Dana, 1. rujna 1939. godine, nacistička Njemačka napala je Poljsku i otvorila drugi svjetski rat koji će tijekom sljedećih šest godina zahvatiti Europu, Afriku, Aziju, Atlantik i Pacifik. Dva dana poslije Velika Britanija i Francuska objavile su rat Njemačkoj. Do završetka sukoba gradovi će biti sravnjeni, milijuni ljudi proći će kroz okupacije, logore i masovna strijeljanja, a ukupan broj mrtvih procjenjuje se na strašnih 60 do 80 milijuna ljudi.
Povijesno je preciznije reći da je 1. rujna 1939. počeo Drugi svjetski rat u Europi, jer je rat između Japana i Kine trajao već od 1937. godine. Ipak, napad na Poljsku ostao je datum od kojeg se tradicionalno računa početak Drugog svjetskog rata. Sljedećih 20 činjenica prati rat kronološki, od prvog napada do konačne kapitulacije Japana 1945. godine.
1. Njemačka je 1. rujna 1939. napala Poljsku s gotovo 1,5 milijuna vojnika
U zoru 1. rujna 1939. njemačke snage napale su Poljsku bez formalne objave rata. Njemačka je prethodno inscenirala incidente, među kojima je bio napad na radijsku postaju u Gleiwitzu, kako bi stvorila lažni povod za agresiju. Za invaziju je angažirano oko 60 divizija, gotovo 1,5 milijuna vojnika, više od 2.000 tenkova, gotovo 900 bombardera i više od 400 lovačkih zrakoplova.
Poljska vojska pružila je otpor, ali je bila suočena s brojčano i tehnološki nadmoćnijim protivnikom koji je koordinirao kopnene i zračne napade. Bombardirani su gradovi, prometna čvorišta i komunikacije, a stotine tisuća civila pokušavale su napustiti područja borbi. Njemački napad nije bio odgovor na poljsku agresiju, nego unaprijed pripremljena invazija i dio Hitlerova plana teritorijalnog širenja. Toga dana počeo je Drugi svjetski rat u Europi.
2. Poljsku je 17 dana poslije napao i Sovjetski Savez
Već 3. rujna 1939. Velika Britanija i Francuska objavile su rat Njemačkoj, ali Poljskoj nisu mogle pružiti vojnu pomoć koja bi zaustavila njemačko napredovanje. Zatim je 17. rujna Crvena armija ušla u istočnu Poljsku. Sovjetska invazija bila je povezana s tajnim protokolom pakta Molotov–Ribbentrop kojim su nacistička Njemačka i Sovjetski Savez definirali svoje interesne zone u istočnoj Europi.
Poljska se tako našla između dviju velikih vojnih sila koje su napredovale s različitih strana. Varšava je kapitulirala krajem rujna, a posljednja veća operativna poljska postrojba položila je oružje 6. listopada 1939. Njemačka i Sovjetski Savez potom su podijelili okupirani teritorij, dok je poljska vlada nastavila djelovati u egzilu. Vojni poraz Poljske nije značio kraj poljskog otpora, ali je za milijune ljudi značio početak brutalne okupacije.
3. U proljeće 1940. NKVD je ubio gotovo 22.000 poljskih građana
Dok je zapadna Europa još čekala sljedeći veliki njemački napad, u sovjetskoj okupacijskoj zoni Poljske provodile su se deportacije, zatvaranja i likvidacije. U proljeće 1940. godine sovjetski NKVD izvršio je masovno pogubljenje poljskih ratnih zarobljenika i zatvorenika poznato kao Katinjski masakr. Prema dokumentima i istraživanjima poljskog Instituta nacionalnog sjećanja, ubijeno je gotovo 22.000 poljskih građana. Među njima je bilo približno 14.500 zarobljenih časnika, policajaca i pripadnika drugih službi te oko 7.300 zatvorenika iz sovjetskih zatvora.
Pogubljenja nisu izvedena samo u Katinskoj šumi nego i na drugim lokacijama povezanima s operacijom NKVD-a. Istodobno je u njemačkoj okupacijskoj zoni započela sustavna represija nad poljskim stanovništvom, Židovima, političkim protivnicima i obrazovanim slojevima društva. Poljska je nakon vojnog poraza postala prostor na kojem su oba okupacijska režima provodila masovna uhićenja, deportacije i ubojstva, premda s različitim ideološkim ciljevima i metodama.
