjegavati policiju, dokumente, kamere i ljude koji su njegovo lice vidjeli bezbroj puta u medijima.

Zato je njegova posljednja snimka i danas toliko snažna. Kamera ga nije zabilježila u paničnom bijegu, nego kako mirno napušta hotel na jugu Francuske i odlazi pješice. Nekoliko dana poslije otkrivena su tijela njegove obitelji, ali Xavier Dupont de Ligonnès više nikada nije pouzdano viđen.

Petnaest godina nakon smrti Agnès, Arthura, Thomasa, Anne i Benoîta istražitelji još uvijek nemaju osobu kojoj bi mogli postaviti pitanje koje stoji u središtu cijelog slučaja. Xavier Dupont de Ligonnès ostaje glavni osumnjičenik, ali nikada nije uhićen, ispitan niti izveden pred sud, zbog čega njegovo sudjelovanje u zločinu nije pravomoćno utvrđeno.

Iza njega su ostali obitelj zakopana ispod terase, niz unaprijed pripremljenih objašnjenja, trag putovanja kroz Francusku i posljednja snimka čovjeka koji odlazi prema nepoznatom.

Možda je taj čovjek umro nekoliko sati kasnije.

A možda je 15. travnja 2011. bio tek prvi dan njegova nestanka.