U državi Pennsylvania, u okrugu Columbus, postoji grad duhova kroz koji prolazi napuštena autocesta prošarana grafitima, a ponekad se može vidjeti dim kako izlazi iz zemlje. Nekima bi to moglo izgledati kao ponor pakla.

Ali pravi razlog zašto je prazna parcela na mjestu gdje je nekada stajao živahni grad ima neke veze s bivšom aktivnosti tog područja – rudarstvom ugljena.

Iako je naselje ovdje postojalo prije 18. stoljeća, ono je bilo označeno kao Centralia tek sredinom 19. stoljeća. Grad je pokrenuo inženjer Alexander Rae, koji je stigao 1842. i ubrzo privukao druge da se pridruže naporima u rudarstvu ugljena.

Ubrzo je grad procvjetao, a njegovo gospodarstvo bilo je usredotočeno na proizvodnju ugljena. Grad je ubrzo brojao preko tisuću stanovnika, uključujući i veliku populaciju irskih migranata koji su činili jezgru njegove radne snage.

Sa sobom su doveli zloglasno irsko tajno društvo Molly Maguires, koje je navodno počinilo niz nasilnih napada. Ubijeni su osnivač grada Alexander Rae, kao i lokalni svećenik. Nakon obračuna s njihovim vođama 1877., Molly Maguires su protjerani i njihovo je društvo izgubilo utjecaj.

Početkom 20. stoljeća, grad Centralia i njezina žila kucavica ugljena bili su suočeni s Velikom depresijom, ali je grad uspio preživjeti i to iskušenje.

Ono što je uzrokovalo propast Centralije bio je pogrešno proračunat plan čišćenja gradskog odlagališta otpada, kao što se događalo svake godine uoči Dana sjećanja. Ono što se činilo kao najjednostavnije rješenje pokazalo se kobnim za grad.

Gradsko vijeće je u svibnju 1962. dalo zeleno svjetlo za paljenje smeća, kao što se radilo svake godine bez problema. Ali te je godine za odlaganje otpada korišteno novo mjesto – u starom rudniku.

Vatra je zahvatila vanjski dio, a to su brzo riješili lokalni vatrogasci. Ili su barem tako mislili. Vatra je nastavila tinjati ispod zemlje, polako se šireći ugljenim slojem. Rudnička okna djelovala su kao ventilacija koja je vatru hranila zrakom.

Četiri dana kasnije uočeni su i ugašeni novi požari u blizini deponije. U roku od nekoliko tjedana vatra je gorjela cijelim labirintom rudarskih tunela ispod grada.

Kako su se temperature povećavale, a razine ugljičnog monoksida naglo porasle unutar radničkih tunela, grad je bio prisiljen zatvoriti svoj glavni izvor prihoda.

Dužnosnici koji su pokušali pratiti razmjere požara ubrzo su shvatili da njihove bušotine samo pogoršavaju požar osiguravajući veću ventilaciju. Činilo se da nitko nije shvaćao koliko bi situacija mogla biti opasna barem jedno desetljeće, iako su neki stanovnici prijavili simptome trovanja ugljičnim monoksidom i žalili se na stalni miris paljevine.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, vlasnik lokalne benzinske postaje prijavio je zabrinjavajuću temperaturu od 82 stupnja Celzijeva u svom podzemnom spremniku plina.

Ponegdje se još uvijek može vidjeti dim kako izlazi iz zemlje kao da su vatreni ponori pakla odmah ispod površine. Na drugim mjestima tlo izgleda sasvim normalno, ali bi moglo popustiti pod vašim nogama jer je ugljen izgorio, ostavljajući prazninu ispod površine.

Stanovnici su postali svjesni da bi požar iz 1960-ih mogao nastaviti gorjeti zauvijek.

Upravo je sama sreća 12-godišnjeg Todda Domboskog 14. veljače 1981. potaknula vlasti da nešto poduzmu. Todd je uočio dim kako izlazi iz zemlje i, kao što bi to učinio svaki znatiželjni dječak, otišao je pogledati o čemu se radi. Ispod njega se otvorila vrtača i dječak se uspio uhvatiti za korijen drveta. Srećom, njegov rođak je bio u blizini i izvukao ga je na sigurno.

Država Pennsylvania je tada odlučila preselit sve gradske stanovnike.

Greg Walter iz časopisa People napisao je da

“Čak ni mrtvi ne mogu počivati u miru. Vjeruje se da su grobovi na dva gradska groblja pali u ponor vatre koja bjesni ispod njih.”

Zbog opasnosti, ruta 61 je preusmjerena oko Centralije. Dionica autoceste koja prolazi kroz staru gradsku jezgru je napukla i izvijena od vrućine vatre ispod. Do 1992. Kongres je odlučio otkazati gradski poštanski broj.

Iselili su se svi osim sedam osoba. Ovih sedam građana uspjelo je dobiti svoj spor na sudu i dopušteno im je da ostanu u gradu, ali im je zabranjeno prodati svoju imovinu ili je prenijeti na rodbinu.

Stručnjaci predviđaju da bi vatra koja gori ispod grada duhova Centralia mogla nastaviti tako u sljedećih 250 godina ako se ne kontrolira. Iako ovo zvuči kao izolirani slučaj, u stvari, ovo je samo jedan od 38 drugih aktivnih rudarskih požara u Pennsylvaniji.