4. U samo nekoliko tjedana pala je gotovo cijela zapadna Europa
Njemačka je 9. travnja 1940. napala Dansku i Norvešku, a samo mjesec dana poslije, 10. svibnja, krenula je na Nizozemsku, Belgiju, Luksemburg i Francusku. Nizozemska je kapitulirala 14. svibnja, Belgija 28. svibnja, a savezničke snage ubrzo su bile potisnute prema francuskoj obali. Kod Dunkirka se našlo opkoljeno stotine tisuća britanskih, francuskih i savezničkih vojnika. U evakuaciji između 26. svibnja i 4. lipnja preko La Manchea je izvučeno približno 338.000 vojnika.
U operaciji su sudjelovali ratni brodovi, transportna plovila i više od 800 manjih civilnih brodova, ali je golema količina vojne opreme morala biti ostavljena na francuskoj obali. Oko 40.000 savezničkih vojnika koji nisu evakuirani ostalo je iza njemačkih linija i velikim dijelom završilo u zarobljeništvu. Francuska je potpisala primirje s Njemačkom 22. lipnja 1940., samo šest tjedana nakon početka njemačke ofenzive na zapadu.
5. Njemačka nije uspjela slomiti Britaniju iz zraka
Nakon pada Francuske Hitler se suočio s Velikom Britanijom, koja je ostala glavni protivnik nacističke Njemačke u zapadnoj Europi. Bitka za Britaniju trajala je od srpnja do listopada 1940., a njezin je glavni cilj za Njemačku bio steći zračnu nadmoć potrebnu za moguću invaziju. Luftwaffe je napadao britanske aerodrome, radarske položaje, industriju i zatim sve intenzivnije gradove.
Kraljevsko ratno zrakoplovstvo nije uništeno, pa Njemačka nije uspjela ostvariti zračnu nadmoć i planirana invazija Britanije nije provedena. Od rujna 1940. počelo je dugotrajno bombardiranje Londona i drugih britanskih gradova poznato kao Blitz. Tijekom približno devet mjeseci bombardiranja poginulo je više od 43.500 britanskih civila. Britanija je pretrpjela velika razaranja, ali je ostala u ratu i nastavila djelovati kao baza za kasnije savezničke operacije protiv okupirane Europe.
6. Tijekom 1940. nastali su Auschwitz i Varšavski geto
Rat se nije vodio samo između vojski. U okupiranoj Poljskoj nacistička je vlast tijekom 1940. ubrzano razvijala sustav zatočenja, prisilnog rada i rasnog progona. Auschwitz I uspostavljen je u proljeće 1940., a prvi veliki transport poljskih političkih zatvorenika stigao je 14. lipnja 1940.
Važno je naglasiti da Auschwitz tada još nije bio centar masovnog ubijanja kakav će postati kasnije; u početku je bio koncentracijski logor, a sustav Auschwitz-Birkenau postupno se razvio u najveće nacističko mjesto masovnog ubojstva. U listopadu 1940. njemačke vlasti osnovale su Varšavski geto, koji je u studenome zatvoren i odvojen od ostatka grada. Na vrhuncu je na iznimno skučenom području bilo zatvoreno oko 400.000 Židova. Glad, prenapučenost, bolesti i nasilje postali su svakodnevica, a sustav geta kasnije je poslužio i kao mjesto koncentracije stanovništva prije masovnih deportacija u logore smrti.
7. U travnju 1941. rat je zahvatio i Jugoslaviju i Grčku
Nacistička Njemačka i njezini saveznici napali su Jugoslaviju i Grčku 6. travnja 1941. Jugoslavenska vojska kapitulirala je 17. travnja, samo jedanaest dana nakon početka invazije. Zemlja je razbijena i podijeljena između okupacijskih sila i režima koji su surađivali s Osovinom, među kojima je bila i Nezavisna Država Hrvatska. Na okupiranom području ubrzo su uslijedili progoni, masovna ubojstva, deportacije i oružani otpor.
U njemački okupiranoj Srbiji Hitler je tijekom 1941. naredio izrazito brutalne mjere odmazde, uključujući smjernicu prema kojoj je za jednog poginulog njemačkog vojnika trebalo strijeljati 100 talaca. Njemačke snage koristile su takvu politiku odmazde i u progonu civilnog stanovništva; do kraja 1941. ubijene su tisuće ljudi, među njima gotovo svi odrasli muški Židovi u Srbiji, približno 8.000 osoba, kao i tisuće drugih civila i Roma. Rat na području Jugoslavije u sljedećim će godinama uključivati okupaciju, genocidne progone, građanski sukob i snažan partizanski pokret otpora.
8. Hitler je napao Sovjetski Savez s više od 3,5 milijuna vojnika
Ujutro 22. lipnja 1941. Njemačka je prekršila sporazum sa Sovjetskim Savezom i pokrenula Operaciju Barbarossa. Njemačka i njezini saveznici angažirali su više od 3,5 milijuna vojnika na bojištu koje se protezalo od Baltika do Crnog mora. Bio je to jedan od najvećih kopnenih vojnih napada u povijesti. Sovjetske postrojbe u prvim su mjesecima pretrpjele katastrofalne gubitke, a golemi broj vojnika završio je u njemačkom zarobljeništvu.
Rat protiv Sovjetskog Saveza od početka nije bio zamišljen samo kao vojna operacija nego i kao ideološki i rasni rat u kojem su nacistički planovi predviđali masovne progone, deportacije, izgladnjivanje i ubojstva stanovništva. Tijekom rata nacističke vlasti i njihovi suradnici ubili su približno 3,3 milijuna sovjetskih ratnih zarobljenika, velikim dijelom izgladnjivanjem, bolešću, izlaganjem te izravnim pogubljenjima. Hitler je očekivao poraz Sovjetskog Saveza u nekoliko mjeseci, ali do kraja 1941. Njemačka nije uspjela ostvariti taj cilj.
9. Opsada Lenjingrada trajala je 872 dana
Njemačke snage i njihovi saveznici odsjekli su Lenjingrad 8. rujna 1941., čime je počela jedna od najdužih i najsmrtonosnijih opsada modernog ratovanja. Opsada je trajala ukupno 872 dana, sve do 27. siječnja 1944. Grad je bio izložen bombardiranju, granatiranju, ekstremnoj nestašici hrane, goriva i lijekova. Tijekom najtežih mjeseci stanovnici su dobivali minimalne obroke, a velik broj ljudi umirao je od gladi, hladnoće i bolesti.
Točan broj civilnih žrtava nije moguće utvrditi i procjene se razlikuju, ali često se navodi između približno 800.000 i milijun mrtvih civila. Samo tijekom 1942. broj umrlih dosezao je stotine tisuća. Dio opskrbe i evakuacije odvijao se preko zaleđenog Ladoškog jezera, ali su stanovnici gotovo dvije i pol godine živjeli u uvjetima masovne gladi i stalnog vojnog napada.
10. U Babinom Jaru ubijena su 33.771 Židova u samo dva dana
Nakon njemačkog zauzimanja Kijeva u rujnu 1941. započelo je jedno od najvećih pojedinačnih masovnih strijeljanja Holokausta. 29. i 30. rujna 1941. pripadnici SS-a, njemačke policije i njihovih pomagača odveli su kijevske Židove u klanac Babin Jar. Prema njemačkim izvještajima, u samo dva dana ondje su ubijene 33.771 osobe. Ubojstva su se nastavila i nakon tih dana, a tijekom njemačke okupacije na području Babina Jara ubijeno je ukupno približno 100.000 Židova i nežidovskih žrtava.
Babin Jar nije bio izolirani zločin jer su specijalne postrojbe Einsatzgruppen i druge SS i policijske jedinice provodile masovna strijeljanja na cijelom okupiranom sovjetskom teritoriju. Do proljeća 1943. te su snage već ubile više od milijun Židova, uz desetke tisuća Roma, sovjetskih dužnosnika, osoba s invaliditetom i drugih žrtava. Masovna ubojstva vatrenim oružjem bila su jedan od glavnih načina provođenja Holokausta prije i paralelno s masovnim ubijanjem u plinskim komorama.
11. Pearl Harbor odveo je Sjedinjene Države izravno u rat
Ujutro 7. prosinca 1941. japanske snage izvele su iznenadni napad na američku pacifičku flotu u Pearl Harboru na Havajima. U približno dva sata napada poginula su 2.403 Amerikanca, a još 1.178 ih je ranjeno. Uništeni ili teško oštećeni bili su brojni ratni brodovi i zrakoplovi, iako američki nosači zrakoplova toga dana nisu bili u luci.
Već 8. prosinca Sjedinjene Države objavile su rat Japanu. Njemačka i Italija potom su 11. prosinca objavile rat Sjedinjenim Državama, nakon čega je Washington uzvratio objavom rata. Sukobi koji su se dotad razvijali u Europi, sjevernoj Africi i Aziji sada su bili povezani sudjelovanjem najvećih svjetskih sila u istom ratu. Ulazak Sjedinjenih Država donio je Saveznicima golem industrijski, vojni i ljudski potencijal koji će tijekom sljedećih godina znatno utjecati na odnos snaga.
12. Wannsee nije bio mjesto na kojem je „odlučen” Holokaust
Dana 20. siječnja 1942. u vili u berlinskom predgrađu Wannsee sastalo se 15 visokih nacističkih i njemačkih državnih dužnosnika. Često se pogrešno tvrdi da je upravo ondje donesena odluka o ubijanju europskih Židova, iako su masovna ubojstva već bila u tijeku. Svrha konferencije bila je koordinirati državne institucije za provedbu tzv. „konačnog rješenja židovskog pitanja” na europskoj razini. U zapisniku se razmatrala sudbina približno 11 milijuna europskih Židova, uključujući ljude koji su živjeli i u državama koje Njemačka tada nije kontrolirala.
U okupiranoj Poljskoj nacisti su uspostavili pet glavnih centara za ubijanje: Chełmno, Bełżec, Sobibór, Treblinku i Auschwitz-Birkenau. U tim je centrima ubijeno približno 2,7 milijuna Židova. Do kraja Holokausta nacistička Njemačka i njezini saveznici i suradnici ubili su oko 6 milijuna Židova, uz milijune drugih ljudi koje je režim progonio i ubijao.
13. Kod Midwaya Japan je u četiri dana izgubio četiri nosača zrakoplova
Samo šest mjeseci nakon Pearl Harbora dogodila se bitka koja je ozbiljno promijenila odnos snaga na Pacifiku. Od 4. do 7. lipnja 1942. američke i japanske snage sukobile su se kod atola Midway. Američko razbijanje dijela japanskih vojnih šifri omogućilo je američkom zapovjedništvu da unaprijed stekne važne informacije o japanskim planovima.
Japan je u bitki izgubio četiri velika nosača zrakoplova, Akagi, Kaga, Sōryū i Hiryū, zajedno s velikim brojem iskusnih pilota i članova posada. Sjedinjene Države izgubile su nosač USS Yorktown. Prema podacima američkih institucija, poginulo je oko 3.057 Japanaca i 307 američkih pripadnika oružanih snaga. Nakon Midwaya Japan više nije mogao nastaviti istu razinu strateške ekspanzije, dok su Sjedinjene Države postupno preuzele inicijativu na Pacifiku.
14. Kod Staljingrada predalo se oko 91.000 njemačkih vojnika
Bitka za Staljingrad počela je tijekom ljeta 1942. i razvila se u jedan od najsmrtonosnijih sukoba čitavog rata. Njemačke snage mjesecima su pokušavale zauzeti grad na Volgi, a borbe su se vodile za pojedine ulice, tvornice i zgrade. U studenome je Crvena armija pokrenula veliku protuofenzivu i opkolila više od 220.000 njemačkih i savezničkih vojnika.
Hitler je odbio pravodobno povlačenje, dok pokušaji opskrbe iz zraka nisu mogli zadovoljiti potrebe opkoljenih snaga. Početkom veljače 1943. preostale njemačke snage kapitulirale su, a u sovjetsko zarobljeništvo otišlo je približno 91.000 preživjelih. Procjene ukupnih žrtava Staljingradske bitke razlikuju se, ali kada se zajedno računaju poginuli, ranjeni, nestali i zarobljeni na obje strane, broj se približava dvama milijunima ljudi. Njemački poraz kod Staljingrada bio je jedna od ključnih prekretnica rata na istočnom bojištu.
15. Oko 700 boraca Varšavskog geta gotovo mjesec dana pružalo je otpor
Prije ustanka njemačke su vlasti iz Varšavskog geta između srpnja i rujna 1942. deportirale približno 265.000 Židova u Treblinku, gdje je većina odmah ubijena. Oko 35.000 ljudi ubijeno je u samom getu tijekom velike deportacijske akcije ili u vezi s njom. Kada su njemačke snage 19. travnja 1943. ušle kako bi provele konačnu likvidaciju geta, naišle su na organizirani oružani otpor.
Oko 700 uglavnom mladih židovskih boraca, s vrlo malo oružja i gotovo bez izgleda za vojnu pobjedu, odupiralo se gotovo mjesec dana. Njemačke snage sustavno su palile i rušile zgrade kako bi istjerale borce i civile iz skrovišta. Najmanje 7.000 Židova poginulo je tijekom borbi ili skrivanja, još približno 7.000 deportirano je u Treblinku, a oko 42.000 preživjelih poslano je u druge logore i centre prisilnog rada. Ustanak je ugušen u svibnju, ali je ostao najveći židovski oružani ustanak protiv nacističke vlasti tijekom Holokausta.
16. Tijekom 1943. Njemačka i njezini saveznici počeli su gubiti inicijativu na više bojišta
U svibnju 1943. završio je rat u sjevernoj Africi, a u Tunisu se Saveznicima predalo približno 150.000 vojnika sila Osovine. Na istočnom bojištu Njemačka je 5. srpnja pokrenula veliku ofenzivu kod Kurska u pokušaju da ponovno preuzme inicijativu. Sovjetske snage zaustavile su napad, nakon čega je Crvena armija nastavila seriju velikih ofenziva prema zapadu. Samo nekoliko dana nakon početka Kurske bitke, 10. srpnja, zapadni Saveznici iskrcali su se na Siciliji.
Talijanski fašistički režim ubrzo se našao u krizi, a Benito Mussolini smijenjen je 25. srpnja 1943. Italija je 8. rujna objavila kapitulaciju Saveznicima, ali njemačke su snage brzo okupirale velik dio sjeverne i središnje Italije i nastavile borbu. Do kraja 1943. Njemačka je istodobno bila prisiljena braniti sve veći prostor na istoku, u Italiji i od savezničkog zračnog rata nad Europom.
17. Na Dan D u Normandiju je stiglo gotovo 160.000 savezničkih vojnika
U ranim satima 6. lipnja 1944., na Dan D, započela je savezničko iskrcavanje u Normandiji. Tijekom prvoga dana u Francusku je morskim i zračnim putem stiglo gotovo 160.000 savezničkih vojnika. Operaciju je podupiralo više od 7.000 brodova i plovila te približno 12.000 zrakoplova. Saveznici su toga dana imali više od 10.300 poginulih, ranjenih i nestalih, od čega oko 2.400 na plaži Omaha. Iskrcavanje nije odmah oslobodilo Francusku, ali je stvorilo trajno zapadno bojište s kojeg su Saveznici mogli napredovati prema Njemačkoj.
Samo šesnaest dana poslije, 22. lipnja, Sovjetski Savez pokrenuo je Operaciju Bagration protiv njemačke Grupe armija Centar, nanijevši Wehrmachtu katastrofalne gubitke na istoku. Do 25. kolovoza 1944. oslobođen je Pariz, dok su sovjetske armije s istoka nastavile napredovati prema njemačkim granicama.
18. Varšavski ustanak trajao je 63 dana i završio razorenim gradom
Dana 1. kolovoza 1944. poljska Domovinska armija pokrenula je Varšavski ustanak protiv njemačke okupacije. Cilj je bio osloboditi glavni grad prije nego što sovjetske snage preuzmu kontrolu nad njim. Ustanak, za koji se očekivalo da će trajati kratko, trajao je 63 dana. Njemačke snage odgovorile su masovnim ubojstvima civila, deportacijama i sustavnim razaranjem četvrti koje su ponovno zauzimale. Novija kronologija američkog Muzeja Holokausta navodi da je tijekom ustanka i njegova gušenja poginulo više od 180.000 ljudi, velikom većinom Poljaka i civila. Nakon kapitulacije više od 11.000 pripadnika Domovinske armije završilo je u zarobljeništvu, a velik dio preostalog stanovništva bio je protjeran iz grada. Kada su sovjetske i poljske postrojbe u siječnju 1945. konačno ušle u Varšavu, zatekle su grad čiji je velik dio bio uništen.
19. Auschwitz je oslobođen, a samo nekoliko mjeseci poslije nacistička Njemačka je kapitulirala
Kako se Crvena armija približavala Auschwitzu, SS je u siječnju 1945. prisilio gotovo 60.000 zatvorenika iz kompleksa Auschwitz da krenu prema zapadu u tzv. marševima smrti. Sovjetski vojnici stigli su u logor 27. siječnja 1945. i pronašli oko 7.000 preživjelih zatvorenika koje nacisti nisu uspjeli evakuirati. U kompleks Auschwitz tijekom njegova postojanja deportirano je približno 1,3 milijuna ljudi, a oko 1,1 milijun ih je ondje ubijeno; među njima je bilo približno milijun Židova. Rat se istodobno približavao središtu Njemačke, a sovjetske snage do 25. travnja opkolile su Berlin.
Adolf Hitler počinio je samoubojstvo 30. travnja, a Berlin se predao 2. svibnja 1945. Njemački predstavnici potpisali su bezuvjetnu kapitulaciju 7. svibnja, dok se 8. svibnja u Europi obilježava kao Dan pobjede u Europi. Rat u Europi bio je završen, ali borbe na Pacifiku nastavile su se još gotovo četiri mjeseca.
20. Posljednji mjeseci rata donijeli su Tokio, Hirošimu, Nagasaki i konačnu kapitulaciju Japana
Dok se nacistička Njemačka približavala porazu, rat protiv Japana nastavio je odnositi golem broj života. U noći 9. na 10. ožujka 1945. američko bombardiranje Tokija zapaljivim bombama usmrtilo je prema često korištenim procjenama oko 100.000 ljudi, većinom civila. Dana 6. kolovoza 1945. američki bombarder bacio je atomsku bombu na Hirošimu, gdje gradske procjene govore o približno 140.000 umrlih do kraja 1945., uz znatnu nesigurnost oko točnog broja.
Druga atomska bomba bačena je na Nagasaki 9. kolovoza, a procjenjuje se da je do kraja godine umrlo približno 74.000 ljudi. Između ta dva napada, 8. kolovoza, Sovjetski Savez objavio je rat Japanu i pokrenuo veliku ofenzivu protiv japanskih snaga u Mandžuriji. Japan je 14. kolovoza prihvatio uvjete kapitulacije, a formalni dokument potpisan je 2. rujna 1945. na američkom bojnom brodu USS Missouri. Time je Drugi svjetski rat formalno završio, šest godina i jedan dan nakon njemačkog napada na Poljsku.
Točan broj ljudi koje je Drugi svjetski rat odnio nikada neće biti poznat. Različite metodologije uključuju ili odvojeno računaju poginule vojnike, izravno ubijene civile, žrtve genocida, bombardiranja, gladi, bolesti i posljedica okupacije, zbog čega se procjene razlikuju. Najčešće se danas govori o približno 60 do 80 milijuna mrtvih, a civili su činili golem dio ukupnih žrtava. Među njima je bilo oko 6 milijuna Židova ubijenih u Holokaustu, milijuni sovjetskih ratnih zarobljenika i civila, Poljaka, Roma, osoba s invaliditetom te milijuni ljudi ubijenih na europskim i azijskim bojištima.
Zato 1. rujna 1939. nije važan samo kao datum početka jednog rata. Važan je zbog svega što je uslijedilo između toga dana i 2. rujna 1945.: okupacije, masovnih strijeljanja, genocida, gladi, bombardiranja, logora, razorenih gradova i smrti desetaka milijuna ljudi. Te brojke nisu sporedan podatak povijesti. One pokazuju stvarne razmjere najvećeg i najsmrtonosnijeg rata u ljudskoj povijesti.
